Štimac uoči Srbije o godišnjici na izborničkoj funkciji: “Pobjeda na Marakani bila bi mi lijep rođendanski poklon”

Hrvatska - Srbija 220313Uoči kvalifikacijske utakmice sa Srbijom, izbornik Igor Štimac za službeni web HNS-a govori o prvoj godini svog izborničkog mandata.

HNS: U samo godinu dana izborničkog mandata imali ste priliku proživjeti široki raspon emocija u javnosti – od žestokih kritika nakon Švicarske preko euforije nakon pobjede protiv Srbije i 4. mjesta na Fifinoj ljestvici do depresije nakon poraza od Škotske. Koliko ste Vi osobno uživali u pobjedama, koliko ste patili zbog poraza, je li lakše biti igrač ili izbornik?

Igor Štimac: “Jednako je teško. Ovdje je odgovornost veća. Kao izbornik moram razmišljati i o stožeru i o 25 igrača. Osim toga, ta navijačka masa koja je vrlo zahtjevna u Hrvatskoj je ono gdje ide najveća odgovornost. Nije lako, no znam zašto sam izabran. Vjeruje se da ja mogu ostvariti ciljeve, svjestan sam da oni koji su se odlučili za mene znaju što nosim sa sobom, koliko mogu izdržati pritiska i koliko kvalitete mogu donijeti u najtežoj grupi otkad nastupamo u kvalifikacijama. Kročimo putem koji smo zacrtali, koji je dobar i siguran sam kako ćemo doći do cilja koji smo postavili.”

Sedam pobjeda, tri poraza i remi u 11 utakmica – koliko ste zadovoljni ovakvim učinkom, koja je bila najbolja predstava Hrvatske, a koja najslabija?

“Moram biti zadovoljan. Neke agencije su objavile neke podatke da sam statistički najuspješniji izbornik na ovom području. Ne mogu biti zadovoljan nekim blijedim izdanjima, no jedini podbačaj koji me može boljeti je onaj protiv Škotske. Opet, kada napravimo konkretnu analizu te utakmice, dođemo do podataka koji idu nama u prilog, sve osim konačnog rezultata. Međutim, protivnik je dao gol, mi nismo, to je sastavni dio nogometa. Imali bismo savršenu sliku da imamo ta tri boda na kontu, eventualno jedan, koji bi nam davao realniju šansu za direktan plasman. Ovako smo teoretski bliži doigravanju, no nismo odustali od prve pozicije. Nakon beogradske utakmice ćemo konkretnije znati što činiti.”

Iza Vas je veliko igračko iskustvo i nešto manje trenersko, no izborničko mjesto sigurno je sasvim drugačija uloga. Koji aspekt izborničkog posla Vam se danas čini težim nego što ste očekivali, a u kojim dijelovima posla uživate?

“Znao sam što me čeka. Poznajem puno izbornika, pratim dugo godina reprezentaciju i kao stručni komentator HRT-a, družio sam se bivšim izbornicima i dobro poznajem taj posao. Promijenio sam neke detalje za koje sam smatrao da su gubljenje vremena, poput putovanja na utakmice jer smatram da je u današnje vrijeme kada tehnologija omogućuje gledanje svih utakmica tijekom vikenda takvo putovanje gubljenje vremena, pa i nepotreban trošak za Savez. Što se ostaloga tiče, sve se zna – morate pratiti svoje i protivničke igrače, bilježiti sve što im se događa, na osnovu toga pripremati sve što vas očekuje u utakmicama i ponašati se pravedno prema kadru koji imate.”

U dosadašnjem mandatu nerijetko je najveći problem bila realizacija. Uzimajući u obzir da ste uglavnom težili prilično ofenzivnim formacijama kao i da u napadu imamo uvjerljivo najkvalitetnije pojedince od svih reprezentacija u skupini, gdje su razlozi za neučinkovitost pred golom? Smatrate li da Hrvatska stvara dovoljno prigoda koje potom ne realizira ili ni to stvaranje prigoda nije na pravoj razini? U 11 utakmica tek je jednom vezni igrač postigao pogodak iz igre – Perišić protiv Belgije – hoćete li tražiti od veznjaka više ulazaka u završnicu?

