U subotu se igraju preostale utakmice 36. kola, od 17 sati Zagreb je na oproštaju od prvoligaškog nogometa domaćin Hajduku, Rijeka i Istra, koju čekaju dodatne kvalifikacije za opstanak, igraju Kvarnerski derbi na Rujevici. Lokomotiva je na oproštaju bivšeg reprezentativca Jerka Leke od aktivnog igranja nogometa od 19 sati domaćin Dinamu na Maksimiru, a u istom terminu u Parku mladeži, nakon poraza u finalu Kupa, gostuje Slaven Belupo.

U dresu Lokosa kapetan Jerko Leko odigrat će svoje posljednje minute igračke karijere.

“Kada gledam unazad svoju karijeru, imao nekako normalan i prirodni put koji je započeo 2000. godine,” smatra bivši hrvatski reprezentativac, koji je s 22 godine otišao u Kijev.

“Meni je to tada bilo dosta rano, dvoumio sam se, međutim bila je to jako dobra ponuda za klub Dinamo, klub tada nije tako dobro financijski stajao kao danas, tako da sam gledao da klub ovdje zaradi i da se malo financijski stabilizira, kijevskom Dinamu je to tada bio rekordni transfer, a i meni su uvjeti bili odlični, tako da je bilo nerealno odbiti takvu ponudu. Tada sam imao 22 godine, gledano danas, kada mladi odlaze u inozemstvo puno mlađi, to i nije tako rano, no u to vrijeme to je bilo rano.”

“Prolazilo je dosta dobro, i nekako sam s njihovim načinom treniranja podigao i svoje kapacitete, jer oni su dosta poznati po nogometnoj filozofiji s puno trke i jake, čelične discipline, što je meni jako odgovaralo, s obzirom na moj stil igre i tako sam se i isprofilirao kao igrač,” prenosi službena klupska stranica Lokomotive.

“U Kijevu sam četiri godine igrao Ligu prvaka, to je bilo posebno iskustvo i takva situacija te prisili da rano sazreš, odrasteš.”

Leko je dugo godina bio standardni član reprezentacije: “Dolazak u reprezentaciju značio mi je da dolazim doma, uvijek mi je bio gušt i nikad mi to nije bila obveza nego velika čast. Bili smo svi velika klapa i uvijek smo željeli ostvariti što bolji rezultat za Hrvatsku!”

“Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj bilo mi je posebno iskustvo, jedno od najljepših doživljaja u karijeri, pogotovo prva utakmica s Brazilom. Naši navijači tada su bili odlični!”

Također posebno pamtim 2008. godinu, Euro u Austriji i utakmicu s Turskom koja je završila tako kako je, ali, cijeli taj put u našoj grupi, s tri pobjede, uključujući i pobjedu protiv Njemačke, bio je euforičan i bili smo spremni stići do kraja. Zato je ta Turska bila još veće razočaranje jer smo baš bili u nekom naletu, i svi smo mislili i vjerovali da možemo ići do kraja.

To mi je sigurno najneugodnije iskustvo.

Leko ima puno sretnih trenutaka karijere: “Najpozitivniji trenutak je zasigurno moj prvi gol za reprezentaciju protiv Belgije na Maksimiru, to mi je i bio prvi povratak u Maksimir nakon transfera u Ukrajinu.”

Iskustvo u Lokomotivi također mu je bilo pozitivno: “Prije mog dolaska u Lokomotivu, u Dinamu smo ponovno osigurali plasman u Ligu prvaka, odlučio sam kako bi bilo bolje ići manjim pritiskom, jer nekako u Dinamu možda i ne bih bio više u funkciji u kojoj sam bio, gdje sam bio i kapetan, i odlučio sam doći u Lokomotivi kako bih kao iskusni igrač pomogao u odrastanju mladih igrača, kako u igračkom tako i u životnom smislu.”

Rastanak s Dinamom možda nije bio u najboljim odnosima: “Ja sam imao sreću da neke svoje suigrače poznajem i od prije, jer tri sam mjeseca u Dinamu bio suspendiran od trenera Čačića, pa sam inzistirao da period od ta tri mjeseca provedem s juniorima kako bih ostao u natjecateljskom ritmu. Tamo sam imao prilike upoznati neke dečke koji su sada u Lokomotivi, i oni su upoznali mene, tako da kada sam došao u Lokomotivu smo lakše svi zajedno kliknuli.”

U karijeri je prošao puno uspona i padova: “Igrao sam u Kijevu i Monacu sa zvijezdama koje su puno plaćene, zatim sam u Turskoj igrao u klubu koji je tek ušao u prvu ligu i gdje sam ja, kao igrač iz Monaca bio najzvučnije ime, i tamo me dočekala slična situacija gdje je bilo mnogo mladih dečki kao i tu, i nije mi se bilo teško prilagoditi. Bitno je da se igrač osjeća dobro i u svlačionici i na terenu, i tada automatski može nogometno dati više od sebe.”

