Budući da na otvaranju ovogodišnje Lige prvaka rukometaši PPD Zagreba nisu uspjeli upisati pobjedu na gostovanju u Švedskoj priliku za popravak imaju u prvom domaćem susretu ovosezonskog izdanja elitnog rukometnog natjecanja. U zagrebačku Arenu u subotu u 20 sati stižu stari znanci, rukometaši mađarskog Pick Szegeda. Susret je za Crosport najavio trenutno ozlijeđeni lijevi vanjski hrvatskog prvaka  Damir Bičanić s kojim je uvijek ugodno razgovarati i nikada mu nije teško odgovarati na uvijek iste novinarske upite…

“Dolazi nam protivnik kojeg treba respektirati, naša ovogodišnja skupina Lige prvaka je stvarno nekako čudna. Što se nas kao momčadi tiče imamo skupinu mladih i perspektivnih i iskusnijih igrača. Trener Kamenica je svjestan da je teško mladim igračima nešto nametnuti i , iako nam nije najbolje krenulo, sigurno da ova današnja ekipa ima kapacitet otići do četvrtfinala. Mislim da tu mi iskusniji možemo pomoći u malo stresnijim situacijama svojim iskustvom jer smo mi puno toga prošli. Mogu reći da mi ne bi bilo iznenađenje da budemo treći kad završi skupina a ne bi me čudilo ni da budemo sedmi. Svi smo nekako podjednaki, ekipe koje se može dobiti i doma i u gostima ali i izgubiti i doma i u gostima. Dosta je nezahvalno nešto prognozirati jer znam što nas čeka, znam da će biti još uspona i padova a to je normalno u svakoj ekipi ne samo u Zagrebu i Hrvatskoj. Smatram da bi u startu bio uspjeh da se prođe grupa a sve ostalo više od toga je stvarno veliki uspjeh.”

Tko vam se čini klupski najbolja momčad u Ligi prvaka ove godine?

“Rekao bih Paris Saint-Germain zato što su uzeli toliko kvalitetnih igrača da mi stvarno nije jasno da prošle godine nisu osvojili Ligu prvaka. Mislim da je to bio strašan kiks, iza njih je možda za nijansu Veszprem ali to bi ako ćemo gledati listu igrača prije utakmice bile po meni dvije najjače ekipe. Samo što liste igrača ne pobjeđuju uvijek. To smo vidjeli nakon što je Vardar osvojio Ligu prvaka ali bilo bi mi stvarno čudo da Paris ove godine ne osvoji Ligu prvaka. Čak i veliki šok da sa takvom ekipom i budžetom ne osvoji Ligu prvaka, imaju pola francuske reprezentacije, Hansena, Gensheimera, da ih sve ne nabrajam jer će to trajati pola sata.”

Bivši hrvatski reprezentativac je s PPD Zagrebom potpisao dvogodišnji ugovor te je od ove sezone po drugi puta u svojoj karijeri zaigrao u dresu najtrofejnijeg hrvatskog kluba i tako se nakon devet godina igranja van Hrvatske vratio u klub u kojemu je već proveo dvije sezone i iz kojega se otisnuo u Španjolsku, potom i u Francusku. Ovaj rođeni Vukovarac u karijeri je nastupao za Osijek, Agram Medveščak,  Zagreb, španjolski Ademar Leon i francuski Chambery.

“U drugom mjesecu smo odlučili da neću ostati u Francuskoj,  Chambery je smanjio budžet i nisu me mogli plaćati koliko su me plaćali i onda je opcija bila prihvatiti manju plaću, što nije dolazilo u obzir i dogovorio sam s menadžerom da tražimo novi klub. Bilo je dosta opcija, imao sam ponuda ali iskreno ništa što bi me zadovoljilo. Bile su neke ponude iz Njemačke o kojima sam razmišljao ali isto nisam bio toliko uvjeren zato što sam tu Njemačku uvijek izbjegavao tijekom karijere. Nikad me ta Bundesliga nije privlačila, a čim je stigla ponuda Zagreba nisam se puno premišljao.”

Nova sezona nije baš najbolje počela, zaredali su se remiji, ozljede, oscilacije u momčadi…Koji su realni ciljevi ovogodišnje postave PPD Zagreba?

“Cilj ove momčadi je osvojiti domaće prvenstvo, Kup te proći na Final Four regionalne lige, proći skupinu Lige prvaka. Teško je nešto više reći za Ligu prvaka jer se ne može znati u slučaju da prođeš grupu na koga ćeš naletjeti u osmini finala tako da je te neke stvari teško predvidjeti. Ali, zašto se ne bi ponovilo neko iznenađenje kao prije dvije godine kad je Zagreb pobijedio Rhein-Neckar Löwen? Ova ekipa se nije puno promijenila od prošle godine, neki mlađi igrači su zreliji za godinu dana, neke sitne promjene su se dogodile. Nisam nikad bio igrač koji je gledao svoju osobnu statistiku, važna je momčad, htio bih osvojiti sa Zagrebom sve što se može više. Prvi put igram tu Seha ligu kojoj se jako veselim, volio bih igrati taj Final Four na kraju, zašto ne i finale, to je neki moj cilj. Konačno ću nakon nekoliko godina igrati Ligu prvaka jer sa svojim bivšim klubom nisam igrao.”

Kao hrvatski rukometni reprezentativac osvojio je Bičanić srebro na Mediteranskim igrama u Almeriji 2005. godine i Europskom prvenstvu u Austriji 2010. godine. U 2012. godini okitio se brončanim medaljama na Euru u Srbiji kao i na Olimpijskim igrama u Londonu, a godinu kasnije medalju istoga sjaja uzeo je na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj. Gaji li još uvijek ambiciju za igranjem u nacionalnom dresu?

