Dokumentarni film o Tamari Boroš: “Pokušavam pamtiti samo sretne trenutke, ali posebno mi je žao što s Hrvatskom nisam osvojila zlato”

Tamara Boroš

Tamara BorošNajbolja hrvatska i jedna od najboljih europskih stolnotenisačica svih vremena, Tamara Boroš, nakon 20 godina zaključila je svoju igračku i započela trenersku karijeru. U Zagrebu je povodom njene blistave karijere predstavljen biografski dokumentarni film, koji bi ljudima trebao otkriti i približiti njen put do uspjeha.

Producent filma je Neven Cegnar, dugogodišnji trener Tamare Boroš, koji je želio prikazati njen način, sadržaj i metodu treninga, profesionalni pristup sportu, kao i dugogodišnji mukotrpan rad koji ju je doveo do drugog mjesta na svjetskoj ljestvici. Ali, i one manje lijepe trenutke borbe sa zdravstvenim problemima, koji su i natjerali Tamaru da prije 35. rođendana ode u igračku mirovinu.

“Vjerujem da će ovaj filmski uradak biti dodatni poticaj mladim igračicama i igračima, u cilju sportskog usavršavanja, ali istovremeno i primjer kako se savladavaju trenuci kada se i u životu i sportu biva poraženim,” rekao je Cegnar o filmu Tamara.

“Više od 20 godina obuhvaća film, čitavu moju karijeru, sve rezultate, tako da je meni izuzetna čast što je uopće došlo do ove prilike da se radi jedan takav film,” poručila je na premijeri skromna Tamra Boroš.

“Lijepo se prisjetiti svih uspješnih trenutaka, ali svakom sportašu nije lako kada je kraj,” istaknula je u razgovoru za nacionalnu televiziju.

“Nakon cijele karijere pokušavam pamtiti samo one sretne trenutke. Bilo je i onih teških, poraza. Najljepši trenutak sigurno je onaj iz Pariza 2003. godine, kada sam osvojila tu svjetsku brončanu medalju, od teških trenutaka tu su sigurno dva poraza u finalima s reprezentacijom. To mi je posebno teško što nismo uspjeli osvojiti to zlato, što sam podbacila,” dodala je Boroš.

Tamara Boroš rođena je i odrasla u Vojvodini, ali je početkom 90-tih godina prošlog stoljeća preselila u Hrvatsku. Bila je druga na svijetu 2002. godine, a 2003. godine osvojila je brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu, kao prva igračica izvan Azije nakon deset godina, odnosno kao jedna od tri ne-azijske igračice koje su osvajale svjetsku medalju u razdoblju od 1973. do 2005. godine. Boroš ima tri europska zlata u igri parova, dva ekipna europska srebra s Hrvatskom i jedno europsko pojedinačno srebro i tri bronce.

“Nisam kroz svoju karijeru puno govorila o svom životnom putu. Nije bio lagan, to sigurno, ali svaki sportaš ima svoj put. Bilo je teško od 1991. do 1993. godine, kao izbjeglici u Švedskoj, bili su to teški dani, ali mislim kako me to samo učvrstilo, motiviralo. Htjela sam dokazati sebi, ali i svima koji su sumnjali u mene, koji je moj maksimum. Makar, nikada nisam vjerovala kako ću doći do ove razine.”

Svojevremeno su kineske igračice imale poseban plan i program priprema prije dvoboja s Tamarom: “Bila sam im na crnoj listi. Posebno su se pripremale za mene, to je istina, ali nadam se kako će u budućnosti biti još više Europljanki koje će im se moći suprotstaviti.”

Nakon fenomenalne igračke karijere, koju je morala prekinuti zbog zdravstvenih problema, posvetila se trenerskom poslu prenošenjem svojih znanja i iskustva mladim igračicama: “Radim još od prošle godine u Beču, u akademiji Werner Schlager, najboljem europskom centru za trening. Meni je bila izuzetna čast, što su me uopće pozvali i što su mislili kako im mogu pomoći. Na početku sam trenerskog iskustva, imam priliku skupljati iskustvo, učiti, a imam i svog igračkog iskustva i znanja i to pokušavam prenijeti na mlade igrače.”

AKTUALNO IZDVOJENO OSTALI SPORTOVI
Tagged with: ,

Ostavi komentar