Večeras se u velškom Cardiffu od 20.45 sati igra novo spektakularno finale UEFA Lige prvaka u kojem će snage odmjeriti branitelj naslova i najtrofejnija ekipa ovog natjecanja, madridski Real našeg kapetana reprezentacije Luke Modrića i Matea Kovačića i torinski Juventus Marija Mandžukića i nažalost ozlijeđenog Marka Pjace.
Hoće li Kraljevski klub postati prvi klub koji je od osnutka Lige prvaka 1992. godine obranio titulu ili će Juventus treći put podignuti pehar najbolje momčadi Europe?
Real u svojim vitrinama ima čak 11 trofeja najprestižnijeg europskog klupskog nogometnog natjecanja, impresivan uspjeh koji je ostvaren u 14 finala. Torinezima će ovo biti deveto finale, a najbolji su bili 1985. i 1996. godine.
Bit će to repriza finala iz 1998. godine, dres Reala tada je nosio Davor Šuker, pogodak odluke zabio je Mijatović, a današnji trener Kraljevskog kluba Zinedine Zidane tada je bio predvodnik Stare dame.
Luka Modrić je od svog dolaska u Madrid već dva puta bio europski prvak (2014., 2016) i u Cardiffu ima priliku postati prvi hrvatski nogometaš u povijesti s tri naslova. Dva puta je trofej podigao i Dario Šimić s Milanom (2003., 2007.), no, on tada nije bio ključni igrač svoje momčadi kao što je to Luka danas.
Ligu prvaka osvajala su devetorica hrvatskih nogometaša od Alena Bokšića preko Zvonimira Bobana, Šukera, Šimića, Igora Bišćana do Mandžukića, Modrića, Ivana Rakitića i Kovačića.
Robert Prosinečki je kao član Crvene zvezde slavio u Kupu prvaka u svibnju 1991. godine u bariju protiv Marseillea.
Mandžukić ima priliku postati prvi hrvatski nogometaš koji će ligu prvaka osvojiti s dva različita kluba, nakon što je zabio gol i slavio u finalu 2013. godine na Wembleyju s minhenskim Bayernom protiv dortmundske Borussije.
Hrvatski nogomet je u impresivnoj seriji jer već pet godine u nizu ima barem jednog pobjednika ovog natjecanja. Nakon Mandžukića na tronu je bio Modrić, prije dvije godine je u berlinskom finalu pogodak u pobjedi Barcelone nad Juventusom zabio Ivan Rakitić, dok su lani Modriću u slavlju priključio i Mateo Kovačić, iako nije nastupio u finalu protiv gradskog rivala Atletica.
“Napokon smo osvojili domaći naslov prvaka i sada smo puni samopouzdanja,” poručio je u najavi utakmice Modrić, koji je prvi puta od 2012. godine i dolaska u Španjolsku osvojio titulu s Realom.
“Znamo kako je to igrati u finalu, dobro smo se spremili i samo trebamo raditi ono što smo radili i cijele sezone. Očekujem tešku utakmicu, ali tako je uvijek protiv neke talijanske momčadi. Nadamo se pobjedi.”
“Jedan igrač ne može sam osvojiti naslov, treba mu pomoć suigrača. Juventus ima sjajnu obranu, ali samo s obranom ne možeš osvojiti trofej, trebat će im puno više od toga,” poručio je kapetan hrvatske reprezentacije.
Ci siamo quasi, signori. Ci siamo quasi… #ItsTime To Get It!!! pic.twitter.com/sZe1zzmIhr
— JuventusFC (@juventusfc) 1. lipnja 2017.
“Drago mi je da i ove godine Hrvatska ima svoje predstavnike u finalu. Nadam se ipak kako ću se ja veseliti na kraju. Šanse su nam podjednake, velika utakmica je pred nama,” istaknuo je Mandžo prije velikog okršaja u Cardiffu.
Come @MarioMandzukic9 e @DaniAlvesD2 #ItsTime to be… UNSTOPPABLE! #UCLFinal pic.twitter.com/KlgCBokzav
— JuventusFC (@juventusfc) 1. lipnja 2017.
Bokšić uz titulu iz 1993. godine s Marseilleom ima i finale 1997. godine s Juventusom, koje je izgubio od dortmundske Borussije.
Boban je s Milanom slavio 1994. u Ateni protiv Barcelone, dok je godinu dana kasnije u Beču poražen od Ajaxa.
Šuker je te 1998. godine protiv Juventusa ušao u završnici susreta umjesto Mijatovića.
Šimić se može pohvaliti s ukupno tri finala, no, sva tri je pratio s tribina. Nije bio u sastavu Milana niti 2003. godine protiv Juventusa kada je Milan dobio Juventus na penale, ni dvije godine kasnije kada je Liverpool u legendarnom finalu nadoknadio 3:0 zaostatak na poluvremenu i na kraju slavio nakon penala, kao niti 2007. kad su se Milanezi osvetili Redsima s 2:1 finalnom pobjedom.
Bišćan je pehar podigao sa svojim Liverpoolom u Istanbulu, a iako nije nastupio u završnici bio je jedan od važnijih igrača te sezone u momčadi Rafe Beniteza koja je engleskog velikana odvela do završnice.
Ivica Olić gubio je u dva finala s minhenskim Bayernom, prije sedam godina protiv Intera, a posebno težak bio je domaći poraz u Münchenu protiv Chelseaja na penale 2012. godine, kad je Olić bio jedan od tragičara. Oba finala je s klupe odgledao Danijel Pranjić.
Boris Živković, Marko Babić i Jurica Vranješ bili su u finalu s Bayerom iz Leverkusena 2002. godine, slavio je Real, a spektakularni pogodak koje je odlučio pobjednika zabio je baš Zidane, koji će danas imati priliku i kao trener osvojiti ovaj prestižni pokal.
Igor Tudor je 2003. godine poražen s Juventusom od Milana na Old Traffordu, dok je Dado Pršo godinu dana kasnije ostao bez trofeja s Monacom, protiv Porta Jose Mourinha.
