Nakon što je zbog afere s dopingom ruskim paraolimpijcima zabranjen nastup na Paraolimpijskim igrama, Hrvatska je od Međunarodnog paraolimpijskog odbora dobila dva dodatna mjesta za nastup u Riju od 7. rujna. Prema odluci HPO-a, ta mjesta dodijeljena su Milki Milinković u bacanju koplja i Marijanu Presečanu u bacanju kugle.
Milki su to već rekordne 10. igre, dok je Marijanu ovo debi na najvećoj svjetskoj pozornici za sportaše s invaliditetom. U kratkom razgovoru za službenu stranicu Hrvatskog paraolimpijskog odbora iznio je svoja očekivanja od Igara, ali i podijelio s nama radost što će i on biti dio hrvatske reprezentacije u Riju.
Ovo ća Vam biti prve Paraolimpijske igre. Kakav je osjećaj, nakon toliko mjeseci napornih treninga i brojnih natjecanja, saznati da ćete predstavljati Hrvatsku na najvažnijem sportskom događaju za sportaše s invaliditetom?
Osjećaj je fantastičan, pogotovo zato što mi je sezona počela loše, pa sam stalno bio pod pritiskom i imao osjećaj da mi plasman u Rio stalno za korak bježi.
Kada se osvrnete na dosadašnju natjecateljsku godinu, koliko ste zadovoljni postignutim rezultatima?
Rezultati su dobri, nikad bolji, ali izvedba je bila loša. Očekivanja su bila da na Europskom prvenstvu popravim osobni rekord, ali nije išlo, nije bio moj dan. Sve u svemu, s obzirom da sam se plasirao na PI u Riju, zadovoljan sam sezonom. Sve loše ćemo zaboraviti i okrenuti se novim izazovima.
Kako vidite hrvatsku reprezentaciju na Igrama? Mislite li da Hrvatska može iznenaditi po broju osvojenih medalja?
Smatram da je reprezentacija izuzetno jaka. Ima nekoliko jakih kandidata za medalje, ali vjerujem da ćemo svi dati svoj maksimum, a onda na kraju zbrajati odličja.
Koji rezultat Vi očekujete u Riju? Koji plasman bi Vas zadovoljio?
Dat ću sve od sebe, očekujem osobni rekord, a koje mjesto će mi to donijeti – vidjet ćemo.
Vi ste sportaš koji ste u svojoj karijeri isprobali brojne sportove, od hrvanja, stolnog tenisa, streljaštva, preko košarke pa do bacanja koplja, kugle i diska. Što Vas je privuklo atletici, odnosno bacanju kugle? Zašto baš ta disciplina?
Bio je to logičan slijed događaja. Nekoliko godina prije početka bavljenja atletikom svakodnevno sam vježbao u teretani, tako da sam morao taj rad usmjeriti na nešto konkretnije. Dilema je bila između bacanja kugle ili vožnje ručnog bicikla. Kugla je bila jeftinija i počeo sam s atletikom. Zašto kugla? Tu nisam imao izbora jer je IPC za moju kategoriju odabrao kuglu kao jedinu paraolimpijsku disciplinu. Sada sam bacač kugle i uživam u tome, rekao je u razgovoru za hpo.hr.
