Darijo Srna, dugogodišnji kapetan Vatrenih i rekorder po broju nastupa za Hrvatsku, emotivnim se pismom obratio javnosti povodom svog oproštaja od hrvatske nogometne reprezentacije.
“Čitav moj život stao je u ovih 15 godina igranja za Hrvatsku i zato nikada neću moći naći prave riječi za oproštaj. Znam samo da je sve prolazno i da smo svi prolazni, da se nešto mora reći, i da će sve što kažem biti premalo i nedostatno časti i ponosa koji sam osjećao igrajući za svoju zemlju. Nije lako… Dio mene zna da mora, a drugome se ostaje, ali oba znaju što je pravo i oba drže do riječi.
Kada netko odlazi, onda se zbraja i oduzima, mjeri… Pa utakmice postaju brojke, natjecanja godine, a meni je to strano, ja nisam taj. Brojke su suhe, hladne, dostižne i dobro je da je tako. Pokušao bih ipak ovih desetak redaka pretočiti u emocije mada znam da to u životu nije uvijek moguće, a u nogometu pogotovo. Najveći pjesnici ne umiju ispričati neke priče koje stanu u jednu sekundu nogometne utakmice, a takvih je u mojih 15 „vatrenih godina“ bilo za čitavu vječnost.
Izdvajati jednu utakmicu bilo bi nepravedno prema nekim mojim suigračima ako je možda nisu imali sreću odigrati, a reći da su sve bile iste bilo bi nepošteno prema sportskim ostvarenjima. Najpoštenije je kazati da sam u sve ulazio s jednako srca. Baš kao i svi moji suigrači u hrvatskom dresu. I to je jedina istina.
Slušajući zadnji put u Francuskoj himnu, kao odrastao čovjek, roditelj, kapetan – i sjećajući se prvoga puta, kao golobradi dječak – osjećaj je isti. Baš ništa se tu nije promijenilo. Kroz sve godine mojega igranja, od GOŠK-a iz Gabele, Neretve, Hajduka i Šahtara, odlazak u krilo reprezentacije moje zemlje je ista strast i isti ponos. Zadnji je put bilo najteže samo zato što sam znao da je možda zadnji put… I zbog mojega oca, kojemu dugujem sve.
Ne mogu dovoljno zahvaliti svima onima koji su mi kroz sve godine pomogli da budem to što jesam. Nabrajajući imena, nekoga bih sigurno preskočio. Tako bih puno više pogriješio nego ako kažem kako sam svima beskrajno zahvalan za svaki i najmanji trud što su mi pomogli da kao najveći sretnik na svijetu živim svoje snove. Isto, i još više vrijedi i za moju obitelj koja mi znači sve; bez mojih roditelja, braće, supruge i djece jednostavno ne bih bio isti.
Odlazim ponosan jer znam da sam dao sve što sam mogao i imao. Baš sve. Ako me pitate što bih radije bio – trostruki prvak svijeta s nekom drugom zemljom ili ovo što jesam s Hrvatskom – ne trebam vam davati odgovor. Igrati za Hrvatsku za mene je bilo sanjati otvorenih očiju.
Ovo je zbog toga najveći i najtužniji dan u mojemu životu; rastajati se zauvijek od nečega što toliko voliš lomi dušu, zaustavlja disanje, puni oči suzama, traži prave riječi koje ne dolaze, nema ih i ne može ih biti… A i kako bi, pa bio sam kapetan Hrvatske nogometne reprezentacije. Kapetan Vatrenih. Prvi na istoj crti sa sjajnim ljudima, divovima, najboljima od najboljih… Vrijedilo je svake sekunde…
Zauvijek ću, dok god dišem, biti jedan od vas!
Darijo Srna”
Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, Davor Šuker, zahvalio je Dariju Srni za doprinos hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.
“Svima nam je žao da nakon sjajno odigranog Eura Darijo napušta reprezentaciju, ali poštujemo takvu odluku koju je najavio još prije Francuske i o kojoj je sigurno dugo razmišljao.
O njegovoj reprezentativnoj karijeri dovoljno govori brojka od 134 nastupa, čime je postavio teško dostižan rekord, ali i standard za sve buduće reprezentativce. Pritom je postao i kapetan koji je najviše puta poveo Hrvatsku na teren, a sve to govori kakav je bio igrač i, još više, kakav je bio čovjek. Vodio je suigrače primjerom, angažmanom, ozbiljnošću, pristupom i karakterom.
