O veteranskom sportu i veteranskim natjecanjima se u Hrvatskoj vrlo malo ili nimalo govori i piše, iako povoda za to ima dosta. Primjerice, naš proslavljeni veslač Igor Boraska, član neponovljivog brončanog osmerca iz Sydneyja 2000. godine, nedavno je na World Masters Rowing Regatti na Bledu, na kojoj je sudjelovalo 4800 veslačica i veslača, osvojio – pet zlatnih medalja!

Prva pomisao je „kako je to uopće moguće?”

– Da, riječ je o svjetskom veteranskom prvenstvu i uistinu sam osvojio pet zlatnih medalja u nekoliko dobnih kategorija. Postoji u veslanju više kategorija – od 35 do 43 godine, od 43 do 50, od 50 do 55… Ja mogu nastupiti u svojoj kategorije, to je ova preko 55 godina, ili mogu ići u ove mlađe, pa tako neke utrke veslam s 40-godišnjacima, kaže za web stranicu Hrvatskog olimpijskog odbora Igor Boraska koji je na Bledu nastupao u međunarodnim posadama, što je u veteranskom veslanju moguće.

– Ja sam studirao na sveučilištu Brown u Americi, gdje imamo jaku veteransku ekipu bivših diplomanata, Brown Alumni Team, i tu su ljudi različitih godišta, od 25 do 60 godina starosti. Još prošle godine su izrazili želju da bi voljeli nastupiti na svjetskom veteranskom prvenstvu, pa smo se dogovorili da ćemo sastaviti par dobrih ekipa u rasponu od 30-godišnjaka do 60-godišnjaka. Sviđa mi se što mogu veslati u svim tim kategorijama jer sam još uvijek dovoljno brz da mogu veslati zajedno i protiv dosta mlađih ekipa. Pobijedio sam, tako, u tri utrke s osmercima različitih dobnih kategorija, te u četvercu „bez” i četvercu „sa” u kategoriji ispod svoje, od 50 do 55 godina.

Osim Boraske, bilo je u tim posadama još vrhunskih i trofejnih veslača.

– S nama je veslao i Dragos Neagu, sjajni rumunjski veslač koji je na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. osvojio srebro u dvojcu „bez” iza Redgravea i Holmesa, u ekipi osmerca u kategoriji D i bio je tu i Slovenac Jani Klemenčić koji ima brončanu medalju u četvercu „bez” iz Barcelone 1992. godine, a imali smo još Nijemca Andreesena i petoricu Amerikanaca od kojih je nekolicina nekad nastupala u nacionalnim reprezentacijama.

Odličja sa Svjetskog prvenstva na Bledu nisu prve veteranske medalje koje je naš veslač osvojio.

– Prošle godine sam bio europski prvak u četvercu s kormilarom, a prije toga sam s veslačima Mladosti dvije godine zaredom bio europski prvak u osmercu.. To je bilo 2021. i 2022. godine. Na Svjetskom prvenstvu na Bledu 2017., koje je bilo moje prvo veteransko natjecanje, bio sam zlatni u mix dubl skulu sa Sarah Lauritzen, prijateljicom iz Danske koja je bila olimpijka u Atlanti 1996, Sydneyu 2000 i Ateni 2004. godine.

Teško je, zapravo, reći kad je okončana Boraskina seniorska karijera, a započela veteranska jer je on i s 50 godina nastupio i pobijedio na prvenstvu Hrvatske za seniore.

– U službenoj kategorizaciji u Svjetskoj veslačkoj federaciji veterani su već od 28. godine. Prva kategorija veterana, veterani A, su oni od 28 do 35 godine. Ja sam prvi put nastupio na veteranskom svjetskom prvenstvu 2017. na Bledu, kada sam imao 47 godina. Na tom sam Svjetskom prvenstvu izgubio nekoliko utrka u dvojcu na pariće i vidio da u veteranskoj konkurenciji ima jako dobrih ekipa koje treniraju svakodnevno i da se treba jako dobro pripremati ako se želi napraviti rezultat.

Iz famoznog sydneyjskog osmerca Boraska je, zanimljivo, jedini aktivni veteran.

– Do prije nekoliko godina se i naš štroker Branimir Vujević bavio veteranskim veslanjem, jer on je glavni trener u VK Jadran Zadar, pa bi nakon treninga s veslačima imao vremena odraditi i svoj trening. Znam da je nastupao na nekim regatama na prvenstvu Hrvatske. Osim njega nitko drugi ne vesla, osim revijalno kao kad je, primjerice, 2021. bila u Splitu ona utrka protiv engleskog osmerca na 200 metara.

Boraska je svjestan da se veteranski sport teško probija u medije, ali misli da ima puno razloga zašto bi ga trebalo više promovirati.

– Mi imamo u sportu sjajne rezultate mlađih kategorija i seniora, pa se teško ponekad u medije probiti čak i kad imaš zapažene rezultate u seniorskoj konkurenciji. Tako da nema neke navike da se to kroz medije poprati i veteranski sport. Ali mislim da bi bilo značajno da se kao promocija zdravog načina života kroz cijeli život neki rezultati s veteranskih prvenstva ipak spomenu. Ujedno, da se na taj način ide s inicijativom prema ljudima koji su koji se nekad bavili sportom, a onda upali u životnu kolotečinu u kojoj teško nalaze vremena za treninge i druženje. Možda bi radi tog zdravog načina života i bavljenja sportom u kasnijim godinama to trebalo promovirati. A kad se već baviš sportom, zašto ne nastupiti na nekom europskom ili svjetskom prvenstvu za veterane, čak i kad ti postizanje rezultat nije u prvom planu?

Popularnost veteranskog veslanja u svijetu je zbog svega navedenoga jako velika.

– Ima dosta zanimljivih veteranskih utrka kao što su Henley kraljevska regata. Poznata je ona seniorska, ali postoji i Henley Masters regata koja je također jako popularna. Osim nje ima dosta regata koje kombiniraju i seniorske i veteranske utrke, poput Head of the Charles regate, najmasovnije regata na svijetu, koja se kroz tri dana odvija u Boston. To je daljinska regata i održava se u desetom mjesecu, utrke su od jutra do mraka u petak, subotu, i nedjelju, i juniorske i seniorske i veteranske. To je baš festival veslanja gdje tih dana uz rijeku Charles prodefilira skoro pola milijuna ljudi. Nešto nezamislivo. Head of the Charles sam veslao prije dvije godine, bili smo drugi osmerac u kategoriji D. Bilo je tu preko 50 osmeraca samo u našoj kategoriji. Tu su i braća Sinković veslali i pobijedili nekoliko puta u onom čuvenom osmercu The Great Eight.

Budući da su napori slični onima u seniorskom veslanju, veterani moraju za ozbiljne utrke puno trenirati i prolaziti liječničke kontrole.

– Mi moramo obaviti zdravstveni pregled isto kao i aktivni sportaši, moramo biti registrirani i obaviti sve preglede kao i juniori ili seniori. Znači, da bi nastupao kao veteran moraš biti zdrav. Napori su veliki iako, primjerice, u veslanju veteranska staza nije duga 2000 metara kao ona seniorska, nego 1000 metara, što je ipak lakše. Zato sam ja na Svjetskom prvenstvu na Bledu i mogao odveslati sedam utrka u tri dana. Prije par godina veslao sam u Americi na poznatoj regati San Diego Crew Classic, gdje su i veteranske utrke na dva kilometra. U ekipi s Browna pobijedio sam u nekoliko kategorija, a jednom sam veslao dvije utrke u razmaku od samo 45 minuta. Ako tada nisam umro…, zaključuje Boraska.