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li se Leko, na glasu kao žestok i beskompromisan defenzivni veznjak, oprostiti od nogometa uz javnu opomenu: “Kada se gleda statistički stvarno sam skupio dosta kartona, tako sam se isprofilirao kao igrač koji se nikad nisam libio napraviti neke startove koji su prijeko potrebni. Nisam radio tzv. glupe žute kartone, iako se naravno dogodi ponekad i tako nešto. Moja parola je bila bolje spriječiti nego liječiti i to su uglavnom bili prekršaji koji su zaustavljali suparničke protunapade. No, u karijeri sam dobio tek pet ili šest crvenih kartona, ništa pregrubo i ne sjećam se jesam li ikada ozlijedio igrača…”

Leko će se nakon igračke karijere posvetiti trenerskom radu: “Prošao sam dosta trenera u karijeri. Uvijek pamtiš one koje su ti nešto doprinijeli, ne samo nogometno već i životno. Bazne igračke stvari se nauče do seniora, kasnije se taktički nadograđuješ, ali bitnije je životni dio da se izgradiš kao osoba, jer onda si i bolji na terenu.

Od svakog trenera u karijeri sam nešto naučio. Moram spomenuti mog trenera u mlađim kategorijama, gospodina Kobeščaka, koji me i postavio za kapetan juniora, od njega sam najviše naučio i on mi je trasirao put ka prvom profesionalnom ugovoru. Imao sam privilegiju da su me u karijeri vodili najeminentniji hrvatski stručnjaci, poput Ćire, Barića, Ćuka, Čačića, i kako sam već spomenuo od svakog sam nešto naučio.

Leko je skupio puno različitog iskustva: “Kada igraš stalno u top klubovima, ne povežeš se sa svim situacijama u karijeri. Igrao sam u klubovima Lige Prvaka, i gdje su slična opterećenja da budeš uvijek prvi, u Monacu smo bili negdje na sredini tablice, gdje smo bili u nekakvoj letargiji, u Turskoj sam vidio kakva je situacija kada je borba za opstanak, kada kasni plaća, kada je preživljavanje kao što je tada bilo tamo, gdje se vidi kako je kad gori pod nogama, i tada se okusi drukčija atmosfera, a za moju trenersku karijeru je odlično što sam iskusio sve situacije koje nogomet kao igra pruža.”

Tretman mladih igrača u današnje vrijeme drugačiji je nego prije desetak i više godina: “Pričao sam dosta oko toga i s Pjacom, Halilovićem, Šitumom, s kojim sam bio i cimer. Svi imaju svoj put, Evo Pjaca je ostao duže u procesu, i sada će otići za jedan ozbiljan transfer kao isprofiliran igrač.”

“Ali vjerujte da je teško zaustaviti mladog igrača kada dođe ponuda iz velikog kluba. Dok sam bio u Kijevu stigla je ponuda milanskog Intera, ali nisam saznao za nju. Vjerojatno bih napravio sve da me puste u Inter da sam znao za nju!”

“Naravno svatko ima uspone i padove, no ako postoje faze gdje si nesretan, onda treba nešto mijenjati. Ne treba se zamarati oko transfera, jer sve dođe na svoje, koliko ti je namijenjeno, tako će i biti. Meni je barem vodilja bila igrati, iako ponekad se dođe u faze da se mora izboriti. Sve je to životni put sportaša i nogometaša. I na kraju krajeva, najbitnije je da je nogometaš zadovoljan.”

Leko je mogao odigrati još koju sezonu, ali je odlučio da će utakmica s Dinamom na Maksimiru biti zadnja: “Imao sam opciju odlaska u Australiju, ali sam ipak odlučio završiti karijeru u svom gradu, uz svoju obitelj. U Lokomotivi mi je bio cilj da igram nogomet, uživam, pomažem mladima i da osiguramo plasman u Europu.

“To sam i postigao!”

Želimo Leki da u trenerskom poslu i karijeri bude približno dobar kao dok je bio aktivan na nogometnom travnjaku. (Foto: NK Lokomotiva Zagreb)

Prva HNL:
1.     Dinamo Zagreb     35     25     7     3     82
2.     Rijeka     35     20     14     1     74
3.     Hajduk     35     16     10     9     58
4.     Lokomotiva     35     16     4     15     52
5.     Inter Zaprešić     36     11     14     11     47
6.     Split     35     10     16     9     46
7.     Slaven Belupo     35     9     12     14     39
8.     Osijek     36     7     13     16     34
9.     Istra 1961     35     4     12     19     24
10.     Zagreb     35     3     8     24     17