Premijernom projekcijom filma ‘Prvi put‘ autorice Mirjane Hrge u zagrebačkom kinu Europa obilježena je velika obljetnica osvajanja rukometne zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, prve hrvatske olimpijske zlatne medalje od neovisnosti.

Pod vodstvom pokojnog Velimira Kljaića Kljuna, Hrvatsku su prije 20 godina na Olimpijskim igrama predstavljali Patrik Ćavar, Slavko Goluža, Bruno Gudelj, Vladimir Jelčić, Božidar Jović, Nenad Kljaić, Venio Losert, Valter Matošević, Zoran Mikulić, Alvaro Načinović, Goran Perkovac, Zlatko Saračević, Irfan Smajlagić, Vladimir Šujster, Valner Franković te nažalost prerano preminuli Iztok Puc.

Generacija je to koja će zlatnim slovima ostati upisana u povijest hrvatskog sporta.

Film su pogledali i aktualni hrvatski reprezentativci koji u srijedu 15. lipnja kreću s pripremama za Olimpijske igre u Rio de Janeiru, a na projekciji su bili prisutni brojni uglednici iz sportskog i društvenog života Hrvatske, od Tončija Vrdoljaka, koji je i sudjelovao u zlatu iz Atlante i dodjeli medalja, do Zorana Primorca, Dude Šimenca…

Prije dolaska na zagrebački Cvjetni trg, gdje su se družili s mladim rukometnim nadama, reprezentacija iz Atlante otišla je na zagrebački Mirogoj gdje je položila vijence i zapalila svijeće preminulom izborniku Velimiru Kljaiću te Iztoku Pucu i Vladimiru Nekiću.

U filmu Mirjane Hrge prikazani su detalji oko uspjeha reprezentacije, anegdote, šaljive priče i sve što je bilo važno za slavlje hrvatskih rukometaša i ovaj dokumentarac svakako treba pogledati svaki ljubitelj sporta.

“Kao da je bilo jučer, ali eto prošlo je već 20 godina. To je dokaz koliko smo stari. Lijepo se toga prisjetiti i sada smo još više ponosni na ovaj uspjeh, tada još nismo bili svjesni što smo napravili,” poručio je Neno Kljaić, sin pokojnog Kljuna.

“Mislim da smo danas više svjesni uspjeha nego tada kad smo osvojili medalju. Puno je 20 godina prošlo, nažalost nekih više nema među nama. napravili smo veliku stvar, osvajalo se poslije nas medalja i medalja, ali ipak je ta prva i ostat će zlatnim slovima upisana u povijesti. U posljednje vrijeme smo se više družili, u čestom smo kontaktu i u posljednje vrijeme smo prepričavali naše dogodovštine.”

“Moram naglasiti da smo od prvog dana priprema mi živjeli jedan za drugoga, živjeli smo za rezultat, bili smo kao obitelj. Ništa nama mlađima tada nije bilo teško napraviti za starije, ali niti njima za nas. Ponosan sam i sretan što sam bio dio te ekipe. Bilo je tada teško upasti u reprezentaciju, samo mogu biti ponosan,” naglasio je Slavko Goluža, koji je osvojio zlatnu olimpijsku medalju i u Ateni 2004. godine te brončanu u Londonu 2012. godine kao izbornik Hrvatske.

“Bilo je kratko, napeto i lijepo,” dodala je autorica o snimanju filma.

“Ovo je događaj i trenutak naše povijesti kojeg moramo pamtiti zauvijek. Nešto veličanstveno. Sjetili smo se svega što smo proživjeli od osamostaljenja, ovo je moje veliko hvala njima, rukometašima,” naglasila je Mirjana Hrga.

“Film je realan, ali mi smo bili malo veći ‘fakini’ od onog što se vidjelo na ekranu,” istaknuo je sa smiješkom legendarni Pako Ćavar.