Aleksandar Petrović najveći je dio svog košarkaškog života dao Ciboni, ponajprije kao igrač, a nakon toga i trener. Cibonu je ostavio na životu uz pomoć ušteđevine majke Biserke, nekolicine sponzora te razumijevanje najvećih vjerovnika kluba. Zagrebačka košarkaška institucija  nije se ugasila te je nakon okončanja predstečajne nagodbe ovih dana na putu novog početka.

– Ova čitava godina je praktično tranzicijska u smislu ostvarenja minimalnih sportskih rezultata zato što je kroz ovaj vremenski period trebala proći ta kompletna predstečajna nagodba – reći će prvi operativac kluba Aco Petrović u ekskluzivnom razgovoru za crosport.hr.

– To su određene stvari koje bi mi željeli da idu puno brže međutim to su vremenski okviri koje nam određuje netko drugi i na kraju smo tog puta da sa 1. svibnjem dobijemo kompletno zeleno svijetlo na koji ćemo način odservisirati  preostalih 40 milijuna kuna duga.

Znači li ovo da nema više kostura iz ormara i da je nacrnji scenarij spriječen?

– Nema više kostura iz ormara, sve je gotovo, sva dugovanja su popisana. Sve se zna do u lipu, konstatirano je koliki je preostali dio duga, dostavili smo elaborat na 400 stranica o načinu na koji to planiramo otplatiti u sljedećih osam godina, uz godinu počeka.

Gradonačelnik Milan Bandić u svojim se tradicionalnim dodvoravanjima navijačima ( i biračima) na sva zvona proglašavao spasiteljem Cibone, no njegovim odlaskom u Remetinec sve je stopirano, a Grad se potpuno distancirao od Cibone. Stječe se dojam da je trenutno sve ostavljeno vama i zaljubljenicima u klub da to riješite? 

– Ništa nije stopirano s Bandićem nego je za rješavanje masu tih stvari trebalo vremena. Iako, svjesni smo jako dobro da više nema Grada kao takvog da rješava probleme Cibone. Ovaj klub koji je zadnjih sedam do osam godina bio pod okriljem grada više to nije. Većina dugovanja je riješena tako da je Cibona izgubila poslovne prostore, oni su otišli u portfelj grada Zagreba, odservisiran je kredit prema Zagrebačkoj banci. Sa svim ovim događanjima oko Bandića trebalo je proći dosta vremena da se sredi situacija u Ciboni i da ljudi koji trebaju ući u ovaj klub shvate da je došlo novo vrijeme.  Kroz ovaj mjesec trebao bi se oformiti Upravni odbor, upravo sazivam skupštinu kluba koja će to izglasati. Svi smo čekali da se riješi predstečajna nagodba, iluzorno je ljude ubacivati u nešto ako nemate sve riješeno. Sad to imamo i možemo krenuti dalje. Sljedećih osam godina Cibona mora imati minimalan budžet 8 milijuna kuna godišnje i mislim da je to sasvim izvjesno i ono apsolutno najgore vrijeme je iza nas.

Ciboninih devet poraza zaredom

Cibona je, blago rečeno, u ABA ligi doživjela rezultatski neuspjeh, u nedjelju je pobijeđena u Skoplju od MZT-a u 25. kolu pa se broj poraza u nizu popeo na devet. No, niti ovaj najnoviji poraz nije zabrinuo Petrovića. Trenerski dvojac Slaven Rimac i Jurica Golemac i dalje uživaju njegovo povjerenje a pronašao je Aco i svijetlu točku u svim ovim nedavnim porazima.

– Nije lako doživjeti devet poraza zaredom ali nije li veći uspjeh afirmirati nekoliko mladih igrača i izgubiti te utakmice u zadnjem posjedu lopte? Rimac i Golemac rade fantastičan posao, ove godine stjecajem okolnosti i ciljanih stvari nismo htjeli zadržati ni Markotu ni Blassingamea zato što vani dobivaju bolje ugovore. Već smo osigurali opstanak u ligi i ova momčad može dalje bez prevelikih stresova, prema tome zašto trošiti ekstra novac? U ubrzanom smo odrastanju gdje smo najzadovoljniji mladim igračima koji su klubski produkt. Žižić i Slavica su projekti od prvog dana, Zubac nije bio toliko ali je nakon odlaska Lalića to postao. Ova momčad će odrastati zajedno minimum tri godine i eventualna prodaja slijedi u zadnjoj godini ugovora. Zubcu je ponuđen četverogodišnji ugovor jer 18. ožujka postaje punoljetan i ovih dana očekujemo potpisivanje profesionalnog ugovora s njim i onda smo tu s pravne strane zaštićeni.

