Srebrni olimpijski skifist, Damir Martin je sa svojim trenerom Srećkom Šukom i fizioterapeutom Ivanom Golubičekom u Hrvatskoj kući proslavio srebrnu medalju, osvojenu u utrci u kojoj su Martin i službeno proglašeni pobjednik, Novozelanđanin Mahe Drysdale izveslali novi olimpijski rekord!
Odlično raspoložen, pomalo umoran, Martin je svima okupljenima zahvalio na bodrenju i izrazio želju da i svi ostali hrvatski sportaši osjete tu radost. Predsjednik HOO, Zlatko Mateša poklonio mu je narukvicu, koju HOO daje svim hrvatskim osvajačima medalja i ispričao kako je za vrijeme utrke stajao u loži uz Thomasa Bacha, predsjednika MOO-a i kako je g. Bach čestitao “na zlatnoj medalji”. Vezano uz priču o žalbi HOO-a na odluku sudaca, sve je još otvoreno, a direktor FISA, Matt Smith, poslao je obavijest kako se o žalbi neće raspravljati prije idućega tjedna, jer veslači užurbano skupljaju svoju opremu ne bi li jezero oslobodili kajakašima i kanuistima. Prema mišljenju hrvatskog suca Mladena Kostića, s dugim stažem u međunarodnom veslanju, radi se o nepoštivanju članka 80. FISA pravila, pa se s tim objašnjenjem i išlo prema FISA čelnicima.
“Noć iza mene je poluneprospavana. Kad sam nakon tjedan dana upalio mobitel, prvo su mi 10 minuta stizale poruke, a kad sam to sve pročitao već je bilo pet ujutro. Ima puno priča oko tog prvog mjesta, srebra ili zlata, ali da sam i peti bio a da sam ovakvu utrku odveslao, ja bih bio jednako sretan, kao i da mi sad naknadno dodijele zlatnu medalju. Ja sam svoj posao odradio, a na drugima je da to ocijene i procijene. S Drysdaleom sam se samo pogledao i ‘dogovorili’ smo se da smo jednaki. Na papiru piše drukčije, ali osjećaj ponosa i sreće je jednak. On mi je rekao da nije očekivao da ću se vratiti, da je mislio da je sve riješeno puno prije. Očito sam iznenadio i njega, ali vjerujte i sebe, očito su svi navijači doprinijeli tome, jer vjerujte mi ja ne znam tko je gurao taj čamac zadnjih 200 metara. Hvala svima na porukama, čak i u Novom Zelandu se navijalo za mene, lijepa je priča iza mene, a ponosan sam na poruke veslačkih znalaca vezane uz moju tehniku, koja je nekima pokazatelj kako oni trebaju raditi. U zadnje tri godine, od ozljede i pitanja bavljenja sportom do evo – kako Pero Kuterovac kaže, najpripremljenijeg hrvatskog sportaša i dva milimetra od Olimpa. Svakako se zahvaljujem Peri, Ivanu, svima koji su sa mnom radili. Nije lako raditi na pripremi, na regeneraciji, na taktici, na video snimkama, teretani. Podršku smo imali i od proizvođača čamca, koji su inzistirali da svaki dan oni pripreme čamac, s najboljim ljudima.”
Trener Srećko Šuk je dodao: “Ovu sam utrku već ‘vidio’ puno puta prije ove jučerašnje, u svojoj viziji kako to treba izgledati. Damir je znao koji mu je cilj, ali u našem veslačkom sustavu je sigurno puno kompliciranije doći do rezultata, nego u sustavu velikih europskih i svjetskih velesila, pa nam je ovaj uspjeh još draži. Mislim da nama još nije jasno koja je težina svega ovoga, no realno – zlato ili srebro nije sasvim svejedno. Sad smo šesta zemlja po broju medalja, a da je Martin osvojio zlato…bili bismo još bolji, to bi bilo čudo! Ovaj rezultat hrvatskoga veslanja ovdje znači da smo vrlo uspješni, ali i da smo jedno poglavlje zatvorili, a novo moramo otvoriti, to nam je cilj. Sad u Hrvatskoj imamo kvalitetne skulere (veslače s po 2 vesla), mogli bismo napraviti jednu lijepu priču do Tokija, pa i poslije. Osobno sam jako zadovoljan, jer je Damir 2014. imao ozljedu, a u skifu je tek drugu sezonu!”
Ivan Golubiček brinuo se za Damirovo tijelo: “Damir je jako dobro, njegovo tijelo izdržava ove ogromne napore, a prije nekoliko godina je to bila totalna katastrofa. Sad smo došli pješice, on bi prije 2 godine bio sav ukočen nakon tih 20 minuta hoda, a sad je to jako, jako, jako dobro. Ima tu još posla, može se još dosta napraviti, ali njegovo je tijelo puno različitije, puno bolje nego što je to bilo prije tri godine. Mišići i zglobovi su mekši, on je razgibaniji, jači, mobilniji i to mu daje određene mogućnosti da se bolje kreće u čamcu da ga bolje osjeti. Jak je!”
