Nije problem izgubiti od Egipta, koji posljednjih godina napreduje prema svjetskom rukometnom vrhu, jer ne radi se samo o ekipi koja je na prošlom Svjetskom prvenstvu zaustavljena u četvrtfinalu od kasnijih prvaka Danaca, poslije drame sedmeraca, nego i o ekipi koja je na zadnjim Olimpijskim igrama stigla do polufinala, a nas u Tokiju nije niti bilo…
Nego je problem što je hrvatska rukometna reprezentacija pod vodstvom Hrvoja Horvata, u najvažnijem dvoboju ovog natjecanja, izgledala kao ‘razbijena vojska’, bez plana i uigranih akcija u napadu, uz katastrofalnu i kriminalnu igru u obrani. Prije početka prvenstva je ‘na sva zvona’ iz stožera poručeno navijačima kako je okršaj s Egiptom naše ‘finale’, kako je to dvoboj u kojem moramo biti pravi, kako se radi o utakmici koja će nam donijeti četvrtfinale i osigurati kvalifikacije za iduće Olimpijske igre…
Ako su se za ovu utakmicu spremali, kako će to tek izgledati protiv drugih suparnika.
Sreća pa u zadnje vrijeme na svjetskim smotrama igraju čak 32 reprezentacije. Što znači da se valjda svaka država, gdje se imalo igra ozbiljan rukomet, ima priliku pokazati na velikoj sceni.
U nedjelju igramo protiv ‘velesile’ Sjedinjenih Američkih Država, a nakon toga i protiv Maroka, brončane reprezentacije s posljednjeg prvenstva Afrike, ali ekipe koja niti približno nije u rangu najboljih svjetskih momčadi.
Moramo li i od njih strahovati?
Nažalost, dok se ne dokaže suprotno…
Još jednom treba ponoviti, nije sramota u sportu izgubiti od boljeg suparnika, nije problem u porazu od Egipta, koji na klupi ima sjajnog mladog španjolskog stručnjaka Roberta Garciu Parronda, bivšeg proslavljenog igrača Ademar Leona, Ciudad Reala, kasnije i Atletico Madrida te Pick Szegeda, dvostrukog osvajača Lige prvaka, pobjednika Kupa kupova i EHF kupa, nego je sramota što je Hrvatska pod Horvatovim vodstvom izgledala kao da je zalutala na ovo Svjetsko prvenstvo.
Horvat je kasnio na početak priprema zbog klupskih obveza u njemačkom Wetzlaru, gdje se zaposlio prije nekoliko tjedana.
Jasno je da mu je reprezentacija bila u drugom planu i da jednostavno više nema što tražiti na klupi Hrvatske.
Susatav natjecanja je takav da samo dvije reprezentacije iz ‘glavne runde’ u Malmöu odlaze među osam najboljih.
Egipat nam je očitao pravu rukometnu lekciju, a još nas, ako pobijedimo ‘opasne’ Amerikance i Marokance, čekaju i okršaji s aktualnim svjetskim prvacima Dancima te Tunisom, Bahreinom ili Belgijom.
Apsolutno je nerealno očekivati da će ovakva Hrvatska pronaći neke unutarnje rezerve, neku skrivenu kvalitetu i da će uspjeti ‘pomesti’ sve suparnike i doći do Stockholma, gdje se igra četvrtzavršnica, odnosno, gdje smo prije samo tri godine igrali finale europskog prvenstva i gdje smo pod palicom legendarnog Lina Červara osvijli veliko srebro.
Kako se može u samo tri godine upasti u takvu provaliju?
Egipat je na kraju slavio 31:22!?
Nevjerojatnih i nestvarnih devet golova razlike.
Jedino što je funkcioniralo na utakmici je suradnja beskompromisnog Igora Karačića i borbenog Marina Šipića na crti.
Karačić je zabio četiri pogotka i podijelio nekoliko sjajnih asistencija, dok je Šipić bio prvi strijelac s pet golova…
HRVATSKA: D Slavić 4/24, D. Kuzmanović 1/12, L. Mihić 0/1, D. Duvnjak 2/7, J. Gojun -/-, Kraljević -/-, I. Karačić 4/9, Ž. Musa 1/1, L. Šebetić 1/1, L. Cindrić -/-, I. Martinović 4/7, L. Šušnja -/-, M. Šipić 5/6, F. Glavaš 4/5, Z. Srna 1/2, M. Jelinić 0/1, izbornik Hrvoje Horvat
(Foto: IHF / Kolektiff images)
