Tin Srbić ponovno je dobro. Nakon dva mjeseca borbe s ozljedom ključne kosti, aktualni srebrni gimnastički olimpijac žestoko se priprema za svoj nastavak sezone i to na domaćem terenu, od 9. do 12. lipnja na DOBRO World Cupu u osječkom Gradskom vrtu.
“Dobro sam, bolje nego što sam bio prije nekoliko mjeseci“, raspoloženog smo ga ulovili na treningu u njegovoj stalnoj bazi, Sportskom centru Lučko.
Odlično je krenuo u postolimpijsku sezonu. S novom jakom vježbom, potpuno izmijenjenom u odnosu na onu tokijsku i to sa srebrom na Svjetskom kupu u Cottbusu. Samo nekoliko dana kasnije ušao je i u finale Svjetskog kupa u Dohi, no u svom 24. finalu SK u karijeri ipak nije nastupio.
“Osjećao sam bolove i prije, ali nismo mislili da će se dogoditi to što se dogodilo, a to je da se ključna kost pomaknula usred vježbe u Dohi. Na kraju sam bio 1. u kvalifikacijama, rekli smo ‘vidjet ćemo za 2 dana kada je finale, možda se ipak ništa strašno nije dogodilo’, iako sam osjetio da jest i da ću morati otkazati. Samo nisam znao koja je težina ozljede, sve dok se nismo vratili doma i sve pregledali. Srećom, nije ništa puknulo, manja je ozljeda bila u tom smislu, ali dugo traje oporavak. Jako je specifična. Ali, vraćam se, ide polako, ali sigurno.“
Proteklih tjedana vratio se na natjecanja i odradio dva kola CRO-GYM lige.
“Doduše, s dosta ‘laganijim’ vježbama što se početne ocjene tiče, ali meni fizički dosta teško. Nastupao sam da osjetim spravu, natjecanja… Nije to još bajno niti na razini na kojoj želim da bude, ali treba mi da uđem u formu nastupa.“
Što onda očekuje od sebe u Osijeku?
“Nemam ovaj put prevelika očekivanja osim da ja tamo nastupim bez nekog stresa, bez pritiska, jer znam da nisam u stopostotnoj formi i ne mogu najavljivati ne znam što, ali čisto da se opustim i uživam u tom nastupu i u Osijeku i ljudima koji će doći gledati i nekako da se krene vraćati publika na naša natjecanja, jer ja to osobno jako volim. Nismo ni trener ni ja još sigurni ni s kojom početnom ocjenom ćemo moći ići, ali možda se oporavak kroz ove tjedne do Osijeka skroz dogodi pa ću moći i nešto jače ići… Vidjet ćemo, ne znam.“
Ali nešto ipak već odavno zna.
“Osijek je moje najdraže natjecanje. Nema ljepšeg mjesta za nastupiti, jer je organizacijski, a to svi govore, ne samo mi domaći, jedan od najboljih Svjetskih kupova. Dvorana je odlična, publika možda i najbolja, mogu je usporediti samo s Parizom, to je taj rang. Atmosfera je jednostavno toliko dobra da ja i kada se ne osjećam najbolje, tamo nastupam najbolje. U svim svojim nastupima u Osijeku odrađivao sam jedne od najboljih vježbi. Meni stvarno puno znači i jako volim tamo biti.“
Tinu će Osijek biti posljednja priprema pred Mediteranske igre u Oranu koje su na rasporedu krajem lipnja.
“Ne bih možda ni išao na Mediteranske igre da nije bilo ove ozljede,nego sad želimo uhvatiti natjecateljski ritam. Osijek će onda biti priprema za MI, a Mediteranske igre kao takve neka priprema za Europsko prvenstvo u kolovozu u Münchenu. Nadam se da ću do tada biti u potpunosti zdrav i u top formi.“
Netipična je ova 2022. sezona za gimnastiku. Dosta rano je krenula, već u veljači kada su kroz Svjetske kupove krenule kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo koje je na jesen u Liverpoolu, u sredini ljeta je Europsko prvenstvo, a ono inače bude u proljeće…
“Čudna je zbog ljetnog Europskog prvenstva, to nam poremeti cijelu godinu. Ne možeš si uzeti nikakav ozbiljan odmor ni prije njega, a ni poslije, jer je dva mjeseca iza Liverpool. Teška je sezona, naporna. Meni su te kvalifikacije za Liverpool bile najveći stres ove godine. Baš sam pričao s trenerom ‘kako čudno, ako si u drugom, trećem mjesecu ozlijeđen, u desetom ne smiješ ići na SP’. I točno to se meni dogodi. Ali uspio sam s Cottbusom i finalom Dohe izboriti dovoljno bodova da idem, ali opet, da nije to novo pravilo kvalifikacija za SP, vjerojatno ne bih uopće nastupio u Dohi, ne bi se dogodila ozljeda i sad bih bio u boljoj formi. Ali, sve to moraš prihvatiti, sportaši smo, navikli smo na to. Koliko god je što si stariji sve teže izdržati te dugačke sezone. Nema veze, ja imam još i volje i želje. A pogotovo imam motiv za Liverpool. Nikada nisam bio u Velikoj Britaniji, drago mi je da baš to SP u Liverpoolu jer sam veliki nogometni fan. Volio bih kad već idemo tamo da možda uživo pogledam utakmicu Liverpoola, ako tada bude tekma doma, ako nećemo imati obveze, ako slučajno uspijemo uloviti vremena… Veseli se tom Liverpoolu, od 2019. kada sam izborio Tokio, nisam nastupio na Svjetskom prvenstvu.“
Kakav mu je život danas, deset mjeseci nakon Tokija i s olimpijskim srebrom oko vrata?
“Bilo je pomalo čudno, turbulentno, ali ipak je to zanimljivih 10 mjeseci. Uvijek bih birao da se ipak to dogodilo. Ta medalja. Ostvario sam nešto jako lijepo u životu i dalje mogu samo uživati u gimnastici. Nemam problem s motivacijom, ni sada poslije Tokija. Niti jedan dan se nije dogodilo da mi je teško doći na trening, nego bih više mislio ‘zašto se sad baš mora sve ovo dogoditi sa zdravljem, zašto sad baš moram mijenjati cijelu vježbu i trenirati duplo više nego prije kad bih baš htio odmoriti malo i uživati u svemu tome’… Ali, to su stvari na koje ne možeš utjecati. Rekao sam si ‘idemo probati raditi to što nam nova pravila kažu da moramo raditi i idemo opet pokušati biti najbolji’,“ zaključio je naš najbolji gimnastičar, koji je u Osijeku osvojio tri zlata i broncu.