Dok čitava hrvatska nogometna i sportska javnost nestrpljivo iščekuje večernji početak prve utakmice dodatnih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu, lijepo se prije okršaja s Islandom prisjetiti kako je nacionalna izabrana vrsta već u tri navrata sudjelovala u playoff dvobojima za odlazak na velika nogometna natjecanja.
I sva tri puta je iz njih izlazila pobjednički i slavljenički!
No, zanimljivo i kako je Hrvatska na 15. studenog odigrala tri utakmice te niti jednu nije dobila, nego je u sva tri susreta završilo nerješeno.
Legendarnog trećeg mjesta u Francuskoj ne bi bilo da izabranici Ćire Blaževića nisu krajem listopada i početkom studenog 1997. godine u dvije utakmice svladali Ukrajince. Hrvatska je playoff osigurala tek u samoj završnici kvalifikacija, uz veliku pomoć Danske koja, uz maestralnu partiju vratara Petera Schmeichela, nije izgubila u Grčkoj, iako joj ta utakmica rezultatski nije ništa značila.
U prvoj utakmici u Zagrebu Hrvatska je slavila sa sigurnih i uvjerljivih 2:0, golovima bivšeg izbornika Slavena Bilića i Gorana Vlaovića, no, u uzvratu se odvijala prava drama. Ponajbolji ukrajinski nogometaš svih vremena, Ševčenko, zabio je već u petoj minuti, a norveški sudac Rune Pedersen poništio je pogodak domaćih nogometaša u 12. minuti zbog zaleđa, kojim bi prednost Hrvatske bila poništena. Kao spasitelj se tada ukazao Alen Bokšić te je pogotkom u 27. minuti uzdrmao je ukrajinske nade u preokret, što su hrvatski nogometaši iskoristili i do kraja su dvoboja sačuvali pozitivni rezultat. U kijevskom obračunu od 56. minute sudjelovao je i sadašnji hrvatski izbornik, Niko Kovač, no, niti Kovač ni Bokšić nisu na kraju vidjeli Francusku.
Dodatne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1998.:
Hrvatska – Ukrajina 2:0, 29. listopada 1997. (Bilić 11′, Vlaović 49′)
Ladić – G. Jurić, D. Šimić, D. Šarić, Jarni, Bilić, Stanić (Asanović 59′), Prosinečki, Boban (Jurčić 68′), Vlaović (Cvitanović 82′), Šuker.Ukrajina – Hrvatska 1:1, 15. studenog 1997. (Ševčenko 5′ / Bokšić 27′)
Mrmić – G. Jurić, Soldo, D. Šimić, D. Šarić (Niko Kovač 56′), Jarni, Jurčić, Asanović (Tudor 89′), Boban, Bokšić (Vlaović 86′), Šuker
Hrvatska svoje mjesto na Europskom prvenstvu 2004. godine također nije osigurala izravno kroz kvalifikacije, nego su joj bile potrebne dvije utakmice ‘baraža’ protiv Slovenije, koje je izborila u posljednjoj utakmici protiv Bugarske. Izbornik je bio Otto Barić, a na sceni su u glavnim ulogama bili neki novi hrvatski nogometni junaci.
U prvoj utakmici u Zagrebu bilo je samo 1:1, jer je pogodak Dade Prše iz pete minute u 22. poništio Ermin Šiljak. Niko Kovač odigrao je čitavu utakmicu, na vratima je bio Pletikosa, baš kao što će biti i protiv Islanda, dok je priliku u nastavku dvoboja dobio i današnji kapetan, Darijo Srna. U napadu je, od današnjih reprezentativaca te daleke 2003., prije deset godina, zaigrao Ivica Olić, koji je bio zamijenjen na poluvremenu.
U Ljubljani, kao što se moglo i očekivati, nervozna utakmica, koja se dodatno zaoštrila nakon isključenja današnjeg trenera Hajduka Igora Tudora u 59. minuti. No, samo dvije minute kasnije, Tomo Šokota asistirao je sjajnom Prši, koji novim pogotkom Hrvatskoj donosi plasman na Euro.
Dodatne kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2004.:
Hrvatska – Slovenija 1:1, 15. studenog 2003. (Pršo 5′ / Šiljak 22′)
Pletikosa – D. Šimić, Neretljak, Tomas, Tudor, Živković (Srna 63′), Mornar, J. Leko (G. Rosso 46′), Pršo, N. Kovač, Olić (Rapaić 46′).Slovenija – Hrvatska 0:1, 19. studenog 2003. (Pršo 61′)
Pletikosa – Srna, Šimunić (Babić 53′), R. Kovač, Živković – Rosso, N. Kovač, Tudor, Rapaić (Tomas 70′) – Šokota, Pršo (J. Leko 76′)
Još je sasvim svježa uspomena na 2011. godinu i borbu za plasman na Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini. Hrvatsku je s klupe vodio Slaven Bilić, reprezentacija ja završila na drugoj poziciji skupine iza Grčke i dvoboji s Turskom iščekivani su u velikoj neizvjesnost, jer nakon propuštenog Svjetskog prvenstva 2010. godine i u kvalifikacijama za Euro 2012. Hrvatska igrala dosta slabo.
Međutim, fenomenalna istanbulska večer, u kojoj su Bilićevi izabranici slavili s visokih, uvjerljivih 0:3, usmjerila je Hrvatsku prema europskoj smotri i prije uzvrata u Zagrebu (0:0). Reprezentacija je još tada imala problema s pozicijom lijevog beka, uskočio je tada na nju Vedran Ćorluka, odigrao maestralno, asistirao za prvi pogodak Oliću već u samom otvaranju utakmice, u drugoj minuti, a zabio je i treći, za konačno slavlje. Jednom je poentirao i Mandžukić.
Vjerojatno nitko ne bi imao ništa protiv da se sličan scenarij iz Turske ponovi i u petak u Reykjaviku!
Dodatne kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2012.:
Turska – Hrvatska 0:3, 11. studenog 2011. (Olić 2′, Mandžukić 32′, Ćorluka 51′)
Pletikosa – Vida, Schildenfeld, Šimunić, Ćorluka – Srna, Modrić, Dujmović, Rakitić (Pranjić 83′) – Mandžukić (Eduardo 90′), Olić (Jelavić 85′)Hrvatska – Turska 0:0, 15. studenog 2011.,
Pletikosa – Schildenfeld, Šimunić, Vida, Pranjić, Vukojević (Eduardo 88′), Modrić, Srna, Rakitić, Mandžukić (Jelavić 78′), Olić (Perišić 62′)
