Červar obećao rad i odricanje: Nisam isti Lino kao prije, ali sam i dalje ‘gladan’ pobjeda i izazova!

Červar, HRS

Lino Červar, najtrofejniji hrvatski rukometni trener, vratio se na kormilo naše izabrane vrste.

“Stigao sam doma, što da drugo kažem. Život trenera s kovčegom u ruci je jedno putovanje. Za nekoga je to dugo putovanje, za nekoga nažalost kratko. Moje putovanje je zaista dugo, 40 godina, od tog 20 u inozemstvu. Dođe trenutak kad se čovjek zaželi svoje kuće i obitelj. Rastanci su uvijek teški, ali kod dođeš kući ipak je lakše jer si okružen onima koji te vole,” poručio je Červar.

Lino se zahvalio i Makedoncima, ali i bivšim suradnicima, poput Slavka Goluže

“Želim se zahvaliti Makedoniji, bio sam tamo sedam godina, poštovali su me, dočekali raširenih ruku. Htio bih se zahvaliti i svojim bivšim suradnicima,  Izbornicima Goluži, Babiću u njihovim stožerima i za uspjehe koje su postigli. Hvala rukometnom savezu jer bez igrača niti ja ne bih bio ovdje, njima dužno poštovanje, hvala i Gopcu koji me pratio od početka,” istaknuo je Červar.

O budućim suradnicima nije još htio konkretno…

“Stožer je vrlo bitan, želim se okružiti s pozitivnim ljudima, lojalnim, ali idem korak po korak. Imam u svojoj glavi nekoliko imena, ali želim razgovarati sa svima i nije to tako hitno. Na idućoj konferenciji, koja će biti uskoro, ću sigurno imati suradnike koja će sudjelovati u projektu Europskom prvenstvu.

Još se ne zna hoće li Lino ostati trener Metalurga: “Sutra putujem u Skoplje, razgovarat ću s predsjednikom Metalurga i mislim da ćemo donijeti najbolje odluke. Ne mogu unaprijed prejudicirati, ali mislim da će se naći najbolje rješenje.”

Obećao je puno rada…

“Prvo okupljanje u prvom tjednu mjeseca svibnja, drugo u lipnju. Bit će širi popis igrača, reprezentativci će se upoznati s novim izbornikom, Imam neke nove ideje, trebamo se prilagoditi jedni na druge. U interesu našeg zajedničkog cilja vjerujem da ćemo biti na istoj valnoj dužini. “

“Možda ćemo u lipnju odigrati jedan kontrolni susret.”

Želja i cilj, naravno, uspjeh je na Europskom prvenstvu kojem smo domaćini iduće godine:

“Cilj nam je sigurno da se borimo u vrhu europskog rukometa. Volio bih medalju, ali što sjajniju.”

“Koja je cijena koju naši su igrači spremni platiti da dosegnu taj cilj? Pitanje je rada, koliko smo spremni žrtvovati za uspjeh, koliko smo posvećeni cilju, koliko ima natjecateljskog cilja i kooperativnosti. Za postići veliki rezultat zaista treba veliko odricanje i na tome ću inzistirati. Moja ‘vojska’ mora biti izuzetno motivirana.”

“Najviše me motiviraju izjave da nemamo reprezentaciju. Međutim, moramo raditi, biti skromni, svjesni svojih nedostataka. Igrači jedino ulaganjem u sebe mogu dohvatiti pravi rezultat.”

Igrači se moraju podrediti reprezentaciji, spomenu je i pokojnog Dražena…

“Oni moraju biti rođeni natjecatelji, igrači koji su spremni biti beskompromisni. To neće biti jednostavno, ali time ću se posebno baviti.”

“Nisam isti, ostario sam. Ali je čovjek mlad dok prihvaća izazove. Gladan sam pobjeda, izazova, to je jedino što me drži. Mladi treneri se ne moraju brinuti, neću dugo ostati na ovoj stolici. Čovjek ući dok je živ, nisam sveznajući. Ne mogu si oduzeti pravo na borbu i to ću pokušati prenijeti igračima.”

“Neka igrači ne jure odmah poslije treninga u kafić, za playstation, na mobitel. Neka ostanu malo dulje na treningu, poput Dražena. Igrači moraju ulagati u sebe. Isto kao i ja, moramo biti svjesni kako nikad nećemo položiti sve ispite.”

Alfa i omega hrvatskog rukometa, Zoran Gobac pojasnio je Červarov angažman…

“Ovo nije način kako smo zamislili povratak Červara u naš rukomet. Zamisli smo njegov povratak kao savjetnika, u stožeru reprezentacije. Ali aktualni trenutak hrvatskog rukometa promijenio je situaciju. Medalju ne možemo garantirati, ali možemo garantirati da ćemo se boriti. “

Utakmice skupine reprezentacije na Euru ipak bi se trebale igrati u Splitu

“Drago mi je da ćemo igrati u Splitu, da nećemo dijeliti sjever i jug Hrvatske. To nam je važno zbog navijača, kako u Dalmaciji tako i u Hercegovini.”

Nismo uspjeli izbalansirati momčad, bilo je nepovjerenja u ekipi, u stručnom stožeru…

Na Ivana i Peru i dalje se računa, ali…

“Morali su neke stvari među sobom drugačije postaviti. Ali niti to nije bez razloga. Nedostajalo je škole, prije svega govorim o Ivanu i on mora napraviti prijelaz između igrača i trenera. Računamo na njega, ali za nekoliko godina.”

“Pero se mora školovati još, također. Bez iskustva nema uspjeha. Nitko ne garantira da će Lino osvojiti medalju, ali smo sve poduzeli da to napravimo.”

“Nitko ih neće otpisati!

Važna je i poruka igračima…

“Stigao je čovjek s iskustvom, koji može motivirati, ali svi moramo napraviti sve od sebe, motivirati naciju da ostvarimo cilj. Bili bi krasno kada bismo osvojili Europsko prvenstvo u Hrvatskoj.

“Apeliram na mlade igrače, ne može se ući u reprezentaciju nakon dvije utakmice. Zaljubiti se u igrača u dvije utakmice, a onda se razočarati.”

Jasno je kako izbor rukometaša na posljednjem velikom natjecanju nije bio pravi…

“Igor Karačić nam je mogao pomoći u Francuskoj i trebao je biti ispred nekih igrača PPD Zagreba…”

RUKOMET