Robert Kovač ekskluzivno za Crosport: “Bit će teško u Beogradu, ali uvijek kada je bilo ‘stani – pani’ Hrvatska je odigrala najbolje!”

Niko-i-Robert-Kovac3

Niko-i-Robert-Kovac3Robert Kovač istinska je legenda hrvatskog nogometa! Bivši nogometni reprezentativac aktivnu igračku karijeru prekinuo je 2010. godine, a sada se nalazi na početku novog profesionalnog poziva, onog trenerskog. Pomoćnik je svom starijem bratu Niki, kao trener u stručnom stožeru mlade U21 hrvatske izabrane nogometne vrste, koja je nedavno krenula u kvalifikacije za odlazak na Europsko prvenstvo. Nakon uvodne očekivane pobjede na gostovanju kod Lihtenštajna, pred U21 selekcijom prvi je ozbiljan ispit ove generacije, jer su u Lvivu u ponedjeljak 9. rujna Hrvatskoj protivnici vršnjaci iz Ukrajine.

Čitateljima Crosporta danas 39-godišnji Robert Kovač ponudio je razmišljanja vezana za aktualnu situaciju u mladoj reprezentaciji, pojasnio je kako se snalazi u novoj trenerskoj funkciji, ali se osvrnuo i na trenutno stanje u nekim svojim bivši klubovima gdje je ostavio dubok igrački trag…

Svoju igračku karijeru Robert je započeo u rodnoj Njemačkoj, nogometno ime stekao je u redovima Bayera iz Leverkusena, a ugled jednog od najboljih svjetskih braniča svog vremena potvrdio je u minhenskom Bayernu, uz osvajanje dvije dvostruke krune. Okušao se i u torinskom Juventusu, prebrodio s njim teške dane ispadanja u Serie B zbog Calciopoli skandala, ali mu je i pomogao u ekspresnom povratku u najviši rang talijanskog nogometa. U Bundesligi je još zaigrao za bavarske velike rivale, dortmundsku Borussiju, prije nego je za posljednju stanicu svoje bogate igračke karijere izabrao zagrebački Dinamo, na veliko zadovoljstvo svih simpatizera tog kluba.

S Hrvatskom je nastupao na četiri velika natjecanja, kapetansku traku preuzeo je od svog brata, nakon njegova povlačenja, a posljednju utakmicu za nacionalnu selekciju odigrao je 2009. godine. Ukupno je upisao 84 nastupa za Hrvatsku, od umirovljenih igrača samo Dario Šimić imao više nastupa od njega (100), dok su ispred njega po tom pitanju samo još aktivni Olić (86), Šimunić (102), Pletikosa (104) i Srna (105).

Nakon uspješne igračke karijere početkom ove godine preuzeo je trenersku funkciju u stožeru U21 nogometne selekcije, gdje je pomoćnik svom bratu, izborniku Niki Kovaču.

Brat mi može sve reći, tako isto i ja njemu

Nakon gotovo osam mjeseci provedenih u reprezentativnom okruženju, ali na novoj funkciji Robert Kovač je zadovoljan novim putem kojeg je odabrao: “Meni je zanimljiv posao, a još sam uvijek u fazi u kojoj završavam akademiju za PRO licencu. Ovo mi je prva trenerska stanica, u kojoj učim uz brata, Gorana Lackovića i Vatroslava Mihačića.”

“Interesantno je ponovno biti na travnjaku s igračima, već su tri godine prošle od kada sam prestao aktivno igrati i neke stvari koje sam prošao i doživio kao igrač, sada želim prenijeti ovdje mladim reprezentativcima. Mogu reći kako ide sasvim dobro,” iznio je svoje dojmove.

Nakon dugo vremena ponovno je uskočio u ‘iste kopačke’ s bratom. Nisu više suigrači, nego trenerske kolege, ali u ovom trenutku, sasvim je jasno tko ima posljednju riječ: “On je izbornik, naravno, on odlučuje. Nema tu nekakvih razmirica, čak niti bratskih. Imamo strašan odnos gdje on meni može reći svako svoj mišljenje, a tako i ja njemu. Poslušat će, razmatrati, diskutirati i onda će se donijeti odluka – što je najbolje za momčad, za uspjeh.”

Naš primarni cilj je ove igrače pripremiti za ulazak u A selekciju

Na prvi pogled mlada U21 reprezentacija ponovno ima jednu dobru i talentiranu reprezentaciju, no, plasman na Euro bit će zahtjevno izboriti u konkurenciji također odličnih Ukrajinaca i Švicaraca: “Teška je skupina. Imamo dobre igrače, a u nogometu moraš imati i sreću da napraviš i neke dobre rezultate.”

“Naš primarni cilj je ove igrače naučiti profesionalizmu, pripremiti ih za ulazak u A reprezentaciju. Kao neki filter. Već je Bubnjić tamo, pa bio je i Vrsaljko, Radošević. Ima tu sigurno igrača koji će taj korak napraviti.”

