Mario Kasun, 46-godišnji proslavljeni hrvatski košarkaš koji je kao klinac zbog rata morao napustiti rodne Vinkovce te je preko Delnica i Rijeke stigao do Zagreba gdje je stasao kao igrač, u razgovoru za Basketball.hr o 3×3 košarci dotakao se i svog odlaska u NBA ligu te povratka u Europu gdje je nosio dresove velikana Barcelone i Anadolu Efesa. Ukratko, njegova priča nosi i nevjerojatan kuriozitet jer je vjerojatno jedini igrač u povijesti košarke koji je izabran na NBA draftu, iako zbog suspenzije pune dvije godine uopće nije smio igrati košarku.

Ali povod ovom razgovoru je nova sezona PRO 3×3 Toura 2026 driven by Opel, natjecanja koje Kasun, koji je poznat i po mnogobrojnim tetovažama, s posebnim žarom prati i podržava. Peta sezona ovog atraktivnog turnira obići će deset hrvatskih gradova: Trogir, Zagreb, Donji Miholjac, Vinkovci, Hvar, Bol, Nova Gradiška, Umag, Šibenik i Novalja, koja će ugostiti završnicu. Za Marija posebnu emotivnu težinu ima činjenica da se turnir vraća u njegove rodne Vinkovce – grad u kojem je njegova priča i započela.

Mario, za koji dan kreće peta sezona Pro 3×3 Toura, a jedna od stanica su i tvoji rodni Vinkovci. Jesi li prvo počeo igrati uličnu košarku ili onu pravu, 5×5?

“Prvo sam krenuo s uličnom košarkom, a onda sam se upisao u Košarkaški klub Vinkovci i tu je, možemo reći, krenula moja karijera. Zahvaljujući mom najboljem prijatelju Danijelu Prebegu – Suhom, zavolio sam uličnu košarku. On i ja provodili smo jako puno vremena na uličnoj košarci i mislim da se to snažno odrazilo na moj individualni rad. Mislim da Suhi i ja, kad bismo igrali punom snagom, u to vrijeme nismo znali izgubiti hakl. Nitko nas nije mogao dobiti! Moram priznati da je Suhog, koji je bio brzi bek s leđnom tehnikom, uvijek bilo lijepo gledati jer je znao sve fore. Uz to je kopirao i tadašnje glavne igrače AND 1. Nas smo dvojica u to vrijeme bili ulični John Stockton i Karl Malone! Na basketu nisi mogao igrati samo leđima prema košu, nego si igrao i licem prema košu, šutirao izvana. Ukratko, jako zanimljiv sport i drago mi je da toliko napreduje i da je stigao do Olimpijskih igara. Iskreno, mi smo košarku počeli igrati iz ljubavi i, vjeruj mi, uopće nismo razmišljali o nekoj velikoj zaradi, o velikim novcima,” ispričao je Vladi Radičeviću za Basketball.hr.

Da ti je to netko tada kao 15-godišnjem klincu rekao da će 3×3 košarka postati olimpijski sport, da se od toga može dobro živjeti te usput vidjeti pola svijeta, što bi mu rekao?

“Vjerojatno bih se bavio samo košarkom 3×3 jer je obožavam! E, da sam barem dvadesetak godina mlađi, ha-ha. Znaš, u basketu je sve nekako puno atraktivnije, zanimljivije i agresivnije. Ma, to je totalno drukčiji sport od klasične ‘pet na pet’ košarke. Imaš veću slobodu u igri, ovisiš o sebi i još dvojici suigrača na terenu, i baš mi je zanimljivo pratiti kako taj sport napreduje.”

Lokacije ovogodišnjeg PRO 3×3 Toura su iste kao i prošle godine i vrlo su atraktivne. Sve kreće u Trogiru 22. svibnja, a imamo i nekoliko stanica u Slavoniji. Naravno, na listi su i tvoji rodni Vinkovci…

“Kad nađem vremena, dođem pogledati koji turnir i mogu samo reći kako ekipa iz Udruge Pro 3×3, koja već petu godinu organizira ove turnire, zaslužuje sve pohvale. Ti ljudi to rade doslovce iz ljubavi prema tom sportu. Volio bih da se i mlađi, dječaci i djevojčice, okrenu tom sportu od malih nogu. Druženje, prelijepe lokacije i odlična zabava uz košarku. Bolje od toga ne može!”

