Hrvatska rukometna reprezentacija završila je još jedna ciklus priprema pod vodstvom legendarnog olimpijskog i svjetskog prvaka, povratnika na našu klupu, našeg najtrofejnijeg stratega Lina Červara.
Mago di Umago izbivao je iz našeg rukometa od 2010. godine, kad je Hrvatska posljednji put i igrala finale na nekom velikom natjecanju.
Nakon makedonske avanture Lino je spreman s Hrvatskom osvojiti jedinu medalju koja joj nedostaje, europsko zlato na domaćem terenu početkom iduće godine. U petak navečer od 19 sati bit će poznati suparnici…
“Nisam mogao reći ‘ne’ pozivu iz Hrvatskog rukometnog saveza. Nisam mogao po drugi puta odbiti reprezentaciju koja me afirmirala, kojoj zahvaljujem, naravno i igračima, suradnicima na svim velikim uspjesima, a poglavito tituli svjetskog prvaka i olimpijskog pobjednika, kao i na svim drugim medaljama. Osim toga pročitao sam negdje da je čovjek mlad dokle god prihvaća nove izazove. Dakako, volim izazove, dokazivanja. Jedan poznati hrvatski filmski redatelj je jednom prilikom lijepo rekao kako ‘treba ostaviti nekakve male tragove svog postojanja, ostaviti mali kamen pokraj puta’. Budući da, radim posao koji volim i koji me ispunjava posvećenošću, strašću i velikoj ljubavi za ovaj sport kojem sam podario 40 godina mukotrpnog rada i života. Želio bih polako zaokružiti reprezentativnu karijeru i to u mojoj domovini,” istaknuo je između ostalog Červar u opširnom razgovoru za ehf-euro.com.
Odluka o povratku nije bila laka, ali je na kraju bila očekivana: “Noćima nisam spavao i bojao sam se u početku donijeti odluku jer ja imam i dva državljanstva. Dakle dvije domovine. Ali ipak, jedna je prava. Ja znam gdje je moj prvi dom, gdje su moja djeca, unuci , moj rodni kraj. Jednostavno, vratio sam se kući.”
Puno toga se promijenilo od njegova odlaska iz reprezetacije, ali neki igrači ponovno će biti na raspolaganju: “Promijenilo se, da se malo našalim, to da nakon 2010 godine nismo više igrali u nijednom finalu. Međutim, da ne pretjerujem ipak je bilo rezultata i medalja te zato treba pohvaliti prethodne izbornike, moje bivše igrače i pomoćnike Slavka Golužu i Željka Babića. Ono što moram posebno istaknuti je da se zadržao pozitivan kult reprezentacije. To je vrlo bitno jer igrati za reprezentaciju svoje zemlje je iznad svih klupskih uspjeha jer imaš privilegiju da promoviraš ne samo svoju domovinu već njene građane i kulturu jednog naroda.”
Červar je oduvijek bio analitičan, studiozan, ali i inovativan trener: “Najviše držim do selekcije igrača, a nakon toga do momčadi. Vrijeme nam nije saveznik. Zbog toga moramo biti svjesni naših slabosti. Ako smo toga svjesni otvaraju nam se mnoge mogućnosti. Prije svega moramo kao momčad uživati u disciplini momčadske igre, u borbenosti, ponašanju i međusobnim odnosima u kojim zrači entuzijazam, skromnost, poniznost i odgovornost. Obranom se pobjeđuje, a napadom gubi utakmica. Kad govorimo o dva bazna stanja rukometne igre mislim da su Skandinavci unaprijedili igru u tranziciji, a mi moramo iskoristiti još dosta prostora u pozicijskoj igri.”
