Bivši kapetan hrvatske reprezentacije Igor Vori još uvijek igra rukomet na vrhunskoj razini i bez obzira na nekoliko promašaja, bio je jedan od ključnih igrača pobjede moćnog PSG-a u zagrebačkoj Areni.

“Cijelo vrijeme se tražili kontru i polukontru, što je naša najjača igra. Zagreb minimalno ima jednu do dvije izmjene obrana – napad i to smo mi iskoristili. Napravili smo sedam razlike, ali u drugom poluvremenu smo si dozvolili da nam se Zagreb približi, umjesto da odemo na deset golova prednosti i zaključimo utakmicu.”

“Protiv Zagreba koji nema toliko iskustva i kvalitete još može proći, ali protiv Veszprema i Barcelona će to sigurno iskoristiti. Defenzivno smo odigrali jako dobro, ali naš napad je u drugom dijelu bio jako statičan. Čekali smo da netko sam riješi utakmicu, Stevanović je branio dobro,” analizirao je dvoboj u Areni.

“Najvažnije je da smo nakon dva mjeseca što nismo bili zajedno došli smo na teško gostovanje i upisali dva boda.”

Zna se što je cilj rukometnog Dream Teama: “Razmišljamo o Ligi prvaka, naravno. Naš cilj je Final Four, kvalitetu za to imamo to je naša obaveza. Što će se dogoditi u Kölnu u ta dva dana to je druga stvar. Najbitnije je prvo da grupnu fazu završimo kao prvi, gdje ćemo dobiti više odmora za završnicu sezone. Sigurno da imamo još vremena za napredak.”

U Parizu ne trebaju trenutno brinuti o financijama, ali situaciju u ostatku Europe nije bajna. Vori je s HSV-om prije nekoliko sezona osvojio naslov europskog prvaka, a sada taj klub više ne postoji: “Nažalost je to tako. Meni je žao, volio bih da ima više klubova kao što je Pariz, jer bi nam svima bilo bolje. Nažalost, događaju se stvari kao što je sada u Hamburgu, gdje sam ja proveo prelijepe četiri godine. Sada taj klub više ne postoji.”

Nada se legenda hrvatskog rukometa kako će u budućnosti biti više klubova koji će igrati pred deset i više tisuća gledatelja: “Liga najboljih je bitna za rukomet, gdje će dolaziti 15 tisuća ljudi na utakmice. Nema bolje reklame za rukomet nego ovo što je Zagreb napravio u Areni. To je važno i za sponzore i nadam se kako će to ljudi u EHF-u prepoznati. Nadamo se da će rukomet doći u razinu košarke, jer je ona to napravila davno i vidite gdje je sada.”

Rukomet zaslužuje euforiju koja se oko njega stvara: “Meni je ovo treći put da sam u Areni i jako je lijepo da su se ljudi ponovno ‘zagrijali’ za rukomet. Strašna je euforija, što je jako lijepo i nadam se da će se to zadržati do 2018. godine i Eura u Hrvatskoj. Nadam se kako će tada reprezentacija napraviti ono što svi priželjkujemo.”

Vori je s tribina pratio osvajanje hrvatske bronce na Euru u Poljskoj: “Nisam poželio uletjeti u teren, makar sam nervozniji na tribinama nego na terenu. Oni su za mene bili pobjednici nakon utakmice protiv Poljske. Na kraju je završilo fenomenalno, vratili su se kući s medaljom. Pobijediti bilo koga s tolikom razlikom, pogotovo domaćina i u borbi za polufinale, bilo je kao u transu.”

Vori je morao pohvaliti svog bivšeg suigrača: “Moram istaknuti jednog igrača. Ne mogu reći da me je iznenadio, znam ga jako dugo, ali Jakov Gojun je za mene odigrao fenomenalno, što ljudi možda i nisu toliko primijetili jer možda vide samo golove. Dugo ga nisam vidio takvog.”

Od hrvatske reprezentacije se još nije oprostio i ukoliko dođe poziv sigurno će se i odazvati. U Poljskoj su u prvom planu bili Marić, Brozović i Kozina: “Nije bitno jesam li ja zadovoljan kako su igrali pivoti na Euru. Bitno je što misli izbornik. Imamo širinu i ne trebamo brinuti za budućnost.”