Najbolji hrvatski rukometaši okupili su se u Zagrebu povodom reprezentativnog tjedna i na okupu će biti sve do 29. listopada. Hrvatska će u sklopu priprema odigrati dvije prijateljske utakmice protiv Slovenije. Prva je na rasporedu 26. listopada u 18 sati u dvorani Stožice u Ljubljani, dok je uzvrat dva dana kasnije, 28. listopada, u Areni Zagreb s početkom u 20:15 sati.

O našoj izabranoj rukometnoj vrsti i izborniku Lini Červaru razgovarali smo sa jednim od bivših hrvatskih izbornika, Abasom Arslanagićem, prema mnogim mišljenjima jednim od najboljih rukometnih vratara sa ovih prostora. Abas Arslanagić rođen je 1944. godine, s banjalučkim Borcem osvojio je titulu europskog prvaka 1976. Godine.  Za bivšu reprezentaciju Jugoslavije debitirao je 1969. u Ljubljani protiv SR Njemačke, odigrao 125 utakmica, osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Munchenu 1972. godine.  Arslanagić je i dva puta nastupio za reprezentaciju Svijeta, a poslije blistave igračke karijere okrenuo se trenerskom poslu. Ljubav prema rukometu traje i danas kada trenira vratare u rukometnom klubu Poreč, gdje i živi.

“Pratim rukometna zbivanja i  hrvatsku reprezentaciju. Lino Červar je moj prijatelj,  mi se znamo jako dugo. Kad dođe u Poreč uvijek ga posjetim, bio sam kad je bila hrvatska reprezentacija, posjetio ga na dva treninga, pa opet kad je bio s Metalurgom. On odlično radi svoj posao, no sad nam tek predstoji vidjeti što će napraviti sa ovom trenutnom reprezentativnom postavom. Što se  njegovog povratka tiče vodstvo Saveza ni nije imalo nekog velikog izbora, mislim da je općenito problem u školovanju tih trenera.”

Gdje su griješili Goluža i Babić?

“Osobno ne mislim da je Goluža uopće griješio, čovjek je osvojio tri medalje, tri brončane medalje, ali u ovoj državi pogotovo kad je riječ o rukometu bronce se ne cijene. I drvene su dobre a kamoli ne treće mjesto, to je rezultat. Druga stvar je kako ljudi doživljavaju Golužu…  Što se tiče Babića smatram da je on prebrzo došao na izborničku poziciju. Nije on neznalica, nitko ne može reći da ne zna rukomet ali splet okolnosti i ta politika Saveza o pomlađivanju momčadi su kumovale ovim rezultatima.”

Je li politika pomlađivanja momčadi po vama bila potpuni promašaj?

“Ne znam što bih rekao, osim da su nekad Francuzi učili od nas a danas mi učimo od njih, sad bi mi trebali gledati što oni rade, oni to rade sasvim drugačije od nas, Omeyeru je 42 godine a takva igračina je tek prestala igrati u reprezentaciji. Stvarno veliki, veliki igrač… Francuzi maksimalno koriste iskustvo tih starijih igrača a kod nas se napravi red i onda otkida. Nemamo mi toliko puno dobrih igrača da se tako možemo ponašati.”

Mnogi će reći da sve kreće od glave i upiru prste u alfu i omegu hrvatskog rukometa, Zorana Gobca?

“Istina je da su mnogi kivni na Gobca, i ja mislim da on ima puno stvari koje nije dobro napravio ali ima i onih koje su dobre, kod mene uvijek prevagnu one pozitivne. Bio sam trener reprezentacije, svi pričaju da Gobac vodi reprezentaciju, da on određuje igrače… Meni nikad nije ništa odredio. Nikad mi niti jedne jedine riječi  nije rekao tipa ovaj ti mora igrati ili slično. Da sam poslušao njega neke igrače nikad ne bi stavio a ja sam ih stavio! On ima viziju rukometa, to mu se ne može osporiti a to što drugima smeta njegovo ponašanje je  nešto drugo.”

Izborniku Červaru nedostajat će dvojica igrača na desnom vanjskom, Marko Kopljar i Luka Šebetić koji su zbog ozljeda morali otkazati. I najbolji hrvatski rukometaš Domagoj Duvnjak naknadno se priključio reprezentaciji ali još uvijek nije na raspolaganju Červaru i stručnom stožeru niti je sigurno da će uopće i biti.

“Ima tu trenutno puno upitnika oko dosta pozicija u momčadi… Meni osobno je Igor Vori posebno drag, pratim ga još od juniorskih dana a među ovim mlađim reprezentativcima ne vidim kristalno jasnog prvog pivota, bez obzira što je Marino Marić imao nekih briljantnih trenutaka. Baš ne vidim pivota. Desno krilo treba osvježiti, potražiti pravo lijevo krilo. Marko Kopljar je dobar igrač, bio je kod mene u Medveščaku ali njegov problem je što je neambiciozan prema golu, morao bi malo više okomito zabijati. Domagoj Duvnjak  je hrvatski igrač broj jedan,  slažem se s Veselinom Vujovićem koji je rekao da mu ga je žao jer je izrauban zato što igra u jakoj ligi. On je ’88 godište a od svoje 17. godine je u reprezentaciji. Dugo je u procesu i mislim da se dogodila potrošnja materijala, kad tad se to moralo dogoditi. Njemu bi bilo od koristi kad bi se uspio odmoriti od rukometa, igra u odličnom klubu, u jakoj njemačkoj ligi ali i u ambicioznoj reprezentaciji.  Puno je to rangova, nije mu lako, upravo zbog toga sam ja prestao igrati u 33. godini.”

