Nacrt prijedloga Zakona o sportu koji je u završnoj fazi javnog savjetovanja (do 31. svibnja), neprihvatljiv je i loš za hrvatski sport, jedan je od zaključka kojeg su jednoglasno usvojili sudionici Sabora hrvatskog sporta, njih više od dvjesto iz redova nacionalnih sportskih saveza, županijskih sportskih zajednica, olimpijaca i vrhunskih hrvatskih sportaša, sportskih instucija, ustanova i hrvatske akademske zajednice okupljeni u organizaciji Hrvatskog olimpijskog odbora (HOO) i Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KIF).
Sabor hrvatskog sporta održan 26. svibnja na KIF-u, u višesatnoj je raspravi zaključio da, prije izrade Zakona o sportu, Republika Hrvatska mora donijeti Nacionalni program sporta kao temeljni strateški dokument. Sam Zakon trebao biti garancija autonomije sporta, sportskih organizacija, sportaša i sportskih djelatnika kao nužnom pretpostavke svakog daljnjeg djelovanja u području sporta što mu ovaj prijedlog ne daje. Sudionici Sabora, redom sportski radnici s terena, smatraju da je potrebna depolitizacija sporta, a sve pokušaje ostvarivanja političkih interesa i prikupljanja političkih poena preko sporta, naglašavaju u zaključcima, osuđuju i smatraju neprimjerenima.
Na proceduru donošenja nacrta prijedloga Zakona i mogućnosti utjecaja na promjene, osvrnuo se i ministar znanosti, obrazovanja i sporta Vedran Mornar koji je pozdravljajući skup naglasio da očekuje argumentaciju za (protu)prijedloge te najavio zalaganje za primjenu poreznih olakšica onima koji ulažu u sport.
Skupu su se obratili Đurđica Sumrak, izaslanica predsjednika Saborskog odbora za obitelj, mlade i sport, Predrag Sloboda, predsjednik Nacionalnog vijeća za sport, Josip Čop, glavni tajnik HOO, Damir Knjaz, dekan Kineziološkog fakulteta i domaćin Sabora, kao i osvajači olimpijskih odličja Danira Bilić i Perica Bukić, te vrhunski košarkaški trener Mirko Novosel.
U radu Sabora kojeg je moderirao pomoćnik glavnog tajnika za programe lokalnog sporta Siniša Krajač, sudjelovali su Zrinko Čustonja, redovni profesor Kineziološkog fakulteta, koautor studije o financiranju hrvatskog sporta, Biserka Vrbek, pomoćnica glavnog tajnika HOO-a za pravna pitanja, Vladimir Iveta, pravni stručnjak Hrvatskog nogometnog saveza, Snježana Jurinić iz Sportske zajednice Grada Zadra, Mimi Vurdelja, voditeljica programa zdravstvene skrbi u HOO-u, i drugi sportski uglednici koji su se jednoglasno pridružili Saboru o odbijanju prijedloga Zakona.
Organizatori su pozvali sve sudionike hrvatskog sporta da iskoriste pravo na raspravu u internetskom sustavu e-savjetovanja Vlade RH https://savjetovanja.gov.hr/ (www.hoo.hr)
1. PREDLOŽENI NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA O SPORTU SMATRAMO NEPRIHVATLJIVIM I LOŠIM ZA HRVATSKI SPORT.
Uvažavamo činjenicu da predloženi Nacrt prijedloga Zakona o sportu donosi pomake u odnosu na važeći Zakon o sportu posebno u pogledu zakonskih normi koje se odnose na vrhunske sportaše (osiguravanje sportskih stipendija u državnome proračunu, osiguravanje sredstava za zdravstveno i mirovinsko osiguranje vrhunskih sportaša u državnome proračunu). Međutim, smatramo da pozitivne novine ne mogu pokriti niz nedostataka i vrlo loših prijedloga koje donosi Nacrta prijedloga Zakona o sportu.
Loše i za hrvatski sport neprihvatljive strane Nacrta prijedloga Zakona o sportu mogu se sažeti u sljedećem: uplitanje u statutarnu materiju ustroja i upravljanja sportskih klubova, sportskih zajednica i sportskih saveza, neriješena pitanja financiranja sporta na nacionalnoj i lokalnoj razini, nejednak i diskriminirajući zakonski tretman nekih sportova, zanemarivanje amaterskog sporta i sporta u lokalnoj zajednici, katastrofalna rješenja vezana uz stručni rad i stručne poslove u sportu, potpuni izostanak skrbi o sportskim građevinama, propisivanje dodatnih administrativnih i birokratskih obaveza, neprovedive i diskriminirajuće odredbe koje se odnose na zapreke u sportu.
2. PRIJE IZRADE NOVOGA NACRTA PRIJEDLOGA ZAKONA O SPORTU SMATRAMO NUŽNIM DONIJETI NACIONALNI PROGRAM SPORTA KAO TEMELJNI STRATEŠKI DOKUMENT HRVATSKOGA SPORTA.
