Vlado Šola legendarni je hrvatski rukometni vratar, između ostalog i olimpijski šampion iz Atene te svjetski prvak iz Portugala. Danas je trener ekipe Beijing Sport University, koja ima sjedište u Zagrebu i natječe se u regionalnoj SEHA Gazprom ligi.

Sezona je za Šolu i njegove Kineze završena, no, sad je pravo vrijeme za analizu i pripremu novih izazova.

“Oni su sredinom siječnja došli u Hrvatsku nakon zimskog predaha. Baš u trenucima kada je kriza u Kini počela buktati. Testirani su i nitko nije imao nikakve simptome, tako da su normalno kod nas mogli nastaviti s treningom i igrom. Kada smo početkom ožujka, ispali od Meškov Bresta odmah su praktički otputovali u Kinu. To je bilo u pravi trenutak, jer kod nas se tek počela provoditi karantena, a u njihovoj zemlji se smirivala. Išli su nažalost u dvije skupine, nije bilo avionskih karata na jednom letu za sve. Prva grupa je odmah išla u samoizolaciju od dva tjedna i već je iz nje izašla. Druga je nažalost, morala u malo dužu samoizolaciju jer su se kod dvojice javili neki lakši simptomi korone. Ali dobro su. Zanimljivo je da su dvojica iz Šangaja prošla bez samoizolacije. Rekli su im da to nije nužno. Kod njih to jako zavisi od pokrajine, do pokrajine…

“Ja malo odmaram, malo uređujem vrt, tu je u kući cijela obitelj, pogledamo neki film, seriju, skoknem do dućana i uglavnom sam posvećen rukometu. Sistematiziram sve silne papire za koje nisam imao vremena tijekom sezone, slažem ih, pospremam na kompjuteru. I gledam jako puno utakmica. Proučavam sustave igre, tražim rješenja koja bi mogao primijeniti u radu s Kinezima, otkrivam načine na koji bi mogli igrati recimo obranu s obzirom na limite koje imamo, odnosno što se može poboljšati u napadu. Uglavnom nije mi dosadno,” prenosi hrs.hr.

Iskustvo s kineskim rukometašima je pozitivno, a nije niti zanemariva financijska strana te suradnje, koja je pomogla Zagrebu.

“Oduševljeni su, ne samo SEHA Gazprom ligom, već i Hrvatskom. Trebalo nam je dosta dugo da svi zajedno pohvatamo konce, na kraju su kao što ste mogli vidjeti trojica igrala Ligu prvaka za PPD Zagreb, što je ravno senzaciji.”

“Njima je ovdje sve bilo novo. Kultura, jezik, hrana, a da o rukometu na pričamo. Ali sve smo to malo po malo savladavali. Kada su konačno pohvatali način života, grad, dvoranu, konce rukometne igre i neke naše ideje, počeli su se pokazivati drugi nedostaci – snaga, tehnika, taktika. Mnogi su od njih jako kasno počeli igrati rukomet. Dugo su bili izgubljeni. Premalo su i sami među sobom komunicirali, razmjenjivali ideje, tražili rješenja. Oni vole raditi, učiti i to se vidjelo na kraju sezone. Mislim da su shvatili naše ideje i želje, odnosno koncept koji smo im pokušavali prenijeti.”

Ako se svjetska pandemija koronavirusa smiri kineski rukometaši trebali se u Zagrebu pojaviti početkom kolovoza

“Prije toga bi u lipnju trebali otići u Kinu, pogledati nekoliko utakmica, odabrati neke nove igrače. Osim toga, PPD Zagreb mora donijeti odluku hoće li nekoga od ovih koji su nastupili u Ligi prvaka zadržati ili poslati da igra u Goricu. Treba složiti cijeli raspored priprema, prijateljskih susreta, transfera, viza. Ima posla koliko hoćete. Osobno imam ugovor da ih vodim još godinu dana, a on se teoretski može pretvoriti i u 2+1, ako bude potrebe. Čekamo smirivanje krize da se svi ti razgovori obave i napravi plan.”

Vjeruje kako se sezona ipak može odraditi do kraja…

“Uopće ne razumijem. Čemu žurba? Cijeli svjetski sport je u mirovanju. Sada nam više nego ikada treba strpljenje, pamet. Jedino što je važno u ovom trenutku je zdravlje. Kada se konačno steknu uvjeti za normalno funkcioniranje života, a to znači i sporta, klubovima treba dati barem dva-tri tjedna za pripreme. Kakvog smisla ima igrati, izložiti sportaše brojnim ozljedama, a gledateljima uskratiti užitak vrhunskog zadovoljstva. S druge strane, možda baš ova pauza pomogne da mnogi zaliječe ozljede koje vuku mjesecima, sasvim se oporave, i tako željni igre donesu nam pravi spektakl u završnici sezone. Naravno za svaku pojedinačnu odluku i natjecanje trebat će dobro razmisliti može li se ono održati tijekom ljeta. Konkretno, kod nas praktički ni jedan rukometni klub nije vlasnik dvorane, već ona pripada gradu, odnosno lokalnoj zajednici. Hoće li dobiti termine za treninge, utakmice. Kada će igrati ako ljeto bude vruće, jer gotovo ni jedna dvorana nema klimu i da ne nabrajam dalje…”

Nije Šola sakrio ambiciju da preuzme kormilo hrvatske reprezentacije.

“Naravno da bih to volio. Ali u ovom trenutku mi imamo izbornika. Gospodin Lino Červar nam je upravo donio još jednu medalju s velikog natjecanja. Ima dogovor s HRS-om da vodi reprezentaciju do Olimpijskih igara. Koliko znam on bi silno želio zaokružiti svoj ciklus Igrama u Tokiju. I to je po meni u redu. Odluku o tome donosi čelništvo HRS-a, a ne mi treneri. Osim toga siguran sam da čelništvo vrlo dobro zna tko je trenerski spreman i sposoban voditi hrvatsku reprezentaciju. Kakva je svrha sjesti na klupu reprezentacije, ne napraviti ništa i trenerski se potrošiti. A to je lako moguće. Uostalom, trenersko odrastanje i kandidatura za vođenje reprezentacije nisu utrka na 100 metara. To je mali maraton. Ako netko jednog dana procijeni da ja to mogu i zaslužujem, bit ću silno sretan. Ako ne, život ide dalje,” zaključio je.

(Foto: SEHA Gazprom)