Ivano Balić hrvatska je, ali i svjetska rukometna legenda, koja broji posljednje mjesece svoje prebogate igračke karijere. Iz njemačkog Wetzlara najavio je igračku mirovinu, a najavio je i skorašnje Svjetsko prvenstvo, koje će pratiti putem malih ekrana.
“Trebalo mi je malo vremena da se priviknem. Stigao sam u Wetzlar iz Zagreba, Madrida, koji su veći gradovi. Prilično je monotono, ali na kraju krajeva, imaš posao, odeš u dvoranu, na putovanje i to je to. Ovdje je glavno ne ispasti iz lige. Sve više što se napravi je dobro, nema nekog velikog pritiska. Igramo solidan rukomet, u njemačkoj više vladaju šablone, a mi igramo dosta slobodniji stil. U klubu su zadovoljni, postižemo dobre rezultate, one ekipe koje trebamo pobijediti, pobijedimo, a sa jačima se borimo do pred kraj. Igrali smo neriješeno ove sezone s Berlinom i Flensburgom,” pojasnio je Balić u razgovoru za HRT.
Teško mu pada razdvojenost od obitelji i prijatelja, a i zdravlje više ne služi kao nekada: “Mislim da sam sad bliže kraju nego prošle sezone, dođeš do jednog trenutka kada ti je ‘na vrh glave’ svega. Mislim da je vrlo moguće kako je ovo moja posljednja sezona. Jesam, tužan sam, i to dosta, ali jednostavno tu su problemi sa zdravljem, teško se ujutro ustati, teško se zagrijati, nakupilo se svega kroz sve te godine igranja. Još se nekako borim, nadam se da ću zdrav izgurati ovu sezonu do kraja pa onda valjda u mirovinu!”
“Teško je, svi su doma, prijatelji, obitelj, svi šalju poruke, a ti moraš na Božić na trening. Nije to lako, ali preživjet ćemo još ovaj, a za idući ćemo vidjeti.”
Balić se nakon parketa ne vidi na klupi, u trenerskim vodama: “Moja karijera kao trenera bila bi vrlo kratka, zbog mojih živaca. Bolje da se plaše da ne uđem u sudačku organizaciju,” kroz smijeh je dodao.
Moramo do polufinala!
Sredinom siječnja počinje Svjetsko prvenstvo, a nakon Londona 2012. godine i Olimpijskih igara, gdje je osvojio svoju posljednju medalju, ovo će biti treće veliko natjecanje kako neće biti dio nacionalne izabrane vrste. No, kao i uvijek, pratit će nastupe hrvatskih rukometaša. Vjeruje kako ponovno mogu u borbu za medalju: “Kao i uvijek, polufinale. Mislim da imamo kvalitetu i da moramo doći do polufinala, a onda kao i uvijek, moraš biti pravi u pravom trenutku. Uz malo sreće moraš se nadati kako će se sve posložiti u dvije utakmice da se ode do kraja.”
Domagoj Duvnjak trebao bi predvoditi reprezentaciju do novog velikog rezultata. Hrvatska je posljednje zlato osvojila sada već davne 2004. godine u Ateni: “Dule i ja imamo poseban odnos, dugo to traje. Mislim da je promjena i odlazak u Kiel odlična stvar za njega, drugačiji je sustav i malo će ‘ukočiti’ njegovu slobodu, ali mislim kako će mu pomoći. Sada igra jako dobro, igra dosta i trener mu vjeruje. Mislim da je za sada sve odlično za njega i samo da to potraje još barem desetak godina,” zaključio je za kraj Balić. (Foto: HSG Wetzlar)
