Pompozno su Božidar Jović i direktor PPD Zagreba Vedran Šupuković nedavno na konferenciji za medije predstavili pojačanja za sljedeću rukometnu sezonu pokušavajući dočarati kako vječni hrvatski prvak u nju ulazi s velikim ambicijama. Glavni menadžer silno želi stvoriti privid kako u hrvatskom prvaku teče med i mlijeko za njegova vodstva dok je stanje na terenu daleko od idiličnog. Glavni trener Zlatko Saračević te šef omladinskog pogona Zdravko Zovko na izlaznim su vratima kluba, a u međuvremenu je objavljeno kako je klub napustio i najbolji igrač Domagoj Pavlović.

Zdravko Zovko, dvostruki osvajač europskog Kupa prvaka sa Zagrebom, bivši hrvatski izbornik i osvajač brojnih trofeja diljem Europe u razgovoru za Crosport objasnio nam je zašto prekida suradnju s najtrofejnijim hrvatskim klubom, napušta hrvatski rukomet i odlazi u Mađarsku.

-Da, definitivno odlazim. Dobio sam ponudu da pomognem jednom mladom treneru u radu ženskog rukometnog kluba  Györ, koje su prvakinje Europe i jedan visoko organizirani klub. Dobio sam ponudu i prihvatio sam je, dogovorio sam sve sa čelnicima kluba i odlazim. Procijenio sam da je to jako dobra ponuda za mene, praktički sve smo dogovorili u nekoliko dana.

U PPD Zagreb se Zovko vratio u ulozi koordinatora za mlađe dobne skupine i trenera druge ekipe, na nagovor alfe i omege hrvatskog rukometa Zorana Gobca. Njegov plan bio je iskoristiti znanje ovog eminentnog stručnjaka i iz njegove generacije kadeta izbaciti nekoliko novih mladih igrača koji imaju potencijal postati veliki. U planu je bio i rukometni kamp koji je Zovko dogovarao sa svojim suradnicima. Što će sada biti od svega?

-Kamp će se najnormalnije održati. I ja ću biti prisutan zajedno sa svim mojim kolegama, radim do 1. srpnja i tek tada odlazim u Mađarsku i počinjem raditi u novoj sredini. Pokušat ćemo napraviti sve što se može da rad na ovom kampu prođe u najboljem mogućem redu. Očekujem da ću s kolegama trenerima kvalitetno odraditi ta dva tjedna i da ćemo intenzivno djelovati na podizanju igračke kvalitete mladih rukometaša.

Neslužbeno doznajemo da su nova imena u Zagrebovoj omladinskoj školi Zoran Mikulić, Darko Galić i Slaven Radić, ljudi koji su iz rukometnog miljea ali već godinama nisu ozbiljno involvirani u rukomet.

-Ne znam ništa o tome niti mogu potvrditi. Mogu samo reći da nije jednostavno pronaći kvalitetno rješenje. Pretpostavljam da će na moje mjesto doći netko kompetentan i kvalitetan, ima u Hrvatskoj kvalitetnih i dobrih trenera. Meni je malo žao što je došlo do ovoga, nekako sam na kraju karijere i htio sam svoj trenerski opus završiti u radu s mlađim dobnim skupinama i to me jako motiviralo. Mislim da smo dobro pokrenuli neke stvari ali uvijek se može bolje i ovdje u klubu i u Savezu.

Nije tajna da se na domaćoj rukometnoj sceni sve se vrti oko PPD Zagreba te je svim trenerima posebna meta klupa glavnog trenera. Prodefiliralo ih je kroz proteklu sezonu poprilično, nakon Veselina Vujovića otkaz je dobio Silvijo Ivandija, a onda nakon njega i Slavko Goluža, da bi sezonu završio Kasim Kamenica. Nakon Kamenice stigao je Zlatko Saračević, koji u lipnju napušta klub a šuška se da na njegovo mjesto dolazi bivši hrvatski izbornik Željko Babić, koji je nedavno u tajnosti pohodio Kutiju šibica.