“Analize pokazuju da smo mi dovoljno puta došli u završnicu. Trebalo nam je više od tri izgledne prigode da postignemo pogodak – istina je da nismo postizali dovoljno pogodaka, no stvorili smo dovoljno prigoda. Moramo nastaviti dolaziti u završnicu kao i do sada, no moramo i namjestiti nišanske sprave, moramo biti precizniji. Zašto onda ne Eduardo od prve minute? Eduardo osim prije utakmice u Osijeku protiv Walesa niti jednom nije bio spreman za 90 minuta, a kao izbornik nikada takvog igrača neću staviti u igru od početka. Prema tomu, ja vapim za spremnim Eduardom – on je naš najbolji realizator, to pokazuje njegov broj golova u odnosu na broj nastupa, ali treba mi Eduardo koji je spreman za 90 minuta. I dalje sam Eduardov veliki pobornik i svaki puta kada dođe potpuno zdrav i kondicijski spreman ukazat ću mu povjerenje.”

Mario Mandžukić neumoljivo trese mreže u dresu Bayerna – jasno je da tamo ima sjajnu potporu u ofenzivi, no može li se i na koji način igra hrvatske reprezentacije više prilagoditi njegovim vrlinama poput skoka i udarca glavom? Na tom tragu, imamo li igrače koji bi mogli donijeti prodornost po krilima koja nam nedostaje kada na tim širokim pozicijama igraju nogometaši poput Rakitića?

“Bayern u okviru klupskog nogometa igra nešto što će drugim klubovima biti teško dostići, s dva krila poput Riberyja i Robbena, s alternativama koje imaju za ta dva igrača, Mandži je ipak lakše postizati golove u Bayernu jer samo treba djelovati okomito u odnosu na vratnice suparničkog gola i biti na razini peterca kada krila probiju stranu. Mi nemamo krilne napadače; imamo dobre vezne igrače s kojima imamo veću intenciju ulaska u sredinu, a manje proboja po bokovima i centaršuteva. Međutim, šutiranja izvana nam nisu bila dobra ili toliko dobra kakva sam očekivao. Kada imate jednog Rakitića, Perišića, Srnu, Strinića i ostale, a u ovim kvalifikacijama smo zabili tek jedan gol iz “slobodnjaka”, onda evidentno imamo problem u tom dijelu. Mandžukić je za nas neprocjenjiv u okviru onoga što donosi u prvoj fazi obrane jer on svojom trkom i silinom razbija cijelu protivničku obranu.”

Uz poziciju lijevog beka, dojam je da Vam najviše dilema izaziva pozicija drugog središnjeg veznog igrača uz Luku Modrića. Kakvog igrača tražite na toj poziciji, očekujete li od nekoga da čvrsto zgrabi taj dres u bližoj budućnosti ili će odluka često ovisiti i o protivniku s kojim Hrvatska igra?

“Ja bih bio najsretniji da imam ustoličenih 11. No, svima koji požuruju priču o uigravanju 11 igrača – mi smo rotirali zato što su oni koji su zadovoljili u nekoj ranijoj utakmici bili ozlijeđeni u idućoj ili nisu bili standardni u klubu. Imali smo nestabilnu sezonu Vukojevića, pa smo u Bruxellesu imali ozlijeđenog i Badelja i Kovačića, pa je igrao Radošević, onda smo unovačili Kovačića što se pokazalo izvrsnim. On je sigurno dijamant koji će hrvatskoj igri donijeti ogroman pomak, i ofenzivno, ali kroz iskustvo u Serie A i defenzivno. Kada je u pitanju lijevi bok, nažalost, do sada se u Hrvatskoj nije radilo na stvaranju alternative Striniću, pa je djelomično i zbog toga kod njega došlo do jednog opuštanja. Moramo tražiti alternative svakome, bez obzira na ime – moramo tražiti alternativu i Srni koji je već u godinama i koji će za dvije ili četiri godine reći zbogom reprezentaciji. Moramo planski stvarati. Da se tako radilo do sada, mi danas ne bismo imali problem s alternativom Striniću kada je on izvan forme.”

Pred nama je susret sa Srbijom koji će odgovoriti na puno pitanja, uključujući ono hoćemo li do samog kraja loviti Belgiju ili tražiti potvrdu druge pozicije. Osjetili ste kako igrači dišu protiv Lihtenštajna, do Beograda je njih forma rasla, Mandžukić je osvojio Superkup, Modrić je dobio ovacije tribina u Madridu – kakvu Hrvatsku možemo očekivati na Marakani?

“Raduje ovo što ste rekli, još jedan Bayernov trofej i medalja za Mandžukića, a ove današnje ovacije u Madridu su fantastična stvar za Modrića, potvrda njegove vrijednosti. I svi ostali igrači su u dobroj formi. Žao mi je zbog ozljeda Badelju i Schildenfeldu, to je sastavni dio ovoga čime se bavimo.”