Tko bio trebao biti hrvatski vratarski ‘broj jedan’? Mirko Alilović je otišao nakon EP u Poljskoj jer se silno uvrijedio na neugodne povike hrvatskih navijača s tribina. Sad se opet vratio, Červar je inzistirao na njegovom povratku.

“Po meni bi Alilović trebao biti hrvatski vratar broj jedan. Pratim sve hrvatske rukometne golmane, Stevanović je dobar dečko i meni je drago da je konačno ostvario inozemni transfer. Alilović je po meni i dalje najjači potencijal, ima visinu, brani u velikom klubu, i to dobro, ima minutažu, međutim on se po meni pogrešno vodio u reprezentaciji. Greška je da se golmani mijenjaju samo kada slabo brane, nije to jedini razlog zbog čega bi se oni trebali stavljati na klupu. Mirko Alilović recimo turnir počne fenomenalno i poslije se umori. Pa ne može čovjek cijeli turnir igrati stalno braniti na istom nivou? S tog aspekta ja sasvim drugačije gledam na ulogu vratara u momčadi. Stevanović u poljskom izdanju je top, najbolji. Moram priznati da sam od Filipa Ivića očekivao puno više, samim tim što je u klubu sa Szmalom koji je bio izvanredan golman. Mislio sam da će napredovati, međutim nije. Čini mi se da mu je Kelentrić bolje odgovarao nego Szmal a niti sjedenje na klupi nikog nije usrećilo. Jako je važno za mladog golmana da zna izabrati klub, Kielce je veliki klub, europski prvak  ali ako je on otišao da većinu vremena sjedi na klupi onda tu nema sreće. A on je jako mlad. Velika stvar je imati dobrog trenera i veliku minutažu i znati to odabrati, novac tu ne bi trebao biti presudan, on će doći.”

Pratili ste izvlačenje ždrijeba za Europsko prvenstvo u Hrvatskoj, mediji su našu skupinu proglasili ‘skupinom smrti’?

“Sve sam pratio ali naša skupina nije nikakva ‘skupina smrti’, to je Europsko prvenstvo! Što uopće znači termin ‘skupina smrti’? Srbija je u zadnje vrijeme puno lošija nego prije, iako su i dalje nezgodna ekipa, imaju puno dobrih igrača ali ne mogu se nikako sastati. Bit će puno naboja, to će splitska publika dići na još veći nivo. Više nego da se igra u bilo kojem drugom gradu u Hrvatskoj. Island je dobra reprezentacija a Švedska je u usponu ali ako će nam Švedska predstavljati problem onda nismo ni zaslužili uzeti medalju, to je jasno. U svakom slučaju bit će interesantno, ova utakmica u Splitu sa Srbijom imat će sigurno jak naboj.”

Prava uvertira za Europsko prvenstvo u siječnju su predstojeći dvoboji sa Slovenijom, Veselin Vujović stiže u zagrebačku Arenu i očekuje se da će svoju momčad motivirati vrhunski.

“O Veselinu Vujoviću mislim sve najbolje! Bio mi je igrač, od prve do zadnje jugoslovenske medalje. Pratio sam ga dok je bio u Zagrebu, bio je tu i kod mene u Poreču. Veliki trener, za razliku od vremena kad je počinjao… Ciudad Real je s njim postigao prve velike rezultate pa je napravio incident, dobio dvije godine kazne pa se vratio u Srbiju, pa Makedonija gdje je imao puno konfliktnih situacija, između ostalih i sa Červarom, sucima… Međutim, dok sam ga gledao u Zagrebu bio je sasvim jedna nova osoba. Sjedeći s njim u društvu djelovao je  tako smiren, staložen ni traga onom starom Vujoviću, ništa od onog temperamentnog Crnogorca. Inače su ti sa Cetinja malo prgaste naravi… Žao mi je da nije ostao u Zagrebu, ima jedan dio RK Zagreb kojem nije odgovarao, počeli su mu prigovarati da je preuzeo Sloveniju pa pustio Zagreb da mu ga netko drugi priprema… Nesreća je i to što mu je grupa u Ligi prvaka bila jaka a Zagreb svaku sezonu počinje s novom ekipom. Tri, četiri igrača odu pa opet dođu novi. Vujović stalno govori da mogu pričati što god hoće ali ne mogu ga zavaditi sa Zagrebom. Sigurno ću gledati njegovu grupu. Smatram da je zagrebačka grupa slabija, a Vujović će sigurno sve napraviti da se Slovenija što bolje plasira.”

Tko su glavni favoriti za medalje?

“Nema tu puno favorita za EP u Hrvatskoj, mene su oduševili Norvežani, koje vidim u užem krugu za medalje, to je ozbiljna zemlja koju vodi ozbiljan trener. Bergerud me oduševio, tako mlad a tako dobar golman, uz Wolfa. To su možda dva najbolja golmana trenutno na svijetu. Francuzi su još uvijek mašine, Španjolci ne mogu biti najbolji, dobra su ekipa ali malo su postariji. Samo Slovence i Hrvate izdvajam iz ovog našeg okruženja, ovi drugi su sretni što su tu.”

Za kraj, može li Hrvatska svima stati na put i uzeti  zlato?

“Može, samo ne treba postavljati imperativ, mi možemo svakoga pobijediti. Hrvatska je reprezentacija koja može dobiti i Francuze.”