Republika Hrvatska, odnosno Vlada Republike Hrvatske i Hrvatski Sabor usprkos zakonskoj obavezi iz 2006. godine nikada nisu donijeli Nacionalni program sporta kao strateški dokument. Smatramo da je prije donošenja Zakona o sportu nužno odgovoriti na pitanja kao što su: Što država želi od sporta? Koji su naši strateški interesi u sportu i koji su sportovi od interesa za Republiku Hrvatsku? Kuda želimo i u kojem smjeru voditi i razvijati sport? Podupiremo li amaterski ili profesionalni sport? Jesu li nam važni sportski rezultati na međunarodnoj sceni? Što sport može i mora dati hrvatskome društvu? Jesu li školski i akademski sport odnosno sport osoba s invaliditetom strateški interes hrvatskoga društva? Kako uključiti u sport veći broj djece? Kako osigurati bolje uvjete građanima za bavljenjem sportom? Bez odgovora na ova i slična strateška pitanja svaku raspravu o Zakonu o sportu smatramo potpuno izlučnom i promašenom.
3. POŠTIVANJE AUTONOMIJE SPORTA, SPORTSKIH ORGANIZACIJA, SPORTAŠA I SPORTSKIH DJELATNIKA SMATRAMO NUŽNOM PRETPOSTAVKOM I ISHODIŠNOM TOČKOM SVAKOG DALJNJEG DJELOVANJA U PODRUČJU SPORTA.
Autonomija sporta te nevladinih i neprofitnih sportskih organizacija od svih utjecaja i miješanja politike, države ili treće strane u pitanja organizacije, demokratskih standarda biranja i odlučivanja u sportskim tijelima svih razina, financiranja sporta iz javnih ili drugih izvora i trošenja financijskih sredstava, donošenja, provedbe i tumačenja pravila koja se odnose na sport i sportske aktivnosti i drugih pitanja važnih za djelovanje sporta jedno je od najvažnijih načela na kojima treba počivati hrvatski sport. Autonomija sporta odnosi se na pitanja neovisnosti sporta o utjecajima politike, financijske samostalnosti sporta, samostalnosti sporta i nevladinih sportskih organizacija da uređuju i organiziraju sport u skladu s pravilima koja sami donose i interpretiraju poštujući međunarodne i nacionalne zakone. Autonomija znači očuvanje vrijednosti sporta i zaštitu interesa sporta pomoću kojih se razvijao u Europi, svijetu i Hrvatskoj.
4. POTREBNA JE DEPOLITIZACIJA SPORTA, A SVE POKUŠAJE OSTVARIVANJA POLITIČKIH INTERESA I PRIKUPLJANJA POLITIČKIH POENA PREKO SPORTA OSUĐUJEMO I SMATRAMO NEPRIMJERENIMA.
Kao nikada ranije prijedlozi zakonskih normi u Nacrtu prijedloga Zakona o sportu otvaraju vrata političkom uplitanju u pitanja sporta. To se ostvaruje donošenjem zakonskih normi koje ulaze u statutarnu materiju nevladinih udruga odnosno sportskih klubova, sportskih zajednica i sportskih saveza određujući ustroj sportskih klubova, zajednica i saveza, način izbora predstavnika, sastave skupština i drugih tijela i sl. Također, politizacija sporta ostvaruje se i zakonskim normama o financiranju sporta na lokalnim razinama gdje se predstavničkim tijelima jedinica lokalne uprave i samouprave daju vrlo široke ovlasti raspolaganja financijskim sredstvima i određivanja programa javnih potreba u sportu na lokalnim razinama.
Drugim riječima, lokalni politički dužnosnici će odrediti što će se, u kojoj mjeri i kako financirati u sportu. Sportske zajednice će biti svedeni na izvršitelje političke volje predstavničkih tijela jedinica lokalne uprave i samouprave. Ni jedno političko tijelo ni u kojem slučaju ne može raspolagati, odnosno dijeliti financijska sredstva ako za to nema čvrste, dobro razrađene i transparentne kriterije. Naime, bilo koje rješenje u kojem politička tijela upravljaju financijskim sredstvima za potrebe sporta, a to čine bez kriterija otvara prostor izravnom političkom miješanju u sustav sporta i daje politici sredstvo ili alat za političko djelovanje u sportu što se kosi sa svim dosezima demokratskih društava i međunarodno priznatih načela autonomije sporta.
Nacrt prijedloga Zakona o sportu omogućuje situaciju u kojoj jedna pravna osoba u sportu, bilo da se radi o krovnoj sportskoj udruzi ili sportskoj zajednici, nakon što usvoji svoj financijski plan, da ga politika ne priznaje ili svojevoljno i bez uporišta u kriterijima mijenja. Sva zakonska rješenja koja omogućavaju politici da određuje, a bez ikakvih kriterija, što će se i kako raditi u sustavu sporta jesu loša zakonska rješenja.