I tako proslaviti Vaš rođendan:

“Za rođendan manje-više; više nisam u godinama kada bih se trebao veseliti svakom rođendanu, ali bio bi to lijep poklon da ostvarimo jednu pobjedu na Marakani.”

Vaš suradnik Alen Bokšić gledao je Srbiju protiv Kolumbije, proučili ste ih i Vi – kakvu Srbiju možemo očekivati u odnosu na dvoboj u ožujku?

“Oni su u puno boljoj natjecateljskoj formi nego što je bilo pred zagrebački. Vidimo i iz njihovog popisa da je izbornik Mihajlović zakopao ratnu sjekiru s Nemanjom Matićem koji je jedan od najboljih defenzivnih veznjaka u Europi. Prema tomu, očekuje nas puno teži susret od onoga u Zagrebu. Morat ćemo puno više energije i mudrosti imati u ovoj utakmici i potruditi se puno više kako bismo došli do rezultata koji priželjkujemo.”

Neumorno radite na približavanju reprezentacije navijačima diljem Hrvatske, od odlaska u Međugorje preko sudjelovanja u brojnim humanitarnim projektima do direktne komunikacije putem Facebooka. Gdje vidite razloge za veliku razliku između ljubavi koju i reprezentativci i Vi osobno dobivate kada ste među ljudima u odnosu na negativnost koja se s dijela tribina i kroz medije širi kroz cijeli nogomet iako je po brojnim rezultatima i uspjesima izvan prosjeka hrvatskog društva?

“Meni je žao što ne radimo svi u istom smjeru, a to je dobrobit hrvatskog nogometa. Neki očito traže načine da poruše zidove koji su građeni i na kojima se hrvatski nogomet podignuo do visina na koje možemo biti ponosni. Imamo velike rezultate iza sebe, HNS nije nikada bio na proračunu države, grada Zagreba ili bilo koga trećeg, dakle sam se financira već 23 godine. U tom kontekstu, možemo biti vrlo ponosni. Ne mogu razumjeti ni one koji su rušilački nastrojeni, koji s tribina šalju poruke mržnje, poruke negativnosti, ne mogu razumjeti ni one koji uporno viču slogane koji su negativistički ispisani prema HNS-u i pojedincima. Imamo tri selekcije na završnim natjecanjima, imamo reprezentaciju koja je samo u par navrata propustila završnice velikih turnira. Svi mi koji radimo u nogometu, radimo u interesu tog nogometa. Bez obzira što smo imali različita razmišljanja, bez obzira na to što smo imali i sukobe tijekom godina – ti sukobi su u konačnici rezultirali unaprjeđenjem hrvatskog nogometa. Neki to ne mogu prihvatiti i shvatiti, ali na nama je da radimo najbolje što možemo, da nastavimo s rezultatima kakve smo imali.” (Foto:

Uoči kvalifikacijske utakmice sa Srbijom, izbornik Igor Štimac za službeni web HNS-a govori o prvoj godini svog izborničkog mandata.

S izbornikom Štimcem razgovarali smo u hotelu As, neposredno prije okupljanja reprezentativaca pred kvalifikacijsku utakmicu sa Srbijom (6. rujna) i prijateljski ogled s Južnom Korejom (10. rujna).

HNS: U samo godinu dana izborničkog mandata imali ste priliku proživjeti široki raspon emocija u javnosti – od žestokih kritika nakon Švicarske preko euforije nakon pobjede protiv Srbije i 4. mjesta na Fifinoj ljestvici do depresije nakon poraza od Škotske. Koliko ste Vi osobno uživali u pobjedama, koliko ste patili zbog poraza, je li lakše biti igrač ili izbornik?

Igor Štimac: “Jednako je teško. Ovdje je odgovornost veća. Kao izbornik moram razmišljati i o stožeru i o 25 igrača. Osim toga, ta navijačka masa koja je vrlo zahtjevna u Hrvatskoj je ono gdje ide najveća odgovornost. Nije lako, no znam zašto sam izabran. Vjeruje se da ja mogu ostvariti ciljeve, svjestan sam da oni koji su se odlučili za mene znaju što nosim sa sobom, koliko mogu izdržati pritiska i koliko kvalitete mogu donijeti u najtežoj grupi otkad nastupamo u kvalifikacijama. Kročimo putem koji smo zacrtali, koji je dobar i siguran sam kako ćemo doći do cilja koji smo postavili.”

