Nakon Ognjena Vukojevića i Eduarda da Silve još se jedan hrvatski nogometni reprezentativac oprostio od nacionalnog dresa. Vratarska legenda Stipe Pletikosa, koji je upisao čak 114 nastupa za Hrvatsku, odlučila je kako je stiglo vrijeme za odlazak.
Pletikosa je reprezentativnu karijeru započeo 10. veljače 1999. godine, u prijateljskom dvoboju protiv Danske. Nakon odlaska još jedne legende i ‘brončanog’ Dražena Ladića postao je prvi vratar reprezentacije te je upisao nastupe na svim velikim natjecanjima koja je Hrvatska izborila, osim Euro 2004. u Portugalu, kojeg je propustio zbog ozljede.
U veljači prošle godine upisao je i svoj 100. nastup za Hrvatsku, a u klupskoj karijeri, osim za svoj Hajduk, nastupa je za ukrajinski Šahtara iz Donecka, moskovski Spartak i Tottenham, dok je sada član Rostova te je aktualni osvajač ruskog nogometnog Kupa.
“Odlučio sam još prije leta za Brazil. Neki igrači su to znali i hvala im što su zadržali za sebe moju najavu. Potvrdili su mi da sam ih s pravom smatrao ljudima od povjerenja,” izjavio je u razgovoru za Sportske novosti Pletikosa.
Izbornik Niko Kovač također je upoznat s ovom odlukom: “Rekao sam mu prvome nekoliko sati prije ovog razgovora. Mislim da nije bio iznenađen, ali sam osjetio njegov veliki respekt prema tom trenutku i razgovoru. Predložio mi je da ostanem i dalje na raspolaganju ako zatreba. Teško je i da ne kažem nemoguće odbiti poziv reprezentacije, ali najiskrenije ne bi imalo smisla, i nadam se da ni jednom ne dođe uopće u obzir razmišljati o tome. Sada mlađi trebaju dobiti prostora, mora ih se istrpjeti ako i pogriješe, jer to je cijena odrastanja. Tako je bilo i meni. Kovač mi je predložio da organiziramo prigodan oproštaj, ali pustimo to sada, pa nisu se ni drugima priređivali takvi trenuci…” prenose SN.
Razlozi su pomalo razumljivi, Pletikosa ima 35 godina i želio je napraviti mjesta za nasljednika: “Prirodni tijekovi. Osim što sam osjetio da je vrijeme za mlađe na golu reprezentacije, došlo je i vrijeme za više vremena za moje mlađe u kući, odnosno za obitelj! Imam dvoje prekrasne djece, rastu, mijenjaju i nas roditelje i obiteljsko okruženje. Uhvatio sam se u razmišljanju kako vrijeme curi, a meni je jako teško, i sve teže, odvajati se od njih. Da igram možda bliže kući u Splitu, pa da smo više skupa, bilo bi nam svima lakše…”
