Dugo nitko, sve do ove godine, nije u Hrvatskoj trčao 1500 metara ispod 3:40. Puno očekujem od Bloudeka i Jambrešića i vjerujem da oni mogu još puno bolje, kaže naš nekad najbolji trkač na srednjim i dugim prugama, danas tajnik Zajednice sportova Koprivničko-križevačke županije

Kada je riječ o karijeri nakon karijere vrhunskog sportaša, što je vrlo bitna tema i u Hrvatskom olimpijskom odboru, jedan od putokaza je i Branko Zorko, najbolji hrvatski trkač na srednjim i dugim prugama 90-ih godina prošlog stoljeća.

Zorko je, naime, tajnik Zajednice sportova Koprivničko-križevačke županije, trener i predsjednik u Atletskom klubu Križevci te dopredsjednik Hrvatskog atletskog saveza.

– Tajnik sam zajednice sportova Koprivničko-križevačke županije, dakle osoba zadužena za lokalni sport ove naše županije. Imali smo nedavno neki seminar i tamo je istaknuto da je Koprivničko-križevačka županija jedna od najizdašnijih po izdvajanju za sport prema broju stanovnika. U posljednje dvije, tri godine ta su se izdvajanje skoro udvostručila i iznose oko 650.000 eura za one programe koje mi financiramo. Znam da to nije dosta, svi bi naravno željeli da je to više i jače, ali ima i puno natječaja pri Ministarstvu turizma i na koje se sportske udruge mogu same javiti i sudjelovati u tom sufinanciranju. Treba samo biti uporan i javljati se na te natječaje koji postoje uistinu za sve vrste programa, kaže Branko Zorko u razgovoru za web stranicu Hrvatskog olimpijskog odbora.

Zorko je jedan od onih dužnosnika lokalnog sporta koji se ne žale na nedostatak sportske infrastrukture.

– Gradi se stalno nešto. Trenutno se u Križevcima gradi nova škola pokraj stadiona u kojoj će se odvijati jednokratna nastava pa će popodne sportska dvorana biti slobodna za trening sportaša. Tu je i nova atletska staza napravljena prije nekoliko godina, uvjeti su puno bolji nego su bili prije. Imamo i svoju teretanu u sklopu stadiona i sve drugo što nam treba.

Kao glavni problem sporta u županiji Zorko, tako, vidi sljedeće:

– Nedostaje nam djece, talentirane djece s kojom bi se nešto značajno moglo napraviti jer nije to kao nekad kad smo mi i prije i poslije škole trčali i penjali se po stablima, igrali se rata i skrivača. Događa se da dijete koje stanuje 500 metara od stadiona roditelji dovezu autom na trening pa opet dođu autom po njega. Sat vremena je dijete tu, a ostatak dana opet fizički neaktivno. Također bi se trebao povećati i broj sati nastave tjelesne kulture u školama jer dva puta tjedno je premalo. Trebalo bi to biti tri ili četiri puta tjedno u osnovnoj školi.

Kao dopredsjednik Hrvatskog atletskog saveza Zorko pažljivo prati događanja u domaćoj atletici. Perspektive su, kaže, dobre.

– Atletika je bazični sport u koji djeca uvijek dolaze. Puno djece dolazi prvo u atletiku a onda odu u neki drugi sport. Mi sugeriramo svima da djecu prvo dovedu u atletiku što ne znači nužno da će i završiti u atletici. Ovo je baza sve ostale sportove i djeca kad uđu u naš program najmanje trče. Sve drugo je puno zastupljenije što se tiče snage, agilnosti, brzine, koordinacije… Kad dijete prođe dvije, tri godine takvog treninga spremno je i za ostale sportove. U atletici na hrvatskoj razini uvijek bude talenata, trebaš uz rad imati i malo sreće da te zaobiđu ozljede, te upornosti i strpljenja. Najveća je zamka što su treneri mahom nestrpljivi pa tjeraju svoje atletičare – a tu govorim o vrhunskoj atletici – da idu preko svog maksimuma, a u biti bi trener trebao dozirati i smanjivati količinu treninga.

U posljednjih je godinu dana došlo do naglog buđenja hrvatskih srednjih pruga pa su, kada govorimo o Zorkovoj omiljenoj disciplini, nedavno čak dvojica trkača – Marino Bloudek i Nino Jambrešić – trčali 1500 metara 3:37 što se nije dogodilo već desetljećima.

– Da, dugo, dugo do ove godine nitko u Hrvatskoj nije trčao 1500 metara ispod 3:40, što je već rezultat vrijedan divljenja. Marinov i Ninin trener Mladen Kršek govorio mi je već prije da ima jednog “strašnog” malog i da će on sigurno trčati ispod 3.40. Ja sam sa 3:37:33 istrčao normu za Olimpijske igre u Seulu 1988. godine dok je danas ta norma daleko jača što samo govori o progresiji rezultata u atletici. Puno očekujem i od Bloudeka i od Jambrešića i vjerujem da oni mogu još puno bolje. Nema nikakve sumnje da će Bloudek vrlo brzo srušiti i moj rekord na 1500 metara i na otvorenom, kaže Branko Zorko kojem je Bloudek zimus srušio dvoranski rekord na 1500 metara.

Pri tome veliku ulogu imaju i pripreme dvojice spomenutih trkača Dinamo-Zrinjevca, koji su svake godine i na visinskim pripremama u Keniji. U Zorkovo vrijeme toga nije bilo.

– Moja ljetna baza je bila St. Moritz, a preko zime smo išli 10 dana u dvoranu u Budimpeštu ili u Beč. Ja sam sve svoje rezultate i te medalje s dvoranskih prvenstava trčao nakon 10 dana priprema u dvorani. Znam da oni idu preko zime i na proljeće jedan duži period na visinske pripreme i da je njima baza Keniji. Pričao sam s njihovim trenerom Mladenom Kršekom o tome i rekao mi je da su tamo uvjeti „strašni”, puno bolji nego ovdje. I da tamo treba ići na duži period, a ne samo na 15 dana.

Danas nam sasvim nestvarno djeluje činjenica da je Zorko osvojio medalju na 1500 metara na Europskom prvenstvu u Helsinkiju 1994.

– Tamo sam osvojio treće mjesto. Znači s tim rezultatima koje sam u to vrijeme trčao mogao sam osvajati odličja na najvišoj razini. Želim isto i Bloudeku i Jambrešiću, iako su sada svi ti rezultati otišli jako daleko, baš kao i oprema, pripreme i sve ostalo, u usporedbi s vremenima kada smo Luciano Sušanj i kasnije ja osvajali medalje.

Ne djeluje, međutim, više nestvarno to da netko nakon Luciana Sušnja osvoji medalju na 800 metara, jer je upravo to nedavno napravio pomenuti Bloudek na Europskom prvenstvu u Birminghamu.

– Pratio sam, naravno, sve njegove utrke, od kvalifikacija, preko polufinala, do finala. Istrčao je svaku od tih utrka na svoj način, s drukčijom taktikom i moram priznati da me vrlo ugodno iznenadio. U finalu je pobijedio trkače koji su inače brži od njega. Nisam očekivao takvu utrku, priznaje Zorko.