Sedam pobjeda, tri poraza i remi u 11 utakmica – koliko ste zadovoljni ovakvim učinkom, koja je bila najbolja predstava Hrvatske, a koja najslabija?

“Moram biti zadovoljan. Neke agencije su objavile neke podatke da sam statistički najuspješniji izbornik na ovom području. Ne mogu biti zadovoljan nekim blijedim izdanjima, no jedini podbačaj koji me može boljeti je onaj protiv Škotske. Opet, kada napravimo konkretnu analizu te utakmice, dođemo do podataka koji idu nama u prilog, sve osim konačnog rezultata. Međutim, protivnik je dao gol, mi nismo, to je sastavni dio nogometa. Imali bismo savršenu sliku da imamo ta tri boda na kontu, eventualno jedan, koji bi nam davao realniju šansu za direktan plasman. Ovako smo teoretski bliži doigravanju, no nismo odustali od prve pozicije. Nakon beogradske utakmice ćemo konkretnije znati što činiti.”

Iza Vas je veliko igračko iskustvo i nešto manje trenersko, no izborničko mjesto sigurno je sasvim drugačija uloga. Koji aspekt izborničkog posla Vam se danas čini težim nego što ste očekivali, a u kojim dijelovima posla uživate?

“Znao sam što me čeka. Poznajem puno izbornika, pratim dugo godina reprezentaciju i kao stručni komentator HRT-a, družio sam se bivšim izbornicima i dobro poznajem taj posao. Promijenio sam neke detalje za koje sam smatrao da su gubljenje vremena, poput putovanja na utakmice jer smatram da je u današnje vrijeme kada tehnologija omogućuje gledanje svih utakmica tijekom vikenda takvo putovanje gubljenje vremena, pa i nepotreban trošak za Savez. Što se ostaloga tiče, sve se zna – morate pratiti svoje i protivničke igrače, bilježiti sve što im se događa, na osnovu toga pripremati sve što vas očekuje u utakmicama i ponašati se pravedno prema kadru koji imate.”

U dosadašnjem mandatu nerijetko je najveći problem bila realizacija. Uzimajući u obzir da ste uglavnom težili prilično ofenzivnim formacijama kao i da u napadu imamo uvjerljivo najkvalitetnije pojedince od svih reprezentacija u skupini, gdje su razlozi za neučinkovitost pred golom? Smatrate li da Hrvatska stvara dovoljno prigoda koje potom ne realizira ili ni to stvaranje prigoda nije na pravoj razini? U 11 utakmica tek je jednom vezni igrač postigao pogodak iz igre – Perišić protiv Belgije – hoćete li tražiti od veznjaka više ulazaka u završnicu?

“Analize pokazuju da smo mi dovoljno puta došli u završnicu. Trebalo nam je više od tri izgledne prigode da postignemo pogodak – istina je da nismo postizali dovoljno pogodaka, no stvorili smo dovoljno prigoda. Moramo nastaviti dolaziti u završnicu kao i do sada, no moramo i namjestiti nišanske sprave, moramo biti precizniji. Zašto onda ne Eduardo od prve minute? Eduardo osim prije utakmice u Osijeku protiv Walesa niti jednom nije bio spreman za 90 minuta, a kao izbornik nikada takvog igrača neću staviti u igru od početka. Prema tomu, ja vapim za spremnim Eduardom – on je naš najbolji realizator, to pokazuje njegov broj golova u odnosu na broj nastupa, ali treba mi Eduardo koji je spreman za 90 minuta. I dalje sam Eduardov veliki pobornik i svaki puta kada dođe potpuno zdrav i kondicijski spreman ukazat ću mu povjerenje.”

Mario Mandžukić neumoljivo trese mreže u dresu Bayerna – jasno je da tamo ima sjajnu potporu u ofenzivi, no može li se i na koji način igra hrvatske reprezentacije više prilagoditi njegovim vrlinama poput skoka i udarca glavom? Na tom tragu, imamo li igrače koji bi mogli donijeti prodornost po krilima koja nam nedostaje kada na tim širokim pozicijama igraju nogometaši poput Rakitića?

“Bayern u okviru klupskog nogometa igra nešto što će drugim klubovima biti teško dostići, s dva krila poput Riberyja i Robbena, s alternativama koje imaju za ta dva igrača, Mandži je ipak lakše postizati golove u Bayernu jer samo treba djelovati okomito u odnosu na vratnice suparničkog gola i biti na razini peterca kada krila probiju stranu. Mi nemamo krilne napadače; imamo dobre vezne igrače s kojima imamo veću intenciju ulaska u sredinu, a manje proboja po bokovima i centaršuteva. Međutim, šutiranja izvana nam nisu bila dobra ili toliko dobra kakva sam očekivao. Kada imate jednog Rakitića, Perišića, Srnu, Strinića i ostale, a u ovim kvalifikacijama smo zabili tek jedan gol iz “slobodnjaka”, onda evidentno imamo problem u tom dijelu. Mandžukić je za nas neprocjenjiv u okviru onoga što donosi u prvoj fazi obrane jer on svojom trkom i silinom razbija cijelu protivničku obranu.”

