Osijek je u srpnju bio domaćin IPC Svjetskog kupa u streljaštvu za osobe s invaliditetom – prvog od tri ovogodišnja natjecanja Svjetskog kupa na kojima se ostvarivala norma za Paraolimpijske igre.

Iako hrvatski predstavnici na domaćem terenu nisu uspjeli izboriti odlazak u Rio de Janeiro sljedeće godine, imaju to priliku ostvariti na sljedeća dva natjecanja – u australskom Sydneyu u rujnu i u američkom Fort Benningu u studenome. Najuspješniji hrvatski reprezentativac u Osijeku bio je Rudolf Petrović, osnivač, predsjednik i član streljačkog kluba Paraolimpijac iz Delnica.

U neparaolimpijskoj disciplini – malokalibarskoj pušci 50 metara ležeći mješovito – zauzeo je četvrto mjesto, a nada se da će rezultati u Sydneyu biti još bolji, pogotovo u disciplini zračna puška-ležeći u kojoj je očekivao da bi mogao osvojiti kvotu za Rio.

Uoči puta u Australiju, Petrović je u razgovoru za HPO otkrio detalje iz njegove sportske karijere te hrvatskog streljaštva osoba s invaliditetom općenito.

Kako je i kada započela Vaša sportska priča?

“Moja sportska priča započela je 1998. godine slučajnim učlanjenjem u Udrugu osoba s invaliditetom u Rijeci gdje me tajnica, gospođa Kraljić, ponukala da se raspitam o sportskim aktivnostima. Kako je puška od davnina u mojoj kući (pradjed i djed bili su šumski lovočuvari, a otac i brat lovci), pokušao sam sa streljaštvom. Na svojem prvom državnom prvenstvu bio sam peti, a na drugom sam osvojio srebrnu medalju… Nastupio sam i na državnom prvenstvu u stolnom tenisu 2001. godine i osvojio drugo mjesto. Dobio sam ponudu za uključenje u više rangove natjecanja, ali ja sam već odabrao svoj sport i nisam više nikada nastupao u stolnom tenisu.”

Natječete se u disciplinama R4 – zračna puška (stojeći stav) 10m, R5 – zračna puška (ležeći stav) 10m i R9 – malokalibarska puška (ležeći stav) 50m. Možete li ukratko opisati trening i pripreme za velika natjecanja? Koja je osnovna oprema s kojom se služite?

“Treninzi su uglavnom šest dana u tjednu, jer treniram tri discipline i svaka ima svoje posebnosti. U tijeku priprema za značajnija natjecanja treninzi su i dva puta dnevno. Razlikuju se samo po većem posvećivanju pažnje detaljima i mentalnoj spremnosti te taktičkoj izvedbi cjelokupnog meča. Volim se osjećati sigurno. Imam i svoj moto: ‘Uspjeh dolazi kada se sretnu spremnost – i prilika!’

“Oprema kojom se služim su puške zračna i malokalibarska, kaput, te stolica sa stalkom za pušku s koje pucam.”

Bili ste prvak Europe 2007. u malokalibarskoj pušci i to sa svjetskom rekordom, 2008. nastupili ste na Paraolimpijskim igrama u Pekingu, 2010. bili treći na Svjetskom prvenstvu. Uz to ste višestruki prvak Hrvatske u sve tri discipline i osvajač medalja sa Svjetskih kupova. Koji su Vam, dosad neostvareni, sportski ciljevi?

“Ostalo je još osvajanje one najznačajnije – paraolimpijske medalje.”

Kako je u Hrvatskoj, u odnosu na Europu ili svijet, razvijeno streljaštvo za osobe s invaliditetom?

“Radimo intenzivno na tome da unaprijedimo ovaj sport u Hrvatskoj. Savez smo osnovali 2006. godine, ali rad se intenzivirao od 2010. Od prošle godine imamo i 1. ligu u streljaštvu osoba s invaliditetom. Nadamo se da će to popularizirati sport i podići kvalitetu. Streljaštvo je skup sport i teško je novim članovima priuštiti potrebnu opremu. Ja godinama ulažem vlastita sredstva i bez razumijevanja supruge, koja je također uključena (kao moj asistent, ali i pomoć cjelokupnoj reprezentaciji na natjecanjima), ne bi bilo ovakvih uspjeha. U reprezentaciji trenutačno imamo 12 sportaša koji su nastupili i na ovom SK u Osijeku, a na državnom prvenstvu se okupi još 20-tak natjecatelja. Radimo na tome da nam se pridruže i mlađi članovi i da se broj žena poveća. Imamo sada novu članicu u natjecanju pištoljem koja bi uskoro mogla početi ostvarivati lijepe rezultate.”

Kako je streljaštvo prilagođeno osobama s invaliditetom? Tko sve može sudjelovati? Ima li kakvih ograničenja?

“Baza pravila postoji iz krovne svjetske streljačke federacije, po kojoj nastupaju i osobe bez invaliditeta. Ona su samo nadopunjena tehničkim detaljima za nastupe strijelaca u kolicima ili onih koji se služe stalkom. Pravila se nadopunjuju u ciklusima nakon Paraolimpijskih igara, te se stalno razmatra koje bi novitete trebalo uvesti u smislu poboljšanja i napretka streljačkog sporta. Postoje i sportski forumi na najvećim natjecanjima gdje prijedlozi dolaze od samih sportaša. Prilazi streljačkim objektima su posljednjih godina prilagođeni osobama u kolicima, ali ima još sportskih objekata do kojih se teško dolazi. Na primjer, u svoju streljanu u Delnicama ne mogu pozvati kolege jer imam 20-tak stepenica do strelišta.” (hpo.hr, Foto: ipc2015wc.osijek1784.hr)