U opširnom razgovoru za Olimpijci.hr naša brončana olimpijka iz Pekinga Snježana Pejčić istaknula je neke od problema koji ju prate na njenom sportskom putu.

“Streljaštvo je kod nas kategorizirano kao ‘mali sport’ i ne postoji ništa što će ga svrstati u kategoriju ‘velikih’. Mislim, nakon što imate olimpijsko zlato, a još uvijek se borite za odlaske na najvažnija natjecanja, jasno vam je da se stvari vrlo vjerojatno neće promijeniti.”

Koliko košta jedna vaša sportska godina, s pripremama, natjecanjima i putovanjima?

Puno. Samo natjecanja na koja idem koštaju oko 100.000 kuna. Na municiju, opremu, pripreme i dodatne troškove se utroši skoro još toliko. Možda to ne izgleda puno u odnosu na neke druge sportove, ali kad nemate sponzore, a sredstva koja imate su ograničena… Nije malo i, nažalost, uvijek nedostaje novca.

Što se od Olimpijskih igara u Pekingu promijenilo u vašem životu, uvjetima treninga…?

Dobila sam posao u Hrvatskoj vojsci i stan od grada. To je to. Uvjeti su isti kao i prije, sponzore još uvijek nemam.

Koliko vas opterećuje ili ne opterećuje to što vas u medijima već proglašavaju kandidatkinjom za olimpijsko zlato?

Čula sam da ću osvojiti srebro, izgleda da sam se sad popela jednu stepenicu više… Ma, kakvo opterećenje, gdje bih stigla kad bih se brinula o tome što tko misli i predviđa što ću osvojiti! Nas je u streljaštvu zaista previše da bi takva predviđanja imala smisla. Mislim da smo jedini sport gdje u svakom trenutku čak 40-ak žena konkurira za medalju, pa vi sad vidite koliko je zahvalno bilo što predviđati.

Sport je trenutačno u Hrvatskoj u poprilično nezavidnoj situaciji. Kako ocjenjujete status streljaštva, kao jednog od naših najtrofejnijih sportova?

Streljaštvo je kod nas kategorizirano kao ‘mali sport’ i ne postoji ništa što će ga svrstati u kategoriju ‘velikih’. Mislim, nakon što imate olimpijsko zlato, a još uvijek se borite za odlaske na najvažnija natjecanja, jasno vam je da se stvari vrlo vjerojatno neće promijeniti.

Ovdje mislite na nedavni neodlazak Giovannija Cernogorza na Svjetski kup u Meksiko zbog problema s dozvolama?

I na to, što je veliki propust i svojevrsni skandal, ali i na to da sam, primjerice, nastup na Svjetskom kupu u Koreji morala plaćati iz svojeg olimpijskog programa – i tako potrošila velik dio tih sredstava – a bilo bi za očekivati da mi to plati savez.

Osjeća se u vašim odgovorima određena doza razočarenja, pa i ogorčenja. Jeste li ogorčeni ili samo razočarani?

Nisam ogorčena. Razočarana jesam, ali to mi je već postalo normalno. Ironična sam jer znam da se ništa neće promijeniti u statusu streljaštva sve i kada bih do kraja karijere osvajala samo zlatne olimpijske, svjetske i europske medalje. Ne bi se ništa promijenilo ni u medijima, gdje uopće nije vijest kad, primjerice, osvojimo nacionalno prvenstvo ili kup. U loptačkim sportovima to je uvijek velika vijest i ima takav tretman.

Cijeli razgovor pročitajte OVDJE.