Uz poziciju lijevog beka, dojam je da Vam najviše dilema izaziva pozicija drugog središnjeg veznog igrača uz Luku Modrića. Kakvog igrača tražite na toj poziciji, očekujete li od nekoga da čvrsto zgrabi taj dres u bližoj budućnosti ili će odluka često ovisiti i o protivniku s kojim Hrvatska igra?

“Ja bih bio najsretniji da imam ustoličenih 11. No, svima koji požuruju priču o uigravanju 11 igrača – mi smo rotirali zato što su oni koji su zadovoljili u nekoj ranijoj utakmici bili ozlijeđeni u idućoj ili nisu bili standardni u klubu. Imali smo nestabilnu sezonu Vukojevića, pa smo u Bruxellesu imali ozlijeđenog i Badelja i Kovačića, pa je igrao Radošević, onda smo unovačili Kovačića što se pokazalo izvrsnim. On je sigurno dijamant koji će hrvatskoj igri donijeti ogroman pomak, i ofenzivno, ali kroz iskustvo u Serie A i defenzivno. Kada je u pitanju lijevi bok, nažalost, do sada se u Hrvatskoj nije radilo na stvaranju alternative Striniću, pa je djelomično i zbog toga kod njega došlo do jednog opuštanja. Moramo tražiti alternative svakome, bez obzira na ime – moramo tražiti alternativu i Srni koji je već u godinama i koji će za dvije ili četiri godine reći zbogom reprezentaciji. Moramo planski stvarati. Da se tako radilo do sada, mi danas ne bismo imali problem s alternativom Striniću kada je on izvan forme.”

Pred nama je susret sa Srbijom koji će odgovoriti na puno pitanja, uključujući ono hoćemo li do samog kraja loviti Belgiju ili tražiti potvrdu druge pozicije. Osjetili ste kako igrači dišu protiv Lihtenštajna, do Beograda je njih forma rasla, Mandžukić je osvojio Superkup, Modrić je dobio ovacije tribina u Madridu – kakvu Hrvatsku možemo očekivati na Marakani?

“Raduje ovo što ste rekli, još jedan Bayernov trofej i medalja za Mandžukića, a ove današnje ovacije u Madridu su fantastična stvar za Modrića, potvrda njegove vrijednosti. I svi ostali igrači su u dobroj formi. Žao mi je zbog ozljeda Badelju i Schildenfeldu, to je sastavni dio ovoga čime se bavimo. Imat ćemo već od ponedjeljka kada se okupimo iskristaliziranu sliku i da ćemo na najbolji način zastupati hrvatsku trobojnicu.”

I tako proslaviti Vaš rođendan:

“Za rođendan manje-više; više nisam u godinama kada bih se trebao veseliti svakom rođendanu, ali bio bi to lijep poklon da ostvarimo jednu pobjedu na Marakani.”

Vaš suradnik Alen Bokšić gledao je Srbiju protiv Kolumbije, proučili ste ih i Vi – kakvu Srbiju možemo očekivati u odnosu na dvoboj u ožujku?

“Oni su u puno boljoj natjecateljskoj formi nego što je bilo pred zagrebački. Vidimo i iz njihovog popisa da je izbornik Mihajlović zakopao ratnu sjekiru s Nemanjom Matićem koji je jedan od najboljih defenzivnih veznjaka u Europi. Prema tomu, očekuje nas puno teži susret od onoga u Zagrebu. Morat ćemo puno više energije i mudrosti imati u ovoj utakmici i potruditi se puno više kako bismo došli do rezultata koji priželjkujemo.”

Neumorno radite na približavanju reprezentacije navijačima diljem Hrvatske, od odlaska u Međugorje preko sudjelovanja u brojnim humanitarnim projektima do direktne komunikacije putem Facebooka. Gdje vidite razloge za veliku razliku između ljubavi koju i reprezentativci i Vi osobno dobivate kada ste među ljudima u odnosu na negativnost koja se s dijela tribina i kroz medije širi kroz cijeli nogomet iako je po brojnim rezultatima i uspjesima izvan prosjeka hrvatskog društva?

