U engleskom gradiću Walsallu od 3. do 8. kolovoza održat će se IBSA Judo Europsko prvenstvo za osobe s invaliditetom. Hrvatsku reprezentaciju će na tom natjecanju predstavljati Lucija Brešković, braniteljica brončane medalje s prošlog Europskog prvenstva u portugalskom Odivelasu prije dvije godine, te Mirsad Bećirović.

Lucija je u razgovoru za službenu stranicu Hrvatskog paraolimpijskog odbora otkrila kako prolaze pripreme za novo veliko natjecanje, nakon što je lani na paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru bila peta…

“Pripreme su dosta teške, vučem ozljedu koljena koja me dosta koči, ali bit će to do Europskog prvenstva sve u redu. Dosta radim na snazi što smatram jako važnim, a istovremeno se nalazim u ispitnom roku na fakultetu tako da je poprilično zanimljivo ovih dana. Očekivanja na prvenstvu su mi velika, definitivno ciljam na bolji rezultat od Portugala.”

Primjećuješ li napredak u svojoj borbi s obzirom na POI u Rio de Janeiru?

“Napredak je definitivno tu; psihološki, duhovni i fizički. Veliko iskustvo je iza mene, jedna teška godina koja još traje. Mislim da se mogu ravnopravno boriti sa svim curama sa svjetske rang ljestvice bez ikakvih problema i da postoje samo jedna ili dvije borkinje koje bi me možda mogle baciti. Put do medalje svakako će biti težak, pogotovo jer se ne želim zadovoljiti bilo kakvom medaljom, no sve u svoje vrijeme.”

Koje su najveće promjene s obzirom na zadnje veliko natjecanje? Pomaže li ti iskustvo i smatraš li da je došlo tvoje vrijeme za osvojiti jednu od najsjajnijih medalja?

“Ne želim ja biti ta koja će odlučivati kada je ‘moje vrijeme’. Iskustvo definitivno pomaže, to je i najveća promjena – iskustvo pada, poraza, pobjede, suza, smijeha, teškog treninga, boli, nedostatka vremena, loših odluka itd. Sve to zvuči kao nešto negativno, ali to je put kojim se raste. I mislim da je to moj najveći uspjeh. Najsjajnija medalja će biti samo Božji dar, kad za nju dođe vrijeme. Ja bih naravno htjela da to bude sada.”

Tko ti je najveća podrška na putu do Walsalla?

“Uz moju obitelj i klub, veliko priznanje moram odati treneru Bošku koji je zbog mene dobio sijede ove godine i prijateljici Miji koja se paralelno sa mnom sada sprema za svoje Europske igre mladih. Tu je uz mene uvijek i SKAC-ST, ekipa mladih ljudi iz Splita koji su mi veliki prijatelji i velika podrška, cijeli moj život čine blagoslovljenim zajedno s mojim duhovnikom kojem također mogu biti zahvalna na svom strpljenju koje ima sa mnom,” rekla je u razgovoru za hpo.hr.