Petar Metličić i Ivano Balić poprilično su bili povezani tijekom svoje igračke karijere, od zajedničkih početaka u Splitu do osvajanja olimpijskog i svjetskog zlata s Hrvatskom. Zajedno su osnovali rukometnu Akademiju, a suradnju i prijateljstvo nastavit će u srpnju kada će se Balić kao koordinator za muški rukomet priključiti radu Hrvatskog rukometnog saveza, dok je Pero tek krenuo u svoju trenersku avanturu kao pomoćnik izbornika reprezentacije Željka Babića.

Balić će posljednju utakmicu karijere odigrati 5. lipnja u dresu Wetzlara, a na dvoboj protiv Göppingena doći će stotinjak navijača iz Hrvatske, među kojima će naravno biti i Metličić.

‘Već sada je sigurno da iz Splita ide najmanje jedan autobus put Wetzlara. Bit će lijepo gledati Ivana uživo, a za mene će ta utakmica biti vrlo emotivna i iskreno, baš me zanima kako će on reagirati na sve to. Neće mu biti lako…” rekao je za tportal.hr Pero Metličić dodavši:

“Ivano se odavno pomirio s time da više neće igrati, a vjerojatno toga još nije svjestan. Sjećam se svoje posljednje utakmice u dresu Montpelliera kada su me suigrači bacali u zrak. U prvi tren nisi svjestan kako više nećeš igrati, tako da će taj 5. lipnja biti poseban dan za Ivana koji je u rukometu već 20 godina.”

Ivano Balić svoju sportski put je započeo kao košarkaš, no, drago nam je što je ipak na kraju završio u rukometu. “Kao da je jučer bilo kad smo zajedno počeli trenirati na betonskom igralištu, ali moram reći kako se isplatilo i iskreno ne žalim ni za čim. Nadam se da Ivano, koji je kao igrač ostavio dubok trag iza sebe, također ne žali ni za čim. Kad on igra, rukomet izgleda tako lagan, nekako jednostavniji.”

Dobrodošao u klub penzionera

Rukometaša poput Balića danas više nema u modernom rukometu: “Rukomet će izgubiti puno jer takvog igrača danas u svijetu nema, a u Hrvatskoj pogotovo. Ivano je postao igrači uzor mnogim mladim igračima i to ne samo kod nas, nego i vani. On je poseban igrač, drukčiji od drugih i, najkraće rečeno, bio je – virtuoz. Nikada nije bio sebičan i nije se želio isticati. Cijelu karijeru ostao je normalan i skroman.”

Pero se od aktivne igračke karijere oprostio 2013. godine te će sigurno imati i pokoji savjet za novopečenog ‘umirovljenika': “Zagrlit ću ga i reći ću mu sljedeće: Dobro došao u klub nas penzionera koji se mučimo. Falit će ti rukomet, budi siguran u to jer sad ćeš na sve gledati drukčije!”

Zlato iz Portugala bilo je čudesno!

Metličić je za kraj razgovora za tportal.hr istaknuo koja mu je bila najdraža pobjeda: “Svaka pobjeda i svaka titula je bila velika za nas, a svaku smo slavili kao da nam je prva. Bez obzira na olimpijsko zlato, meni je ipak iznad toga svjetsko zlato iz 2003. kada smo u Portugal stigli kao autsajderi. To zlato bilo je čudesno! S nama su se uoči tog turnira neki rugali, a na kraju je ispalo kako je to bio početak našeg velikog niza.” (Foto: MAHB officiel, Montpellier Agglomeration Handball)