Legendarni Vladimir Beara, najbolji hrvatski vratar i jedna od najznačajnijih naših igrača u povijesti, preminuo je u noći s nedjelje na ponedjeljak u splitskoj Klinici za plućne bolesti, u 86. godini života.
“Za seniorsku momčad Hajduka počeo je braniti 1947. godine, a već 1950. godine doživljava prvu veliku radost. Hajduk osvaja prvu poslijeratnu titulu prvaka Jugoslavije. Sa svojim bijelima još će osvajati titule prvaka države u nogometu 1952. godine i u prvenstvenoj sezoni 1954./55., koja mu je bila zadnja na golu Hajduka. Za Hajduk ima 308 nastupa. Ističemo da je Veliki Vladimir sudjelovao u još jednom osvajanju Hajdukove titule prvaka države. U prvenstvenoj sezoni 1970./71. bio je prvi suradnik Slavku Luštici kada je Hajduk nakon 16 godina čekanja ponovno postao državni prvak,” prisjeća službena stranica Hrvatskog nogometnog saveza.
Titule bivše države osvajao je još s Crvenom zvezdom, a vratarsku karijeru zaokružio je nastupima za njemačku Alemaniju iz Aachena i Viktoriju iz Kölna.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 60 utakmica među kojima su Svjetska prvenstva u Brazilu 1950., u Švicarskoj 1954. i Švedskoj 1958. Osvajač je srebrne medalje na Olimpijadi 1952. godine u Helsinkiju.
Najveće priznanje na europskoj nogometnoj sceni 21. listopada 1953. godine, kada je zajedno s Vukasom, Zebecom i Zlatkom Čajkovskim nastupio za reprezentaciju ‘ostatka svijeta‘ protiv izabrane vrste Engleske.
Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, Davor Šuker, izrazio je sućut obitelji preminulog Vladimira Beare.
“S velikom tugom primili smo vijest da je preminuo jedan od najvećih hrvatskih nogometaša u povijesti, Vladimir Beara.
U ime Hrvatskog nogometnog saveza i svoje osobno želim izraziti duboku sućut obitelji Vladimira Beare. Naše misli su s Vama.
Hrvatski, ali i svjetski nogomet izgubili su istinskog velikana naše igre. Najveći svjetski vratari i stručnjaci govorili su o Beari kao “najboljem” što dovoljno govori o neizbrisivom tragu koji je ostavio među vratnicama.
Beara će svakom ljubitelju nogometa ostati u sjećanju kao izvanredan vratar koji je i nakon briljantne klupske i reprezentativne karijere nastavio davati nogometu kroz trenerski poziv.
Hrvatski nogomet, stoga, nikada neće zaboraviti jednog i neponovljivog Vladimira Bearu.”