Zbog neisplate plaća Amerikanac James Florence napustio je Zadar, odlazak je najavio večer prije aktualnog kola u elektroničkoj pošti poslanoj treneru Anti Nazoru. Očekuju li se slični mailovi i u Ciboni?

– Apsolutno ne očekujemo situaciju kao u Zadru! Naši igrači to neće napraviti jer oni od prvog dana znaju u kakvoj se mi dinamici nalazimo. Oni znaju da će uspostavom upravnog odbora sve krenuti. Mi još uvijek nismo dobili ni novac koji nam pripada od Zagrebačkog sportskog saveza za tri mjeseca, što je negdje oko 900 tisuća kuna. Sa početkom prvenstva Hrvatske očekujem da ćemo ući u ritam plaćanja, a novcem od odštete Šarića i kompletno zatvoriti ovu tekuću sezonu igračima.

Koliko ste zadovoljni učinkom jedinog stranca u Ciboni, Vlade Ilievskog?

– Ilievski je u startu odigrao tri ili četiri dobre utakmice i mi smo s njim produžili ugovor do kraja sezone. Trebamo ga za ovo prvenstvo Hrvatske da bude nositelj igre da se i formom i kvalitetom stabilizira i nametne jer očekujemo teška gostovanja u Šibeniku, Rijeci i Sinju. Igrač takvog profila nam je potreban.

(Ne)transparentnost ABA lige

U javnosti se u proteklom tjednu dosta polemiziralo oko sustava natjecanja te transparentnosti poslovanja ABA lige?

– Sve sam pratio, slažem se da bi liga trebala imati 12 klubova i biti vezana za klubove iz regije, no glavni zaključak je da su svi klubovi jednoznačno kazali da im ta liga treba jer je ona idealna za razvoj mladih igrača. FIBI je nejasno zapravo to netransparentno poslovanje. Liga je dobro zamišljena međutim nije konzistentno vođena, mijenjaju se pravila iz godine u godinu, tijekom sezone… Ipak, ta liga nam treba, tenzija nema osim sportskih, bila bi glupost zbog nekakve netransparentnosti da lige ne bude. Svi ćemo izgubiti kvalitetu ukoliko budemo igrali smo domaće lige, izgubit ćemo se u nekakvim malim minornim ligama s nedovoljno kvalitete.

Iako se predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza povukao s pozicije sportskog direktora ABA lige jer je suvlasnik tvrtke Sidro koja je ujedno i jedan od vlasnika lige, mnogi smatraju da ga i ova pozicija dovodi u sukob interesa?

-Ne znam detalje ali činjenica je da se vodstvo  lige treba dogovoriti oko svega. Nije mi jasno kako je Balkanska liga priznata, a ABA liga ne i ovo je po meni situacija dva jaka se tuku. Treba vidjeti i biti strpljiv što će iz svega toga ispasti ali ako me pitate da li ABA liga ili zatvaranje u hrvatsko prvenstvo – apsolutno ABA liga! Naravno da liga treba biti transparentnija i to se svakako trena regulirati.

Smatrate li da novac od sponzora ABA lige treba preusmjeriti i na klubove?

– Ovog trenutka nemam uvida u to ali smatram da bi klubovi trebali imati uvida, da sve treba biti kudikamo transparentnije. Treba donijeti pravila da vrijede dugi vremenski period, za sljedećih deset godina. Imamo 12 klubova, imamo mjesec dana manje natjecanje, do prvaka se dolazi na takav i takav način i nakon toga dati apsolutni prioritet nacionalnim ligama! To treba razriješiti, ne možete ubiti volju svih klubova. Ali ako je točno da je to bitka da se vođenje te lige preseli u Beograd onda je to nekakva druga percepcija te bitke.

Bilo kako bilo, klubovi tu ispadaju potpuno nemoćni?