“Daleko od toga da sam izgubio ambiciju, ali nisam nikada bio tip koji će se nametati kroz medije, koji će povlačiti nekog za rukav, na meni je da ja igram dobro za Zagreb, što mi je u biti cilj da se pokažem a i da pomognem Zagrebu. E sad, ako će Lino misliti da je to dobro, da mu je potreban moj tip igrača u njegovoj koncepciji igre ja sam uvijek tu. Ako me pozove da dođem na pripreme ja ću dati sve od sebe kao što sam uvijek i davao. Ako to ne bude slučaj bit ću i dalje uz reprezentaciju i želim im svu sreću ovog svijeta da osvoje zlato što nam toliko treba, ako je ikako moguće. Nametat ću se na pravi način svojim igrama i ako će to biti dovoljno za poziv ja ću biti sretan. Smatram da je dobro da se Lino vratio, moja reprezentativna karijera je i počela pod njegovim vodstvom, moje prvo prvenstvo u Austriji je i njegovo posljednje i nakon toga je odstupio. Inače pratim sve oko naše reprezentacije, baš sve.”

Možemo li do zlata u Hrvatskoj?

“Nikad nismo imali na papiru reprezentaciju koja je najjača ali smo uvijek imali najbolji tim i to sam uvijek govorio i taj tim nas je uvijek dovodio tako daleko do svih tih medalja. Slažem se da se možda moglo i napraviti više i da smo mogli u nekim prilikama doći i dalje do finala i možda do zlata, no nažalost nismo. Tko od nas može reći da ova generacija Francuza nije najbolja koja je ikada igrala rukomet? Kako ćemo mi usporediti ogromnu državu poput Francuske i nas, oni imaju stalno rukometaše koji tek dolaze, koje mi u Hrvatskoj nismo ni vidjeli. Takvih ima puno u francuskoj ligi koji će doći i oni će ovakvu reprezentaciju kakvu imaju imati još deset godina. Ali oni imaju i ligu koja je trenutno najjača na svijetu, možda jača i od Bundeslige ili je tu negdje, gdje imaju klubove koji ulažu u rukomet, gdje imaju jaku drugu ligu i gdje stvarno forsiraju te mlade igrače. Da mi imamo više klubova kao što je Zagreb bilo bi lakše se boriti, treba puno uložiti u sport a mi to nemamo i  bojim se nećemo nikad ni imati. Tu je njihova snaga. Ali i moguće je da možemo osvojiti zlato, uvijek je lijepo se nadati. Na svako natjecanje na koje sam išao nadao sam se zlatu, mislim da je to sportski i da tako svaki sportaš treba razmišljati. Nimalo ne mislim da je ulazak u polufinale neuspjeh, možda ću samo malo podići ljestvicu zato što je Euro kod nas. Svaka medalja je uspjeh, ulazak u finale je veliki uspjeh a zlato bi bilo san svih rukometaša.”

Hrvatska s Duvnjakom i bez njega?

“Duleta uvijek treba zvati, bez njega je Hrvatska puno slabija, mislim da je on trenutno i zadnjih dosta godina vođa te ekipe, najbolji igrač, samo ga se treba sve više paziti jer nema ni on više 20 godina. Bez njega bi Hrvatska bila lošija i nadam se da ćemo još dugo biti s njim. Ne bih se složio sa onima koji govore da ako imamo Cindrića možemo i bez Duvnjaka! To su dva različita igrača na istoj poziciji i mislim da ta neka eksplozija Luke prošle godine se treba iskoristiti iz razloga da se Domagoja više odmori. Ne želimo da nam se ne dogodi da se nakon četiri utakmice raspada jer dečko igra 60 minuta obranu i napad. Neka igra pola s Cindrićem, koji je pokazao da može puno dati za reprezentaciju ali Dule nam definitivno treba. Nadam se da će zaliječiti to koljeno kako treba i da neće žuriti da neće biti pritisaka od strane kluba da se što prije priključi jer je najbitnije da ozljedu sanira do kraja da ne bi bilo kasnije posljedica. Dule ovoj reprezentaciji jako treba i u obrani i u napadu. Možda više nego bilo koji drugi igrač i super su kombinacija on i Luka, dva različita igrača i svakoj obrani će se biti teško prilagoditi promjenama. Dule je sigurno naš najbolji igrač.”

Najbolji rukometaš svih vremena po izboru Damira Bičanića?

“Nikola Karabatić, to je model profesionalca, živi baš onako kako treba vojničkim životom, to sigurno znam. On ima i neke prirodne predispozicije, njegova tjelesna građa može izdržati puno više udaraca nego kod većine drugih igrača ali neke stvari se ipak ne mogu steći samo radom, neke stvari ti dragi Bog da. Možda se neki neće složiti sa mnom ali mislim da je Nikola Karabatić najbolji igrač na svijetu ikad u povijesti. Čovjek je osvojio sve za koga je u tom trenutku igrao. Naš Ivano je igrač koji je igrao najljepši rukomet, kojeg je bilo užitak gledati i uvijek bi radije gledao Ivana nego Nikolu…

“Ali, da sam predsjednik kluba i da moram birati između Ivana Balića i Nikole Karabatića izabrao bih Nikolu jer znam da će mi on osvojiti sve, a to je razlika.” (Foto: Chambéry Savoie Mont Blanc Handball)