Hrvatska rukometna reprezentacija večeras od 18 sati u Olimpijskoj dvorani u Münchenu otvara svoj nastup na ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu!
Odmah na startu veliki test za Červarove izabranike bit će Island, neugodna ekipa protiv koje bi Hrvatska trebala upisati bodove, ako misli računati na zapaženi plasman.
Islanđani će biti posebno motivirani, nakon prošlogodišnjeg poraza u Splitu na Euru i bez obzira na to što im nedostaje nekoliko ključnih igrača, prije svih Gudjon Valur Sigurdsson, pod vodstvom Gudmundura Gudmundssona sigurno će imati spremno neko taktičko iznenađenje za dvoboj s našom reprezentacijom.
I dok od Islanda ipak manje-više znamo što možemo očekivati, puno trke i brzu realizaciju napada, još nemamo pravu sliku o ovogodišnjoj Červarovoj Hrvatskoj.
Pripreme su trajale iznimno kratko, najbolji igrači priključili su se tek nakon Nove godine, a prijateljske utakmice u Poreču protiv Crne Gore i Italije svakako nisu mjerilo kvalitete ove ekipe, koju će ponovno predvoditi Domagoj Duvnjak. nadamo se dulje nego prošle godine kad je zbog Červarove pogreške Dule ostao na terenu u kasnoj fazi već davno dobivene utakmice sa Srbijom, zaradio ozljedu koja ga je udaljila od sastava do kraja turnira u Lijepoj našoj.
Lino je i ove godine iznenadio, otpisivanjem Halila Jaganjca i Ivana Sliškovića, koji će prvi krug natjecanja u Münchenu pratiti s tribine. Izbornik je prije početka priprema jasno isticao kako je mjesto lijevog vanjskog najvažnije u današnjem rukometu i kako smo mi tu trenutno deficitarni i onda je odlučio obojicu naših topnika izostaviti iz sastava.
Prije nekoliko dana pozvao je iskusnog 33-godišnjeg Damira Bičanića, koji će s Duvnjakom pokrivati tu poziciju. Od izuzetnog obrambenog specijalca Alena Blaževića ne može se očekivati da će na vrhunskoj razini odigrati i napadačku rolu pa će biti zanimljivo vidjeti kako će Hrvatska probijati postavljene suparničke obrane.
Niti Luka Stepančić ni Jakov Vranković na desnoj strani napada nisu u posljednje vrijeme pokazali zavidnu razinu forme pa će se naša napadačka rješenja uglavnom svoditi na kombiniranje Cindrića, Karačića i Duvnjaka…
Lino je u ekipi ostavio tri pivota, Musu, Kozinu i Šipića, što je itekako iznenađujuće s obzirom na to da je on u prijašnjem izborničkom mandatu na neka natjecanja znao ići i sa samo jednim kružnim napadačem. Sasvim je izgledno kako će Hrvatska puno koristiti igru 7 na 6, bez vratara i bit će jako zanimljivo vidjeti kako će to izgledati, kad se zna da nije bilo previše vremena za dodatno uigravanje.
Na krilima smo odlično pokriveni, Zlaja Horvat i Manuel Štrlek su svjetske klase, a njihove ‘rezerve’ Mandić i Vida trebali bi ih dostojno zamijeniti protiv protivnika koji nisu na našoj razini, poput Japana, Bahreina i eventualno Makedonije. Čvrsta i efikasna obrana te brza kontra najbolji su lijek za ‘lomljene’ suparnika i nadamo se kako će naša krila tome dati veliki doprinos…
Vratari su Marin Šego i Ivan Stevanović. Obojica su u dobroj formi i vjerujemo kako će ovo prvenstvo biti najmanje priče o učinku naših čuvara mreže, odnosno, kako ćemo što više hvaliti njihove nastupe.
Hrvatski rukometaši dosad su nastupili na 12 Svjetskih prvenstava i u svojoj kolekciji imaju jedno zlato, tri srebra i jednu brončanu medalju.
Već na prvom nastupu na Islandu 1995. godine ostvaren je povijesni uspjeh i osvojen je naslov viceprvaka, nakon finalnog poraza od Francuza.
Na prvenstvu 1997. godine u Japanu Hrvatska je bila 13., dvije godine poslije u Egiptu bili smo deseti, a 1999. godine u Francuskoj deveti.
O legendarnom portugalskom zlatu više ne treba trošiti previše riječi. Bilo je to sad već davne 2003. godine i vjerujemo kako će uskoro ponovno doći trenutak da našu reprezentaciju gledamo u finalu, u borbi za najviše postolje.
U Tunisu 2005. također smo završili srebrni, kao i 2009. godine na domaćem terenu. Kobni su bili Španjolci pa Francuzi…
U Njemačkoj 2007. igrali smo najljepši rukomet, ali smo ispali od Francuske u četvrtfinalu, kao i 2011. godine u Švedskoj. Posljednju svjetsku medalju osvojili su naši rukometaši u Španjolskoj 2013. godine pod vodstvom Slavka Goluže, kad smo bili brončani.
U katarskoj Dohi 2015. godine završili smo šesti, što je tada smatrano ‘velikim neuspjehom’, a danas bi prema najavama iz stožera i vrha HRS-a to bi sjajan rezultat.
Prije dvije godine u Francuskoj samo nas je sedmerac Zlatka Horvata dijelio od velikog finala s domaćinom, no, na kraju smo ostali i bez medalje, a Željko Babić je poslije nevjerojatnog preokreta i poraza od Vujovićeve Slovenije završio svoju izborničku avanturu.
Vratio se Lino, ‘spasitelj’, koji je trebao lani na domaćem Europskom prvenstvu Hrvatsku vratiti u finale, gdje je posljednji put bila prije devet godina, na Euru u Austriji. Nije u tome uspio, završio je peti, ali dobio je još jednu priliku i prilično je jasno kako s ovom ekipom i oporavljenim Duvnjakom, plasman u polufinale jednostavno mora biti realni cilj, bez obzira što su mu ‘puna usta’ plasmana među sedam najboljih i mjesta u kvalifikacijama za Olimpijske igre.
No, bit će sve puno, puno jasnije već večeras, oko 20 sati, kad završi dvoboj s Islandom, koji će otkriti kolika je trenutna snaga naše reprezentacije.
Vjerujemo kako će tribine velebne dvorane u Münchenu, koja prima više od 12 tisuća gledatelja, biti ispunjene navijačima u hrvatskim bojama i kako će prava domaćinska atmosfera biti dodatni motiv poticaj našim reprezentativcima da ostvare još jedan rezultat za pamćenje.
Finale je na rasporedu 27. siječnja u danskom Herningu. Ne bi bilo svjetsko čudo kad bismo u njemu gledali i Hrvatsku!
U našoj grupi danas još igraju Japan i Makedonija (15.30 sati) te Bahrein i Španjolska u 20.30 sati. U skupini A s kojom se ‘križamo’ u nastavku natjecanja u Kölnu Njemačka je u četvrtak bila očekivano uvjerljiva protiv ujedinjene Koreje, dok će u petak na teren Srbija i Rusija te Francuska i Brazil. Po tri najbolje ekipe iz svake grupe ulaze u Glavnu rundu u kojoj će se reprezentacije boriti za mjesto u polufinalu u Hamburgu.
(Foto: HRS)