“Meni je žao što ne radimo svi u istom smjeru, a to je dobrobit hrvatskog nogometa. Neki očito traže načine da poruše zidove koji su građeni i na kojima se hrvatski nogomet podignuo do visina na koje možemo biti ponosni. Imamo velike rezultate iza sebe, HNS nije nikada bio na proračunu države, grada Zagreba ili bilo koga trećeg, dakle sam se financira već 23 godine. U tom kontekstu, možemo biti vrlo ponosni. Ne mogu razumjeti ni one koji su rušilački nastrojeni, koji s tribina šalju poruke mržnje, poruke negativnosti, ne mogu razumjeti ni one koji uporno viču slogane koji su negativistički ispisani prema HNS-u i pojedincima. Imamo tri selekcije na završnim natjecanjima, imamo reprezentaciju koja je samo u par navrata propustila završnice velikih turnira. Svi mi koji radimo u nogometu, radimo u interesu tog nogometa. Bez obzira što smo imali različita razmišljanja, bez obzira na to što smo imali i sukobe tijekom godina – ti sukobi su u konačnici rezultirali unaprjeđenjem hrvatskog nogometa. Neki to ne mogu prihvatiti i shvatiti, ali na nama je da radimo najbolje što možemo, da nastavimo s rezultatima kakve smo imali.” (Foto:

Uoči kvalifikacijske utakmice sa Srbijom, izbornik Igor Štimac za službeni web HNS-a govori o prvoj godini svog izborničkog mandata.

S izbornikom Štimcem razgovarali smo u hotelu As, neposredno prije okupljanja reprezentativaca pred kvalifikacijsku utakmicu sa Srbijom (6. rujna) i prijateljski ogled s Južnom Korejom (10. rujna).

HNS: U samo godinu dana izborničkog mandata imali ste priliku proživjeti široki raspon emocija u javnosti – od žestokih kritika nakon Švicarske preko euforije nakon pobjede protiv Srbije i 4. mjesta na Fifinoj ljestvici do depresije nakon poraza od Škotske. Koliko ste Vi osobno uživali u pobjedama, koliko ste patili zbog poraza, je li lakše biti igrač ili izbornik?

Igor Štimac: “Jednako je teško. Ovdje je odgovornost veća. Kao izbornik moram razmišljati i o stožeru i o 25 igrača. Osim toga, ta navijačka masa koja je vrlo zahtjevna u Hrvatskoj je ono gdje ide najveća odgovornost. Nije lako, no znam zašto sam izabran. Vjeruje se da ja mogu ostvariti ciljeve, svjestan sam da oni koji su se odlučili za mene znaju što nosim sa sobom, koliko mogu izdržati pritiska i koliko kvalitete mogu donijeti u najtežoj grupi otkad nastupamo u kvalifikacijama. Kročimo putem koji smo zacrtali, koji je dobar i siguran sam kako ćemo doći do cilja koji smo postavili.”

Sedam pobjeda, tri poraza i remi u 11 utakmica – koliko ste zadovoljni ovakvim učinkom, koja je bila najbolja predstava Hrvatske, a koja najslabija?

“Moram biti zadovoljan. Neke agencije su objavile neke podatke da sam statistički najuspješniji izbornik na ovom području. Ne mogu biti zadovoljan nekim blijedim izdanjima, no jedini podbačaj koji me može boljeti je onaj protiv Škotske. Opet, kada napravimo konkretnu analizu te utakmice, dođemo do podataka koji idu nama u prilog, sve osim konačnog rezultata. Međutim, protivnik je dao gol, mi nismo, to je sastavni dio nogometa. Imali bismo savršenu sliku da imamo ta tri boda na kontu, eventualno jedan, koji bi nam davao realniju šansu za direktan plasman. Ovako smo teoretski bliži doigravanju, no nismo odustali od prve pozicije. Nakon beogradske utakmice ćemo konkretnije znati što činiti.”

Iza Vas je veliko igračko iskustvo i nešto manje trenersko, no izborničko mjesto sigurno je sasvim drugačija uloga. Koji aspekt izborničkog posla Vam se danas čini težim nego što ste očekivali, a u kojim dijelovima posla uživate?