U ime Hrvatskog nogometnog saveza, čestitam Dariju Srni na izuzetnoj reprezentativnoj karijeri i zahvaljujem mu na svemu što je dao hrvatskom nogometu u kojem će uvijek za njega biti mjesta. Na kraju, želim mu puno sreće i uspjeha u nastavku igračke karijere kao i u privatnom životu.”
Davor Šuker
Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza”
Darijo Srna u reprezentativnu mirovinu s 34 godine odlazi kao rekorder po broju nastupa za Hrvatsku (134), jedan od najboljih strijelaca i ponosni, dugogodišnji vlasnik kapetanske vrpce Vatrenih.
Srna je rođen 1. svibnja 1982. u Metkoviću, a preko GOŠK Gabele i Neretve stigao je 1999. godine do splitskog Hajduka, s kojim je na desnoj strani terena osvajao domaće titule, prvenstvo i dva Hrvatska kupa, nagradu Hajdučko srce, da bi 2003. godine zajedno s vratarem Stipom Pletikosom otišao u Ukrajinu, u redove Šahtara iz Donecka, gdje igra i danas, kao kapetan i klupska ikona.
Sa Šahtarom je osvojio osam naslova prvaka Ukrajine, šest domaćih kupova, sedam superkupova te europsku titulu – Kup Uefe 2009. godine.
Istaknuo se i humanitarnim radom, u Hrvatskoj, ali u u Ukrajini, a angažman je dodatno pojačao po početku nedavnih sukoba u Ukrajini.
Reprezentativnu je karijeru započeo u studenome 2002. godine, u gostima kod Rumunjske u Temišvaru (1:0), a Hrvatsku je kao kapetan prvi puta poveo također u gostima kod Rumunjske (2:1), no u Bukureštu u veljači 2009. godine, po oproštaju Nike Kovača.
Već u ožujku 2003. godine postigao je svoj premijerni pogodak za Hrvatsku, u kvalifikacijskoj pobjedi nad Belgijom 4:0, na putu prema Europskom prvenstvu u Portugalu, a svakako vrijedi istaknuti kako Vatreni nikada nisu izgubili utakmicu kada se Srna upisao na listu strijelaca. Učinio je to ukupno 22 puta – ispred njega samo su napadači Šuker, Eduardo i Mandžukić.
Hrvatsku je predstavljao na ukupno šest velikih natjecanja – europskim smotrama 2004., 2008., 2012. i 2016. godine, te svjetskim smotrama najboljih 2006. i 2014. godine, navodi se između ostalog na službenim stranicama HNS-a.
Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, Ante Čačić, komentirao je oproštaj Darija Srne od Vatrenih.
“Sigurno da Dariju nije bilo lako donijeti ovakvu odluku nakon duge i uspješne reprezentativne karijere, posebno nakon tako dobro odigranog Europskog prvenstva. Svima nam je žao zbog njegovog odlaska, ali poštujemo i razumijemo takvu odluku.
Darijo mi je puno pomogao od samog dolaska na mjesto izbornika hrvatske reprezentacije. Zahvaljujem mu na tomu, kao i na igračkom doprinosu, zalaganju i svemu što je pružio za Vatrene, kako tijekom mog mandata tako i u proteklih 14 godina igranja za Hrvatsku.
Ne skrivam da će mi iskreno nedostajati, baš kao i cijeloj reprezentaciji. Bio je pravi vođa u svlačionici i na terenu, istodobno je osiguravao vedrinu i ozbiljnost, davao šarm svakom treningu. Kao istinski kapetan brinuo se za dobro raspoloženje u momčadi, uz nužnu odgovornost i profesionalnost. Bio je pravi uzor svim suigračima, a mladi igrači najbolje će potvrditi koliko im je značila Darijeva podrška.
Osoba kao što je Darijo ne susreće se svaki dan, zaista je bio vrhunski kapetan. Njegovih 134 nastupa i 22 pogotka postignuta za reprezentaciju dovoljno govore o kakvom se igraču radi. Mislim da je, kada sagledamo cijelu njegovu reprezentativnu karijeru, bio najveći kapetan hrvatske reprezentacije. Vjerujem da ovo nije konačni zbogom te da će i u budućnosti biti važan akter hrvatskog nogometa kojem je kao igrač dao izniman doprinos.”