-Svi mi treneri imamo neke svoje vizije i jako je teško biti realan. U ovom momentu je politika kluba da se vraća mlađim igračima, koji će igrati skupa sa nekoliko iskusnih, što je po meni idealna kemija. Grešaka uvijek ima ali nisu kobne, nisu tragične. Kod mladih igrača jako je teško davati procjene, mislim da ih prerano procjenjujemo, igrački vijek se produžio, rukometaši danas igraju do 38 godine. Po meni nema šanse da na tom nivou bude igrač u dvadesetim godinama. Moje osobno mišljenje je da se prava vrijednost može procijeniti tek od  22 do 25 godine. Gledajte Vorija, Valčića sve su to igrači koji imaju puno iskustva i znanja i puno su bolji od mladih igrača. Sve ostalo je politika kluba koja u datom momentu odlučuje, a nekada i sam trener daje smjernice.Tako je to radio Veselin Vujović, odličan, vanserijski trener ali je po meni bila pogreška odreći se Ivića i Mihića. Njegova namjera tada je bila da klub digne do nivoa da uđe na Final Four.

Osim trenerskih smjena promjene su nastale i u upravnim sferama, gdje je Antu Ančića na mjestu klupskog direktora zamijenio Vedran Šupuković, dugogodišnji član Zagrebova Izvršnog odbora. Ipak, jedini koji opstaje već godinama i koga se ne dira je Božidar Jović, po mnogima siva eminencija kluba. Kuloari šuškaju da ni vaša suradnja s Jovićem nije bila idilična?

-S njim surađujem od 1991. godine, bio sam mu i trener. Prije svega moram reći ne priznajem kuloare, ja živim u svom svijetu. Svakodnevno smo komunicirali, nama u omladinskoj školi dana je velika sloboda, i meni i trenerima. Ovo je za mene bilo jedno potpuno novo iskustvo, s mladima je puno teže i odgovornije raditi, iako bih dodao i puno ljepše. Ovaj posao zahtijeva maksimalnu angažiranost ne samo sa trenerima nego i sa ljudima koji vode klub u traženju nekih idealnih rješenja.

Pa ipak odlazite a i svi ti mladi čim stasaju bježe iz matičnog kluba. Izdvojimo samo neke: Lovro Mihić, Filip Ivić, Lovro Jotić, Luka Šebetić, Davor Ćavar, Ante Gadža, Bruno Butorac, Nikola Špelić, Luka Sokolić. Što je razlog tolikog egzodusa mladih igrača iz PPD Zagreba? Da li zaista idu zbog nekoliko eura više ili zbog nekih drugih razloga?

-Gledajte, profesionalni rukomet je tržište. Zagreb dugo godina proizvodi te mlade igrače, hrvatski rukomet je rasadnik igrača, kod nas se dobro radi ne samo u Zagrebu nego u cijeloj Hrvatskoj. Kad gledam ove mlade generacije vidim širinu, ali govorim isključivo u muškom rukometu, u ženskom je nema. Profesionalizam je doveo do toga da dečki traže materijalnu sigurnost, opredjeljuju se da budu profesionalci u sportu i traže rješavanje svoje egzistencije kroz ponude koje se pojavljuju. Ovdje u Zagrebu može biti samo 18 ne može ih biti 36  ili nešto tako…

Doista, neke od njih se nije moglo zadržati, ali kod nekih su povučeni zbilja amaterski potezi uprave kluba. Po čemu su pridošlice u klub iz Slovenije, Srbije i BiH bolje od igrača iz Zagrebovog vlastitog pogona?

-U datoj situaciji klub radi neke poteze koji su nekad dobri ali nekad i nisu. Sigurno bi bilo bolje da su naši dečki u klubu nego stranci. Moguće da je u tom trenutku klub imao neke ambicije i htio je rezultate, pomake, pa je procijenio da ti dečki o kojima govorite im neće moći to omogućiti. Oni su po meni prekrasni i odlični ali u tom momentu je bilo procijenjeno da im neće moći pomoći. To su bile procijene odgovornih ljudi u klubu. Ono što je najvažnije trenutno je da ti dečki u drugim sredinama igraju vrhunski rukomet. Naravno da bi bilo prekrasno da su tu ali nije tako, zaključuje Zovko na oproštaju od hrvatskog rukometa.

Uskoro privodimo kraju i 26. po redu sezonu domaćeg rukometnog natjecanja a već godinama se pobjednik hrvatske lige unaprijed zna. Većina sudionika zbivanja na stanje oko PPD Zagreba gleda sa sve manje optimizma a iako javnost povremeno reagira ništa bitnije se iz godine u godinu ne mijenja. Ovdje možemo samo upotrijebiti riječi Miroslava Krleže: “Psi laju, a karavane prolaze”…

(Foto: rk-zagreb.hr)