“Igrači imaju talenta i naš je zadatak da stvorimo nogometaše koji će se moći bez problema uklopiti u A reprezentaciju,” naglasio je.

Braća Kovač kroz čitavu igračku karijeru bila su poznata po svom ‘germanskom’, radnom mentalitetu. profesionalna disciplina bila je prije svega, a na isti način pokušavaju te vrijednosti usaditi i mladim reprezentativcima. Već na početku mandata susreli su se s problemima, a tzv. slučaj Marka Livaje po kratkom su postupku i bez dilema uspješno riješili: “Mislim kako se dosta već o tome reklo, izbornik je poručio sve što je imao na tu temu i ona je za nas završena.”

Ako za reprezentaciju ne igraš sa srcem, ne možeš biti dio ekipe

“Smatram kako igrači od prvog dana znaju kakvo je ponašanje u reprezentaciji. Moraš se odazvati i igrati sa srcem. Ako ne igraš sa srcem, ne možeš biti ovdje i dio ekipe. Od prvog dana se to znalo i mislim kako ponekad moraš biti rigorozan u nekim stvarima, imati svoj stav. Jer, ako jednom popustiš, onda ćeš uvijek imati problema,” pojasnio je mlađi Kovač odluku svog brata te dodao:

“Njegova je bila odluka hoće li ili neće doći na okupljanje. Moje je mišljenje kako je to bila kriva odluka. Mislim kako je velika čast igrati za reprezentaciju, bilo A selekciju ili ovu mladu.”

Robert Kovač prekaljeni je profesionalac s pregršt klupskog i reprezentativnog iskustva, bio je dugogodišnji član nacionalne izabrane vrste, a svojevremeno je i iskusio utakmice Hrvatske protiv naših istočnih susjeda. Sada već pomalo daleke 1999. godine sudjelovao je u dvoboju na Marakani, a neposredno pred novo gostovanje U Beogradu ponudio je svoja razmišljanja vezana za  taj dvoboj.

U posljednje vrijeme niti igra, a ni rezultati nisu bili zadovoljavajući i postavlja se pitanje kakvu Hrvatsku možemo očekivati u Srbiji. Hoćemo li biti pravi? “Uvijek kada je bilo ‘stani – pani’ mi smo odigrali najbolje utakmice. Sigurno je kako će biti teško. Marakana će biti puna. Mislim kako Srbi više nemaju tolike šanse u borbi za plasman, ali će svakako zbog prestiža dati sve od sebe da nas pobijede.”

Uopće nije istina kako sam širio mržnju, samo sam rekao istinu

Drugačija su vremena bila te 1999. godine: “Prije ove nedavne zagrebačke utakmice sam dao intervju pa se pričalo po srpskim medijima kako ja širim mržnju. Uopće to nije istina. Samo sam rekao istinu kakva je tada te 1999. godine bila situacija.”

“Znam kako je bilo tada doći u Beograd i začudilo me kada mi je prijatelj Antonio Rukavina poslao taj članak. Vidjelo se u očima kako nas ne vole, bacali su limenke po autobusu, bilo je svega. Ali, to je bilo tada, situacija je sada sasvim drugačija. Dosta se toga promijenilo, vidim puno registracija po Zagrebu, po Jadranu, oni ovdje ljetuju i to je tako.”

Bez obzira na hrvatske odnose sa Srbijom, Kovač smatra kako u ovoj regiji postoji i veliko sportsko rivalstvo svih reprezentacija: “Ipak, s druge strane, u ovoj regiji gdje su i Makedonija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, uvijek želiš biti najbolji. I taj imperativ moraš imati, kako bi bio najbolja reprezentacija na tom, reklo bi se ‘Balkanu’.”

Iskustvo igranja na Marakani pred srpskim navijačima bilo tada sigurno drugačije nego danas. No, Kovač je reprezentativcima ponudio savjet, bez obzira što su to vrhunski profesionalci većinom velikog iskustva: “Posebna je atmosfera igrati na Marakani, naravno, ali moraju ostati hladne glave, biti mirni, ne dat se isprovocirati i igrati svoju igru, sa srcem.”

Izbornik Igor Štimac u A selekciju ‘povukao’ je nekolicinu mladih reprezentativaca, poput Kovačića, Rebića, Halilovića, a sada posljednje i Bubnjića, koji je uskočio zbog ozljede Strinića. Misli li Kovač kako će ih koristiti u Beogradu? “Mislim kako su dovoljno kvalitetni. Rebić je pokazao kako može, a pogotovo Kovačić koji igra u Interu i koji je tamo izazvao pozitivne reakcije. Već ga vole i navijači. Vjerujem kako će izbornik dobro odabrati, već je i prije angažirao neke igrače iz mlade reprezentacije, samo ih onda treba koristiti.”