– Točno, mi smo tu nemoćni i čekamo 15. srpnja ali normalno bi bilo da regionalna liga ide dalje, da se svi sjednu za isti stol, da se s transparentnim poslovanjem i načinom natjecanja nastavi dalje. Očito je da neke stvari ne funkcioniraju. Idemo se orijentirati na tih 12 klubova jer što ako se ukine protok prema Euroligi i Eurokupu, što ćemo onda?  Osobno smatram da je sve zakompliciralo hrvatsko finale u Beogradu i na temelju toga je došlo do pritisaka.

Previše uniformirana Repešina momčad

Pogled na susjedstvo, kako vidite Repešinu Cedevitu ove sezone?

-Repešina momčad je previše uniformirana! U rotacijskom dijelu Cedevita ima veliki broj igrača istog profila, nemaju igrača koji radi razliku! Previše je igrača po istim pozicijama tako da Repeša zbog toga rotira ne vodeći previše računa u datom trenutku o igračima, tako da netko tko je u pozitivnom tonusu  bude izmijenjen svako sedam do osam minuta. Završnica sezone je pred njima i to je u biti jedina stvar koja odlučuje da li je sezona uspješna. Što se tiče hrvatskih takmičenja tu su Kup i Prvenstvo, Cedevita je od Zadra i Cibone jača za 20 razlike, apsolutno jača po rosteru i prema tome bilo bi prvorazredno iznenađenje da Cedevita ne uzme oba trofeja. Iako, finale Kupa u Borovu je veći uspjeh Zadra nego Cedevite! Zadar je uspio maskirati određene probleme, razliku u kvaliteti i dovesti momčad koja je objektivno jača do toga da odlučuje jedna lopta. Smatram da sezonu Cedevite ne treba suditi po osvojenom Kupu i prvenstvu nego kroz play-off ABA lige.

Da li je kapetan Cedevite i hrvatske reprezentacije Roko Leni Ukić trebao biti taj Repešin igrač prevage?

-On bi trebao biti taj! Ukića su ove godine u dva navrata limitirale ozljede i činjenica je da nikako ovog trenutka nije pronašao ovaj svoj pravi ritam, jer netko tko bi trebao biti prvi play hrvatske reprezentacije je i doveden u Cedevitu da pečatira utakmice. Međutim, da bi donijeli konačne odluke morate živjeti s tim igračima. Iako ne znam što se treba desiti da Cedevita ne uzme prvenstvo Hrvatske jer su definitivno jači od svih. Loš dan se može desiti u jednoj utakmici, polufinalu ili finalu Kupa ali ta kvaliteta Cedevite mora isplivati.

Perasovićeva pozicija broj jedan

Bili ste u najužoj konkurenciji za hrvatskog izbornika, no izabran je Velimir Perasović?

–  Tu je stvoren apsolutno konsenzus, svi mi smo u više navrata bili treneri reprezentcije, ali evidentno je da je Perasović imao poziciju broj jedan i dobro je da se tako desilo. Iako ne mogu se složiti s Perasovim razmišljanjem da je isto raditi u klubu i u reprezentaciji. To se dva dijametralno suprotna posla! U klubu imate vremena i načina kako da postavite hijerarhiju i  disciplinu jer tamo su igrači plaćeni dok u reprezentaciji toga nema. Nemate niti taj trenažni proces koji imate u klubu, te autizme koje u klubu možete istrenirati a po kojima je Peras poznat. Treba vidjeti kako će se on snaći u reprezentaciji u tako kratkom vremenu a pogotovo ako znamo da se NBA igrači mogu priključiti tek kasnije, to strahovito ruši koncepciju jer se morate vraćati na taktički početak bez obzira što ste tri tjedna trenirali. Dolazi vam najbolji igrač i sad njega morate involvirati i rušite tog trenutka intenzitet opseg treninga jer tog igrača inplemetirate u momčad. To će, pretpostavljam kod nas biti dva člana stadardne petorke. Jedno je biti trener u klubu a drugo u reprezentaciji i to govorim iz osobnog iskustva.  Peras je napravio sjajan posao u Ciboni, Valenciji bez obzira što se desilo ove zadnje godine, kad mu je otišlo puno igrača, on je zaslužio tu svoju šansu. Dobio je i ono što svi sanjaju, da igramo doma, činjenica je da igramo pet utakmica u Areni ali ipak iz te euforije trebat će se prebaciti u Francusku gdje će se određivati naša sudbina.