Šego: Silno sam se veselio Tokiju, ali ne brinu me godine…

Men’s EHF EURO 2020 Sweden, Austria, Norway

Marin Šego bio je jedna od glavnih karika hrvatske rukometne reprezentacije na putu prema osvajanju europskog srebra u siječnju ove godine.

Samo nekoliko mjeseci kasnije zbog svjetske pandemije koronavirusa sve je stalo, a sport je trenutno u drugom planu.

Šego je u posljednji tren napustio Francusku i svoj Montpellier te preko Marseillea, Budimpešte i Sarajeva uspio je stići do svog Međugorja.

“Dane provodim kao i svi ostali. Malo treniramo, i supruga i ja, koliko je to moguće u ovim uvjetima. Učim francuski, tri do četiri puta tjedno, jer tko zna koliko će sve ovo trajati, pa da mi ne ishlapi ono što sam do sada naučio. S djecom provodimo puno vremena. Ona najprije imaju francusku školu putem videa, pa onda hrvatsku školu uz televiziju. Znate, oni i ovdje u Međugorju idu u školu kada stignu, jer smo željeli da imaju i tu obuku, ali i prijatelje. Sada su konačno dopustili da i djeca mogu vani, jedno vrijeme naime, mlađi od 18 i stariji od 65 nisu mogli vani, pa povremeno odemo u kraću šetnju, jer mi je stan blizu šume,” otkrio je naš reprezentativni vratar za službenu stranicu Hrvatskog rukometnog saveza.

Nastavak sezone je neizvjestan…

“Osim mene i Šveđanina Frederica Petterssona svi drugi igrači su ostali u Montpellieru, jer su mislili da će epidemija trajati kratko. Ali nažalost, to nije tako. U Francuskoj je vrlo teško stanje. Iz stana se ne smije izaći bez valjane propusnice, pa makar išao u trgovinu. Kazne su od 1500 eura na dalje.”

“Inače, klub je sjajno organiziran. U danu kada sam dobio dopuštenje da mogu napustiti zemlju, rečeno mi je da klub s mojom plaćom više nema ništa. Od dana prekida aktivnosti svi mi u klubu smo na trošku države s 80 posto neto iznosa. Nevjerojatno, ali istinito. U domaćem prvenstvu smo bili dosta slabi i izgubili neke susrete koje objektivno nismo smjeli, ali u Ligi prvaka smo bili jako dobri. Čeka nas Flensburg u osmini finala, s tim da imamo prednost domaćeg terena.”

EHF je predvidio da će rukomet ponovno krenuti u lipnju…

“Nisam siguran da je to izvodivo. Ako moramo, jasno je da ćemo to napraviti, ali veliko je pitanje kada i kakvu formu će momčadi dostići kada ova kriza prođe. Nitko od nas nije pošteno potrčao tri, četiri kilometra već danima. Da ne govorim o radu s loptom, što je posebno važno za nas vratare. Pustimo mi ta istezanja, vježbe trbušnjaka, za leđa…

“Vrlo vjerojatno će sve ovo potrajati još mjesec, mjesec i pol dana. Tko smije riskirati zdravlje da odmah uđe u natjecanje i najjače utakmice, od završnice nacionalnih prvenstva do Lige prvaka?”

Olimpijske igre odgođene su za iduću godinu, no, prvo ih treba izboriti.

“Jako mi je žao zbog odgode. Silno sam se veselio Tokiju. Euro je pokazao da imamo jednu jako, jako dobru ekipu i tko zna što bismo sve tamo bili u stanju napraviti. Naravno da smo se prije toga trebali kvalificirati. Ne brinu me godine. 35 godina za vratare su skoro najbolje godine. Šalim se, naravno. Nemam problema s kilogramima, ozljedama, a nadam se i da će forma biti takva da me izbornik zove,” naglasio je Šego pa dodao:

“Izuzetno sam ponosan na ono što smo napravili u siječnju ove godine. Znate, mnogi nisu vjerovali u nas. Osim naravno naših obitelji, prijatelja i jako dobrih poznavatelja rukometa. Ali mi smo pokazali jedno čudesno zajedništvo, vjeru, snagu u najtežim trenucima, čak i kada smo gubili 4-5 razlike, da su me u mom klubu i trener i suigrači pitali nakon povratka, otkuda to Marine? Svaka vam čast. Baš smo bili klapa. Kao i mnogo puta do sada imali smo taj jedan miks iskusnih i mladih, po čemu praktički postajemo prepoznatljivi i avangardni, i vjerujem da nas je upravo to nosilo uz nevjerojatnu podršku s tribina. Siguran sam da ćemo takvi biti i u Tokiju sljedeće godine, jer uz nas starije, godinu iskustva više imat će Martinović, Šarac, Matanović, Mileta i drugi.”

(Foto: HRS)

RUKOMET