Polagano ‘vrtim film’ i razmišljam kako su to moji treneri radili

Kovač je kroz svoju bogatu igračku karijeru radio s brojnim vrhunskim nogometnim stručnjacima i sigurno kako je jako puno naučio te kako je stekao pregršt iskustva. Imao je prilike surađivati tako s Daumom, Völlerom i Vogtsom u Bayeru, Hitzfeldom i Magathom u Bayernu, Capellom i Deschampsom u Juventusu, no, priznaje kako nije nakon završetka karijere ostao u nekom posebnom kontaktu: “Slabo se čujem s njima, ne previše baš. Capella sam vidio u Münchenu pa smo malo i popričali. Svatko ima svoj put, nema tu nekih posebnih odnosa. Od igrača s kojima sam igrao, nema ih još baš koji su se odlučili za trenersku karijeru. Fink je recimo u Hamburgu, Kirsten je također krenuo tim putem.”

Robert Kovač, trening Foto  Drago Sopta HNS“Ali, sad polagano vrtim i vraćam film kako su ti moji bivši treneri radili svoj posao, kako su prenosili svoje znanje. Prije te ne bi to toliko zanimalo, jer si samo brinuo za sebe, odradio trening, utakmicu i otišao kući. Slušao samo ono što je bilo namijenjeno meni, a sada se pokušavam prisjetiti i razumjeti zašto je i kako pojedini trener radio neke stvari.”

Kovač je veliki trag ostavio u Münchenu i čitavoj Bavarskoj. Redovit je gost njihovih utakmica, sudjeluje u revijalnim susretima Bayernovih legendi i nije se mogla izbjeći tema ‘novog’ Bayerna, na početku ere Španjolca Pepa Guardiole: “Gledao sam ih protiv Nürnberga, bio sam čak i na stadionu. Dobro mi djeluju, a protiv Chelseaja su bili još bolji. Trebat će sigurno vremena, mora proći jedna faza navikavanja na novi sistem, trebat će sigurno igračima vremena, ali izgleda to sve bolje i bolje. Prihvaćaju njegovu filozofiju igre i mislim kako će biti još bolji.”

Vrhunsko uzbuđenje priredili su svojim navijačima u Superkupu, gdje je Guardiola ponovno nadvisio Mourinha i njegov Chelsea: “Puno su šansi stvorili, napravili veliki pritisak. Samo, malo su nezgodno stajali kod tih kontri Chelseaja, drugi gol nije se smio dogoditi, ali vidi se kako su preuzeli visoki presing, kako se traži posjed lopte, baš kao što je to Barcelona radila.”

Velika je stvar što se Guardiola potrudio oko aklimatizacije

Iz prve ruke je vidio kako su München i navijači Bayerna prihvatili novog trenera, a nakon što im je Jupp Heynckes prošle sezone donio sve moguće trofeje: “Sve je pozitivno, dobro su ga prihvatili. Veliki je radnik, angažirao se, odmah je naučio jezik, to je samo dokaz njegove predanosti i kako želi igračima prenijeti svoje zamisli na njihovom jeziku. Htio je izbjeći probleme s prevoditeljima, što jako često može stvarati velike probleme.”

“Stvarno se potrudio i vidi se kako se želi aklimatizirati u klubu, ali i državu gdje je stigao. To je velika stvar, ljudi ga prihvaćaju i dobra je jako atmosfera i mislim kako su svi zadovoljni.”

I zagrebački Dinamo ‘njegov’ je klub pa je Kovač za kraj pokušao analizirati razloge ovosezonskog ispadanja iz Lige prvaka. Kruno Jurčić svojevremeno je bio i njegov trener u modroj svlačionici. Je li se moglo bolje i gleda li to kao na neuspjeh? “Ha, je li se moglo? Da, Jurčić je i meni bio trener.”

Nije mi bilo jasno zašto napadamo?

Sasvim je jasno kako je  prvi ogled na Maksimiru bio presudan, ali je Kovač istaknuo još jednu zanimljivu stvar: “Kiksali smo kući, nije se smjelo 2:0 kod kuće, na svom terenu, na svom stadionu izgubiti. Kada sam gledao utakmicu govorio sam – gubimo 1:0, imamo isključenje – zašto napadamo?”

“Znalo se tada kako u uzvratu u Beču moraš dobiti, ali je već puno teže kada izgubiš 2:0. Da je ostalo 1:0 mi bismo prošli! Tako se trebalo razmišljati.”

Kovač vjeruje kako Dinamo ima šanse za prolazak skupine Europske lige: “U Beču se odigrala jedna dobra utakmica, vidi se kako se ima potencijala, pokazalo se kako se može bolje, ali sad je Dinamo u Europskoj ligi i postoji šansa kako bi se prošla skupina. I to sigurno ne bio neuspjeh za hrvatski nogomet.” (Foto: Drago Sopta / HNS)

AKTUALNO IZDVOJENO NOGOMET

Ostavi komentar