Sandra Perković je s hicem 69.97 metara uvjerljivo pobijedila u finalu bacanja diska na Europskom prvenstvu u Amsterdamu! Perković je disk na granicu od 70 metara bacila u petoj seriji, a do četvrte serije vodila je Fischer, koja je u prva dva hica prebacila 65 metara. Sandri je to uspjelo u četvrtoj seriji, kad je sa 66,03 m preuzela vodstvo koje više nije ispustila, a u petoj ga seriji još i podebljala.
Iza Sandre poredale su se tri njemačke diskašice. Julia Fischer je osvojila srebro (65,77 m), Shanice Craft broncu (63,89 m), dok je Nadine Mueller (62,63 m) ostala bez odličja. Samo dvije atletičarke u povijesti su četiri puta zaredom uspjele postati europske prvakinje, što je zlatna hrvatska atletičarka večeras uspjela ponoviti. Nakon uspješne obrane europskog zlata, u kolovozu na Olimpijskim igrama brani naslov olimpijske pobjednice.
“Jako sam zadovoljna s ovim rezultatom 69.97 nakon što sam imala dosta tehničkih problema u prvim serijama.
Najveći problem je bio velik broj djevojaka u ovoj disciplini jer je kvalifikacijska norma bila niska te ih je 15 prebacilo taj rezultat. U finalu se jako dugo čekalo između serija što je stvaralo dodatnu nervozu i napor nakon prvog hica,” rekla je nakon slavljai dodala:
Kada je završila treća serija i kada nas je ostalo osam najboljih, počelo je pravo natjecanje i osjećala sam se kao na svim velikim natjecanjima. Tu je počela borba za medalje. Važno je da sam u četvrtoj seriji preuzela vodstvu sa 66 metara, ali tu nije bilo gotovo jer Julia Fischer ima osobni rekord veći od toga. Ušla sam u petu seriju, koja je za mene uvijek najbolja serija i nakon izbačaja sam vidjela pravi hitac.
“Trebalo se to dogoditi puno ranije, ali ja se nadam da je nakon svega zlatna medalja dobra uvertira za Olimpijske igre,” jasna je bila Sandra.
Uz Sandru je nastupio hrvatski rekorder u skoku motkom, Ivan Horvat, Završio je nastup u finalu na diobi osmog mjesta s preskočenih 5,30 metara, a o samom natjecanju dovoljno govori podatak kako je svjetski rekorder i trostruki europski prvak Francuz Renaud Lavillenie ostao bez plasmana.
“Smetao mi je vjetar koji se konstantno mijenjao. Da je bio jednosmjeran cijelo vrijeme bilo bi puno lakše, ovako je teško bilo ustaliti se s motkom. Uostalom, vidjeli ste Lavilleniea koji je tri puta rušio početnu visinu. Vjetar je sigurno bio najteži faktor ovog natjecanja, ali opet mi je žao jer u kvalifikacijskim uvjetima sigurno bi skočio barem 5.60 metara i rezultat bi bio puno bolji nego što je. Ipak, najbitnije su mi Olimpijske igre u Rio De Janeiru.”