“Znao sam što me čeka. Poznajem puno izbornika, pratim dugo godina reprezentaciju i kao stručni komentator HRT-a, družio sam se bivšim izbornicima i dobro poznajem taj posao. Promijenio sam neke detalje za koje sam smatrao da su gubljenje vremena, poput putovanja na utakmice jer smatram da je u današnje vrijeme kada tehnologija omogućuje gledanje svih utakmica tijekom vikenda takvo putovanje gubljenje vremena, pa i nepotreban trošak za Savez. Što se ostaloga tiče, sve se zna – morate pratiti svoje i protivničke igrače, bilježiti sve što im se događa, na osnovu toga pripremati sve što vas očekuje u utakmicama i ponašati se pravedno prema kadru koji imate.”

U dosadašnjem mandatu nerijetko je najveći problem bila realizacija. Uzimajući u obzir da ste uglavnom težili prilično ofenzivnim formacijama kao i da u napadu imamo uvjerljivo najkvalitetnije pojedince od svih reprezentacija u skupini, gdje su razlozi za neučinkovitost pred golom? Smatrate li da Hrvatska stvara dovoljno prigoda koje potom ne realizira ili ni to stvaranje prigoda nije na pravoj razini? U 11 utakmica tek je jednom vezni igrač postigao pogodak iz igre – Perišić protiv Belgije – hoćete li tražiti od veznjaka više ulazaka u završnicu?

“Analize pokazuju da smo mi dovoljno puta došli u završnicu. Trebalo nam je više od tri izgledne prigode da postignemo pogodak – istina je da nismo postizali dovoljno pogodaka, no stvorili smo dovoljno prigoda. Moramo nastaviti dolaziti u završnicu kao i do sada, no moramo i namjestiti nišanske sprave, moramo biti precizniji. Zašto onda ne Eduardo od prve minute? Eduardo osim prije utakmice u Osijeku protiv Walesa niti jednom nije bio spreman za 90 minuta, a kao izbornik nikada takvog igrača neću staviti u igru od početka. Prema tomu, ja vapim za spremnim Eduardom – on je naš najbolji realizator, to pokazuje njegov broj golova u odnosu na broj nastupa, ali treba mi Eduardo koji je spreman za 90 minuta. I dalje sam Eduardov veliki pobornik i svaki puta kada dođe potpuno zdrav i kondicijski spreman ukazat ću mu povjerenje.”

Mario Mandžukić neumoljivo trese mreže u dresu Bayerna – jasno je da tamo ima sjajnu potporu u ofenzivi, no može li se i na koji način igra hrvatske reprezentacije više prilagoditi njegovim vrlinama poput skoka i udarca glavom? Na tom tragu, imamo li igrače koji bi mogli donijeti prodornost po krilima koja nam nedostaje kada na tim širokim pozicijama igraju nogometaši poput Rakitića?

“Bayern u okviru klupskog nogometa igra nešto što će drugim klubovima biti teško dostići, s dva krila poput Riberyja i Robbena, s alternativama koje imaju za ta dva igrača, Mandži je ipak lakše postizati golove u Bayernu jer samo treba djelovati okomito u odnosu na vratnice suparničkog gola i biti na razini peterca kada krila probiju stranu. Mi nemamo krilne napadače; imamo dobre vezne igrače s kojima imamo veću intenciju ulaska u sredinu, a manje proboja po bokovima i centaršuteva. Međutim, šutiranja izvana nam nisu bila dobra ili toliko dobra kakva sam očekivao. Kada imate jednog Rakitića, Perišića, Srnu, Strinića i ostale, a u ovim kvalifikacijama smo zabili tek jedan gol iz “slobodnjaka”, onda evidentno imamo problem u tom dijelu. Mandžukić je za nas neprocjenjiv u okviru onoga što donosi u prvoj fazi obrane jer on svojom trkom i silinom razbija cijelu protivničku obranu.”

Uz poziciju lijevog beka, dojam je da Vam najviše dilema izaziva pozicija drugog središnjeg veznog igrača uz Luku Modrića. Kakvog igrača tražite na toj poziciji, očekujete li od nekoga da čvrsto zgrabi taj dres u bližoj budućnosti ili će odluka često ovisiti i o protivniku s kojim Hrvatska igra?