Mario, gdje ćemo te ove godine vidjeti na PRO 3×3 turnirima?

“Živim na relaciji Samobor – Barcelona i, kako sad stvari stoje, mislim da ću ove godine sigurno doći na finale u Novalju na otoku Pagu, gdje i ljetujem. Naravno, jako bih volio doći i na turnir u Vinkovce kako bih posjetio svoj rodni grad te vidio prijatelje i rodbinu. No, imam puno poslovnih obveza jer sam ušao u biznis s bojama za automobile, ali potrudit ću se posjetiti što više turnira.”

Načeo si temu o tome kako je 3×3 košarka totalno drukčija od klasične ‘pet na pet’ košarke. Što je po tebi najveća razlika, s obzirom na to da znamo kako si pokušao igrati po FIBA-inim pravilima koja su drukčija od onih starih uličnih pravila?

“Kao prvo, 3×3 košarka je jako brza i dinamična, dečki moraju biti puno brži, agilniji, brže razmišljati. Okej, samim time se i dosta griješi, ali po meni je 3×3 atraktivnija košarka od ove klasične koju sam ja igrao. Svakako je zanimljivija. Istina, odigrao sam nekoliko basketa po FIBA-inim pravilima 3×3 i bilo je zanimljivo. Treba ti neko vrijeme da se privikneš, a da sam u boljoj kondiciji i da nisam imao par teških ozljeda, ja bih i danas igrao. No, s druge strane, dečki koji danas igraju najbolje na svijetu su profesionalci, puno treniraju i sve je to veliko odricanje. Moje je mišljenje da si većina jako dobrih košarkaša u Hrvatskoj ne može priuštiti da svaki day trenira 3×3 košarku uz sve obveze koje imaju. Ja sam donedavno igrao za veterane Barcelone klasičnu ‘5 na 5′ košarku i bio sam baš u dobroj formi. E, sad mi je krivo što po završetku karijere nisam prešao na 3×3 košarku!”

A kako si zadovoljan svojom igračkom karijerom, s obzirom na to da si igrao u NBA ligi, ali i za velikane kao što su Barcelona i Anadolu Efes?

“Da nije bilo tih nekoliko teških ozljeda i svih onih problema u koje sam upao, kao što je bila suspenzija od strane HKS-a i Zrinjevca jer sam želio ići na školovanje u NCAA na koledž Gonzaga, bio bih prezadovoljan. Da danas igram, zaradio bih ogroman novac u NCAA ligi, a kad sam ja u klubu rekao da idem na školovanje i da sam dobio stipendiju, odmah su me kaznili i pune dvije godine nigdje nisam smio igrati košarku! Ali Bog mi je izabrao takav put i, iskreno, nakon svih problema i nekoliko teških ozljeda sretan sam što i dalje mogu sve aktivno raditi.

Poruka za kraj svima koji vole košarku?

“Ne volim se vraćati u prošlost i nekome govoriti: ‘E, da ja danas igram, bio bih ovakav ili onakav’. Ili da ja nekome govorim kakva se košarka igrala u moje vrijeme i da je bila bolja. To mi je glupo jer poštujem svakog igrača i znam koliko tu ima puno odricanja, davanja cijelog sebe i svega ostalog. No, ljudi to često ne vide i onda se jave dežurni komentatori ili oni koji misle da znaju košarku bolje od trenera, a zapravo većina njih nikada u životu nije skočila za loptom, ha-ha. Ukratko, zadovoljan sam svojom karijerom; bila je lijepa, zanimljiva i prepuna uspona i padova. Posjetio sam i vidio mnoga lijepa mjesta, živio između ostalog u Barceloni – za koju sam zbog kćeri jako vezan i danas – te Istanbulu, Frankfurtu, Orlandu, Dubaiju i radio ono što najviše volim, a to je igranje košarke. A onima koji će ovog ljeta igrati 3×3 košarku poručujem #BUDIPRO i #BUDIDIOPRICE.”

(Foto: Zvonimir Barišin / PIXSELL Photo & Video Agency / Energy Basket d.o.o.)