Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker, također bivši Dinamovac, komentirao je inicijativu Darija Šimića, Igora Bišćana, Tome Šokote i Silvija Marića o promjenama unutar zagrebačkog kluba iz Maksimirske 128.
“Podržavam da uđu u nogomet, neka rade, vrata su im otvorena. Evo, imaju Zagreb… Ali, zašto Dinamo u kojem je najviše novca, zašto ne Lučko, Hrvatski dragovoljac…? Jedan član, jedan glas, neka je to u Hajduku odlično, ali ne mora značiti da će biti dobro negdje drugdje. Ako je u ovom trenutku dobro, zašto netko kaže “idemo to maknuti i krećemo ispočetka”? – kazao je Šuker u tv emisiji “Istinom do gola”.
Šuker je istaknuo kako je u odličnim odnosima sa Zvonimirom Bobanom, a komentirao je i smjenu bivšeg izbornika Igora Štimca, koji nije ispunio njegova očekivanja: “Rezultat je taj koji drži trenera. Stavili smo ga da bude vođa, ne može se dogoditi da se dva igrača na utakmici hvataju za vrat,” prenosi Večernji list.
Aktualni, ali i budući predsjednik HNS-a, pošto je jedini kandidat na skorašnji izborima, jedva čeka otvaranje Svjetskog prvenstva: “Otvaranje će biti prekrasno za hrvatsku državu, s Brazilom, koji je favorit za svjetsku titulu, a nama su utakmice s Meksikom i Kamerunom kao finale. Zato molim gospodina Mandžukića neka u tim utakmicama zabije bar dva pogotka kao što to radi u Bayernu, neka se i priključe i gospoda Modrić i Srna.”
Šuker je pojasnio kako želi čiste odnose s gradovima koji će biti domaćini utakmica u narednom kvalifikacijskom ciklusu, pa makar to i u svih pet utakmica bio Split. O domaćinstvu Eura 2020. godine čelnik HNS-a bio je jasan: “Premijer Milanović ima kompletnu papirologiju, država je ta koja mora dati garancije. Nema tu Davora Šukera ili HNS–a, država mora odlučiti želi li ući u organizaciju Eura 2020. godine. To je potencijal za Hrvatsku. Ne zanima Uefu mišljenje Davora Šukera, Ive Baldasara ili Željka Jovanovića, već mišljenje države. Papirologiju smo isti dan poslali Zagrebu i Splitu, mene ne zanima politički ping-pong.”
Iznio je i Šuker jednu zanimljivost, kako je kao igrač gotovo završio u Hajduku, ali je ipak Dinamo bio konkretniji: “Pregovarao sam s Juricom Jerkovićem. Da je Hajduk tada dao prvu kaparu, sigurno bih potpisao. Tri puta smo se sastali, ali ništa. Iz Mainza je stigao jedan moj prijatelj, pitao koliko tražim. U sobi 906 hotela Intercontinental napravili smo dogovor za Dinamo. U to vrijeme, ako ti netko da 50 tisuća maraka, a dolaziš iz radničke obitelji…”