“Ja bih bio najsretniji da imam ustoličenih 11. No, svima koji požuruju priču o uigravanju 11 igrača – mi smo rotirali zato što su oni koji su zadovoljili u nekoj ranijoj utakmici bili ozlijeđeni u idućoj ili nisu bili standardni u klubu. Imali smo nestabilnu sezonu Vukojevića, pa smo u Bruxellesu imali ozlijeđenog i Badelja i Kovačića, pa je igrao Radošević, onda smo unovačili Kovačića što se pokazalo izvrsnim. On je sigurno dijamant koji će hrvatskoj igri donijeti ogroman pomak, i ofenzivno, ali kroz iskustvo u Serie A i defenzivno. Kada je u pitanju lijevi bok, nažalost, do sada se u Hrvatskoj nije radilo na stvaranju alternative Striniću, pa je djelomično i zbog toga kod njega došlo do jednog opuštanja. Moramo tražiti alternative svakome, bez obzira na ime – moramo tražiti alternativu i Srni koji je već u godinama i koji će za dvije ili četiri godine reći zbogom reprezentaciji. Moramo planski stvarati. Da se tako radilo do sada, mi danas ne bismo imali problem s alternativom Striniću kada je on izvan forme.”

Pred nama je susret sa Srbijom koji će odgovoriti na puno pitanja, uključujući ono hoćemo li do samog kraja loviti Belgiju ili tražiti potvrdu druge pozicije. Osjetili ste kako igrači dišu protiv Lihtenštajna, do Beograda je njih forma rasla, Mandžukić je osvojio Superkup, Modrić je dobio ovacije tribina u Madridu – kakvu Hrvatsku možemo očekivati na Marakani?

“Raduje ovo što ste rekli, još jedan Bayernov trofej i medalja za Mandžukića, a ove današnje ovacije u Madridu su fantastična stvar za Modrića, potvrda njegove vrijednosti. I svi ostali igrači su u dobroj formi. Žao mi je zbog ozljeda Badelju i Schildenfeldu, to je sastavni dio ovoga čime se bavimo. Imat ćemo već od ponedjeljka kada se okupimo iskristaliziranu sliku i da ćemo na najbolji način zastupati hrvatsku trobojnicu.”

I tako proslaviti Vaš rođendan:

“Za rođendan manje-više; više nisam u godinama kada bih se trebao veseliti svakom rođendanu, ali bio bi to lijep poklon da ostvarimo jednu pobjedu na Marakani.”

Vaš suradnik Alen Bokšić gledao je Srbiju protiv Kolumbije, proučili ste ih i Vi – kakvu Srbiju možemo očekivati u odnosu na dvoboj u ožujku?

“Oni su u puno boljoj natjecateljskoj formi nego što je bilo pred zagrebački. Vidimo i iz njihovog popisa da je izbornik Mihajlović zakopao ratnu sjekiru s Nemanjom Matićem koji je jedan od najboljih defenzivnih veznjaka u Europi. Prema tomu, očekuje nas puno teži susret od onoga u Zagrebu. Morat ćemo puno više energije i mudrosti imati u ovoj utakmici i potruditi se puno više kako bismo došli do rezultata koji priželjkujemo.”

Neumorno radite na približavanju reprezentacije navijačima diljem Hrvatske, od odlaska u Međugorje preko sudjelovanja u brojnim humanitarnim projektima do direktne komunikacije putem Facebooka. Gdje vidite razloge za veliku razliku između ljubavi koju i reprezentativci i Vi osobno dobivate kada ste među ljudima u odnosu na negativnost koja se s dijela tribina i kroz medije širi kroz cijeli nogomet iako je po brojnim rezultatima i uspjesima izvan prosjeka hrvatskog društva?

“Meni je žao što ne radimo svi u istom smjeru, a to je dobrobit hrvatskog nogometa. Neki očito traže načine da poruše zidove koji su građeni i na kojima se hrvatski nogomet podignuo do visina na koje možemo biti ponosni. Imamo velike rezultate iza sebe, HNS nije nikada bio na proračunu države, grada Zagreba ili bilo koga trećeg, dakle sam se financira već 23 godine. U tom kontekstu, možemo biti vrlo ponosni. Ne mogu razumjeti ni one koji su rušilački nastrojeni, koji s tribina šalju poruke mržnje, poruke negativnosti, ne mogu razumjeti ni one koji uporno viču slogane koji su negativistički ispisani prema HNS-u i pojedincima. Imamo tri selekcije na završnim natjecanjima, imamo reprezentaciju koja je samo u par navrata propustila završnice velikih turnira. Svi mi koji radimo u nogometu, radimo u interesu tog nogometa. Bez obzira što smo imali različita razmišljanja, bez obzira na to što smo imali i sukobe tijekom godina – ti sukobi su u konačnici rezultirali unaprjeđenjem hrvatskog nogometa. Neki to ne mogu prihvatiti i shvatiti, ali na nama je da radimo najbolje što možemo, da nastavimo s rezultatima kakve smo imali.” (Foto: hns-cff.hr)

AKTUALNO NOGOMET

Ostavi komentar