U 81. godini života preminuo je Stanko Poklepović, jedan od prvih hrvatskih izbornika i neponovljiva osoba splitskog nogometa.

Stanko Poklepović rođen je 19. travnja 1938. godine u Splitu, a u svom je gradu preminuo u noći na 24. prosinca 2018. nakon duge bolesti.

Svoje je igračke godine proveo u redovima RNK Splita, a potom se posvetio bogatoj trenerskoj karijeri, ponajviše na klupi Hajduka, na koju je sjedao četiri puta.

U svom drugom mandatu osvojio je i povijesni prvi naslov prvaka Hrvatske (1992. godine), a s Osijekom je 1999. godine osvojio Hrvatski kup.

Između ostalih trenerskih funkcija, bio je i izbornik Irana te trener Sepahana i Ferencvarosa, no svoj je trag ostavio i unutar hrvatske reprezentacije. Kao izbornik, vodio je četiri utakmice tijekom 1992. godine – na australskoj turneji tri puta protiv nacionalne selekcije domaćina te u listopadskoj pobjedi protiv Meksika u Zagrebu (3:0).

Kao igrač nastupao je za RNK Split i Jadran iz Kaštel Sućurca, a trenersku karijeru započeo je u Hajdukovim juniorima. Bio je blizak suradnik najpoznatijeg hrvatskog trenera Tomislava Ivića. Uveo je mnoge novine u proces treniranja. Prvu Hajdukovu momčad vodio je od 1984. do 1986. godine, nakon toga Budućnost iz Titograda od 1987. do 1989. godine, a potom banjalučki Borac od 1989. do 1990. godine. Slijedi treniranje Apoela iz Nikozije da bi 1991. godine ponovno preuzeo treniranje Hajduka s kojim 1992. godine osvaja prvo prvenstvo Hrvatske i superkup. U sezoni 1992./93., u kojoj je Hajduk osvojio prvi Kup Hrvatske u jednom dijelu vodio ga je i Poklepović.

Od lipnja 1992. do travnja 1993. godine izbornik je hrvatske reprezentacije. Od 1994. do 1995. godine izbornik je reprezentacije Irana. Nakon reprezentacije trenirao je jedan od najboljih iranskih klubova Pirouzi od 1995. do 1997. godine. S njim je osvojio dvije titule prvaka Irana.

U Sloveniji od 1997. do 1998. godine trenira Publikum iz Celja. Vraća se u Hrvatsku i preuzima Osijek s kojim osvaja kup Hrvatske 1999. godine.

Bio je trener mađarskog Ferencvarosa, iranskog Isfahana, kod nas je još trenirao GOŠK Jug, Dubrovnik, Mladost 127, u dva navrata Solin.

Krajem osmog i početkom devetog desetljeća 20. st. neko vrijeme obnašao je dužnost izbornika B reprezentacije Jugoslavije. Od 2006. godine koordinator je Hajdukove omladinske škole, a od 2007. do 2009. godine šef je škole. U veljači 2010. godine ponovno postaje trener prve momčadi Hajduka, koju dužnost obnaša do listopada iste godine. U tom razdoblju s Hajdukom osvaja kup u sezoni 2009./10. te ostvaruje plasman u skupinu Europske lige, a potom je 2015., u kratkom razdoblju ponovno trener Hajduka.

Vratimo se na Stankove prve dane provedene na klupi Hajduka. Bilo je to vrijeme kada je u Hajdukovu dresu bila generacija istinskih nogometnih znalaca. Vrijeme je to braće Vujović, Gudelja, Sliškovića i drugih. Kada je 1984. godine prvi put kao trener samostalno vodio Hajduka, na kormilo kluba došao je iznenada nakon obavljenih priprema. Dežurni optimist i trener koji teži perfekciji, nikada nije zadovoljan učinkom. On je bio čovjek i stručnjak koji najprije cijeni rad i koji radom želi provesti svoje ideje. Spadao je među trenere koji barataju materijom, znao je raditi i voditi ekipu.

U Stankovom velikom sportskom srcu posebno mjesto rezervirano je bilo za prvu Hajdukovu titulu u samostalnoj Hrvatskoj koju su bijeli osvojili 1992. godine s njim na čelu. Nešto ranije Hajduk je izborio posljednji jugoslavenski kup sa Skoblarom na čelu pobijedivši Crvenu zvezdu u Beogradu. Poklepović je pozvan u Split iz Cipra, a kad je Hajduk u pitanju i poziv na čelo struke, sve se ponude ostavljaju i pravac Split!

Govorio je šjor Stanko: Bila su to teška vremena. Pravi ratni užas. Prolazili smo kroz baražne vatre mračne noći, izvrgnuti neprijateljskim mecima. Igrači su sve to hrabro izdržali i podnijeli te osvojili prvi trofej prvaka Hrvatske. Ta mu je titula, govorio je, bila spas za dušu, nagrada za sav trud koji je uložio u svojoj karijeri. Kako je govorio, biti prvi to je sportski san svakog igrača i trenera, a kada si prvi s Hajdukom, i kad je to prva titula osvojena u hrvatskoj državi, to zbilja ima posebnu draž. Iako je bio rat, svi su se igrači borili zdušno, imperativ prve hrvatske titule bio je ogroman. Uživanje je, govorio je, bilo voditi treninge takve družine spremne podnijeti sve napore, samo da bi ostvarila konačni cilj.

Poklepović je često volio istaknuti da je ta prva hrvatska titula došla kao odraz zajedništva u klubu, u situaciji gdje su svi radili za sve: igrači, uprava, oružari, ekonomi i dr. Uistinu, svi koji su pratili momčad učinili su sve što je trebalo. Kao rezultat toga došla je u Split prva titula.

Stanko Poklepović veliko je ime hrvatskog nogometa. Odgojio je brojne hrvatske i jugoslavenske nogometne reprezentativce i nastavio kontinuitet vrhunskih splitskih nogometnih pedagoga, koji je nekada davno započeo Luka Kaliterna.

O mjestu i vremenu sahrane, kao i komemoracije u HNK Hajduk, javnost će biti na vrijeme obaviještena, prenosi hajduk.hr.