Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije Darijo Srna krenuo je u novu sezonu s ukrajinskim Šahtarom, no, njegova ekipa zbog ratne situacije u zemlji ne nalazi se u Donecku, nego u Kijevu, dok će svoje utakmice igrati na stadionu u Lvivu. Iako mnogi nogometni internacionalci u Ukrajini gledaju kako što prije napustiti zemlju i pronaći neki novi angažman, Srna će i dalje ostati vjeran svojoj momčadi, koju već godina predvodi kao kapetan.

Baš kao što kapetansku traku nosi i na reprezentativnom dresu…

“Još vruć od utakmice s Meksikom, već u mix-zoni sam rekao: ‘Ovo je neuspjeh ove generacije’. Ova reprezentacija može puno više, ona je morala, podvlačim – morala proći skupinu. Ako idemo u Brazil ne proći grupu, pošto smo išli? I nije to neuspjeh trenera, već i igrača zajedno s njim. Podbačaj, debakl…,” rekao je Srna u razgovoru za Jutarnji list.

“Kritike mora biti! Posebno nakon ovakvog rezultata, kakvi bi to bile emocije, da nitko ne kritizira. Ali, bile su pretjerane. I prema treneru, koji je sedam dana ranije bio odličan, a iza Meksika je postao najobičnija nula. Zatim, trebaju se oprostiti barem šestorica igrača, trebaju doći mladi i novi? I novinari su bili vruće glave kada su to pisali. Pa nema Hrvatska pedeset igrača, nije Hrvatska Brazil. Mogli smo više, mogao sam više, morao sam više. Predbacuju mi – igraš bolje u klubu nego u reprezentaciji? Istina je, imam drukčije suigrače, drukčijeg trenera, igram ofenzivnije, manje se bavim defenzivom, deset godina trenira me isti čovjek. To je automatizam, to je atmosfera,” dodao je iskreno kapetan.

Srna je svjestan kako je Kovač mladi i neiskusan trener…

“Nitko od nas nije ugovorom vezan za reprezentaciju, niti je na plaći u savezu. Ako se nekome ne sviđaju izbornikove metode, neka digne ruku i kaže – ja nisam taj, ja to ne mogu i neka ode ‘ča’. Kovač je pred nas stavio neke stvari, koje su za nas bile nove. Od dizanja, laktata, davanja urina. On je trener, on odlučuje. Ako ću ja danas-sutra biti trener, inzistirat ću da igrači poštuju moje zahtjeve. Ako ću nešto ‘faliti’, ja ću biti odgovoran i meni će odrubiti glavu. Niko je mlad i neiskusan, ali, treba mu dati vremena. Izbornik je priznao – sada bi neke stvari drukčije napravio, ali, Bože moj, tko nije griješio,” piše JL.

Nakon Svjetskog prvenstva krenula je lavina kritika, no, najviše je iznenadio istup Eduarda, Srnina dugogodišnjeg suigrača iz Šahtara.

“Eduardo i Vukojević su moji suigrači, s kojima sam ostvario velike pobjede i pretrpio poraze. S Eduardom sam četiri godine u Šahtjoru bio ‘cimer’, ponosan sam što sam upoznao takvog čovjeka i takvog igrača, on je nogometni raritet. Kažu – nije više onaj ‘stari’, Dudu prije ozljede. Ne bih se složio. Misle da je ‘kalirao’ kada je otišao u Šahtjor, da je otišao u Manchester City drukčije bi ga se gledalo. Eduardo je imao na stolu novi ugovor od Šahtjora, ali se želio vratiti u Brazil, Flamengo je bio njegova životna želja. Eduardu i Vukojeviću samo želim zahvaliti na onome što su dali za reprezentaciju. U njihov odnos s Kovačem ne želim ulaziti, još manje želim polemizirati s njima, ali za vrijeme SP-a nisam osjetio negativne vibracije.”

“Nakon utakmice s Meksikom, Eduardo i Vukojević su došli u moju sobu i rekli da više ne žele igrati za reprezentaciju. Samo sam im rekao da razmisle, da su im glave još vruće, no, oni su čvrsto odlučili. Njihovi intervjui su njihova mišljenja, nemam ja pravo suditi o tome…”

Od reprezentacije su se oprostili Eduardo, Vukojević, Pletikosa, Šimunić, blizu te odluke su i Olić i Kranjčar, a i Srna je bio blizu…

“I meni su novinari sugerirali da se oprostim. Osim mene, ‘nagovarali’ su Pranjića i Olića. Što, zar trebamo ostati bez reprezentacije. Ja sam dan nakon utakmice s Meksikom Kovaču stavio na raspolaganje sebe kao igrača i kapetana. ‘Niko, ako imaš bilo kakvu sumnju u mene, ja nisam s reprezentacijom pod ugovorom, ja sam svoje novce zaradio, za reprezentaciju igram sa srcem i s puno ljubavi, ali ako misliš da ti ne trebam – zagrlit ćemo se, izljubiti i ja ću biti vaš najveći navijač’. Rekao mi je: ‘Ne, Dario, ti si mi potreban, želim da ostaneš s nama…’. Ja sam vojnik reprezentacije, kada me treba – tu sam. Ako me ne trebaju, nema problema. Ako Kovač i njegov stožer misle da nisam dovoljno dobar , da nisam potreban, ili da sam za klupu, prihvatit ću to. I kada su me ‘nagovarali’ da odem, Niko mi je rekao: ‘Trebam te, kao kapetana i igrača za nove kvalifikacije…’

Srna svojevremeno nije bio za odlazak Igora Štimca…

“Stao sam iza Štimca, jer je zaslužio. Štimac nije jedini krivac za poraz od Škotske. Bio je drugi i točka. Pobijedio je Srbiju, što nikome dosad nije uspjelo i uvjeren sam da nitko neće ovakvoj Srbiji na dvije utakmice uzeti četiri boda. Ali, nemojte da mi sad u Jutarnjem bude naslov – Štimac je trebao ostati. Nisam ‘pljunuo’ na Štimca, ne mogu okrenuti leđa Eduardu, pa neću ni Niki Kovaču.”

Uskoro kreće novi kvalifikacijski ciklus, treba ponovno vratiti dobru atmosferu unutar ekipe…

“Kovač je nakon Islanda bio Bog! Iza Brazila je imao isti status, iza Kameruna također, nakon Meksika bio je nitko i ništa. Ima jedan taksist u Zagrebu, koji kaže: ‘U sve se razumijemo. Ne valja premijer, ne valja predsjednik, ne valja Srna, ne valja Niko Kovač, ne valja Modrić, ne valja Janica Kostelić, nitko ne valja. Tko valja? Pa ovaj Kijev je velik kao cijela Hrvatska, a njih nema na nogometnoj mapi,” rekao je Srna za Jutarnji list.

Nakon rata u Hrvatskoj, kojeg je osjetio u Metkoviću dok je još bio dječak, sada Srna ponovno proživljava teške dane i u Ukrajini. No, neće napustiti Šahtar…

“Kada sam preživio rat u Metkoviću, vjerovao sam da to više nikada neću proživljavati. Dobro, nisu oko naše kuće padale granate, ali ne živjeti u svojem gradu, teško je to podnijeti. Ne možete pojmiti koliko sam emotivno vezan za Donjeck, jedanaest godina nije jedanaest dana ili jedanaest mjeseci. Ovo je jako težak period mojega života, možda i najteži dani u životu. Bez obzira što te adrenalin ‘tuče’ da duplo više daješ za svoj klub i grad, u glavi je kočnica…”