Kristijan Đurasek i Matija Kvasina su sa svojim vođom olimpijskoga tima, Vladimirom Miholjevićem, posjetili Hrvatsku kuću u Riju prije povratka u Domovinu.
Iako i dalje marljivo treniraju, budući da ih već uskoro očekuju nove utrke, zadovoljni su, u globalu, s odrađenom olimpijskom utrkom.
Dakako, Kristijan Đurasek, 18. u cilju, puno zadovoljniji od Matije Kvasine koji utrku nije završio. Podsjetimo da je na cestovnoj utrci startalo 144 biciklista, od kojih je samo 63 završilo utrku! Velika vrućina, iznimno zahtjevna kružna staza koja je na jednom dijelu imala jaku nizbrdicu iz koje se silazilo na 3 kilometra kocaka, tako da su mnogi natjecatelji pali ili im je, kao Matiji Kvasini, takav teren uzrokovao kvar na biciklu.
No, zadovoljni su. Kako i ne bi, iza Kristijana su ostali biciklisti iz većih i jačih reprezentacija, a kako je Hrvatska imala pravo samo na dva natjecatelja, dok su jake ekipe imale nekoliko puta više, super je uspjeh biti među 20. Za usporedbu, Talijani, biciklistička velesila, imali su samo jednog člana među deset, trojica su pala, a najbolji Slovenac je daleko iza Kristijana, koji je iza pobjednika Tour de Francea došao 20-ak sekundi!
Vladimir Miholjević komentirao je nastupe hrvatskih vozača u Riju:
“Utrka je bilo izuzetno komplicirana i fizički i psihički zahtjevna. Naša očekivanja, s obzirom na protekle nastupe su bila iznimno velika, procijenili smo da je Kristijan sposoban konkurirati za medalju i za plasman među prvih 10. To se pokazalo vrlo realno. Na žalost su padovi uzrokovali lom grupe, pa je Kristijan ostao iza. Kao vođa ove miniekspedicije mogu biti vrlo zadovoljan odnosom i profesionalnošću i Matije i Kristijana cijelo vrijeme ovdje, odrađivanjem treninga, te trpljenjem mnogih nedostataka, koji su normalni na ovako velikom natjecanju. Uvjeti za svaki pojedini sport nisu uvijek optimalni baš za sve, no mi smo sve odradili vrlo korektno pa je i rezultat očekivano dobar.”
Kristijan Đurasek mora biti zadovoljan ostvarenim:
“Došli smo na utrku nakon Toura, koji sam završio u dosta dobroj formi. Nadao sam se tu formu zadržati do Igara, uspjelo mi je, a uz nešto više sportske sreće mogao sam napraviti i bolji plasman u minimalno prvih deset. No, kao i u svakom drugom sportu, ne može sve uvijek biti savršeno, moramo biti zadovoljni ovim 18. mjestom. Znači, bilo je od zahtjevnih sektora, kocki, teških uspona, baš sve što može otežati utrku bilo je na ovoj stazi.”
Nisam održao duh olimpizma
Matija Kvasina nije završio utrku i to ga je najviše pogodilo:
“Zapelo je odmah na početku. Taktički smo imali posloženo da ja lovim rani bijeg, međutim kad to morate raditi sami, to je teška lutrija, jer mnoge nacije probaju isto. Na kraju se išlo na lutriju i na snagu, ja sam krenuo malo prerano i kad je došao taj malo teži dio, ja sam ostao iza. To me pogodilo jer nisam uspio odraditi zadani dio cilja, koji smo odredili za prvi dio utrke. Nakon toga sam se prebacio na drugu taktiku, da budem na raspolaganju Kristijanu, ako mu nešto zatreba. Međutim, nakon otprilike sat vremena sam imao mehanički kvar na biciklu, morao sam stati i čekati drugi bicikl. Izgubio sam 2, 3 minute i opet potrošio jako puno snage da ulovim grupu koja mi je pobjegla, uz malo trikova, vožnje iza auta, uz pomoć drugih. Imao sam svejedno tada dovoljno snage da budem uz Kristijana i da pomognem. Trebalo je paziti da je sve u redu, provjeriti njegovo stanje, iako vidio sam da je jako dobro, da je koncentriran. Na kraju sam ostao razočaran jer sam izgubio snagu, pao sam mentalno i falilo mi je mentalne snage za doći do cilja s jednom grupicom koja je došla iza. Malo mi je gorak okus ostao što nisam završio i što nisam održao duh olimpizma – važno je sudjelovati, ali bitno je i završiti i boriti se do kraja. Osobno razočaranje.”







