Sandra Paović 2008. u Pekingu se natjecala na Olimpijskim igrama. U konkurenciji najboljih stolnotenisačica, Sandra je u to vrijeme osvajala europske medalje u ekipnoj konkurenciji i mješovitim parovima te je bila višestruka državna prvakinja.
Nakon prometne nesreće 2009. Sandrin životni put se promijenio, ali ne i vječna ljubav prema stolnom tenisu, sportu za kojeg će uvijek spremno reći da joj nikada neće dosaditi.
Kao parasportašica Sandra je dva puta osvajala europsku (2013., 2015.) i jedanput svjetsku (2014.) krunu u pojedinačnoj konkurenciji. Trenutno je prva stolnotenisačica svijeta u svojoj kategoriji te s velikim entuzijazmom očekuje nastup na svojim prvim Paraolimpijskim igrama u rujnu u Riju ove godine.
“Pripreme nisu još u jeku međutim treniram redovito i odlazim na terapije što je za mene iznimno važno. Ove godine sam osvojila dva međunarodna turnira na kojima sam nastupila. Sa zadnjim odigranim turnirom bila sam jako zadovoljna i tu razinu forme trebam zadržati za Rio“, izjavila je Sandra za službenu stranicu hrvatskog paraolimpijskog odbora.
Nakon prometne prije sedam godina u Francuskoj prognoza nije bila dobra, Sandri su oštećeni kralježnica i unutarnji organi. Međutim velika motivacija i želja za konstantnim napretkom učinili su od Sandre reprezentativku u stolnom tenisu za osobe s invaliditetom i našim najvećim adutom za osvajanje medalje u Riju.
“Motivira me želja da napravim nešto nemoguće. Da dosegnem i preskočim i najveću granicu. Bilo je nemoguće teško ali sa vremenom je postalo lakše. To je bila borba za život. Uspjela sam takoreći sama. Uvijek sam najviše vjerovala sebi i uvijek se podigla kada sam pala. Bila sam hrabra i kada nisam imala uvjete za to. Sada sam spremna dati sve od sebe da opravdam svoj status favorita u Riju i nadam se da ću razveseliti puno ljudi oko sebe i svima biti dobar primjer”, nadovezala se Sandra.
Sandra će u Riju nastupati u stojećoj kategoriji 6. pojedinačno u kojoj upravo ona ima najveći invaliditet. Iako zbog otežanog kretanja njezine protivnice u startu imaju prednost, Sandrina požrtvovnost, talent, iskustvo i radna etika gotovo uvijek izađu iz arene kao pobjednici.
“Volim kada je teško i kada se za nešto moram izboriti jer tada znam da dajem sve od sebe. Gornja granica limita je moj glavni pokretač, a uspjeh vidim kao rad, odgovornost, suze, smijeh, hrabrost i davanje sebe 100 posto kada sam u areni. Svi parasportaši su veliki borci koji savladavaju nevjerojatne prepreke koje olimpijci i sportaši bez invaliditeta ne poznaju”, zaključila je Sandra u razgovoru za hpo.hr.
