Hrvatska jedriličarska olimpijska misija 2016. broji osam sportaša u šest disciplina. S normama u šest disciplina nalazimo se na diobi 15. mjesta među 66 zemalja. Maksimalni mogući broj je 15 sportaša u deset disciplina. To je uspjelo samo SAD-u, Velikoj Britaniji i Francuskoj, te Brazilu koji kao domaćin ima zajamčeno mjesto u svakoj disciplini. U devet disciplina nastupit će Argentina, Italija i Španjolska, u osam Danska i Nizozemska, u sedam Australija, Njemačka, Novi Zeland, Japan i pomalo iznenađujuće Singapur.
Naš učinak u kvalifikacijama za Rio de Janeiro bio je ustvari 100 posto, kvote smo ispunili u svih sedam disciplina u kojima su hrvatska jedra pokušala ostvariti olimpijsku normu u ovom ciklusu. Ovoga ljeta našem ženskom skiffu u 49eru, posadi Enia Ninčević i Marina Dujmović, koje su ostale prve ispod crte kvota, Svjetski jedriličarski savez ponudio je mjesto na OI zbog otkaza jedne bolje plasirane posade, međutim nažalost zbog ozljede flokistice Dujmović moralo se zahvaliti na ponudi.
Boje Hrvatske u Rio de Janeiru 2016. brane:
Muški samac Laser: Tonči Stipanović
Ženski samac Laser Radial: Tina Mihelić
Muški dvojac 470: Šime Fantela i Igor Marenić
Muški teški samac Finn: Ivan Kljaković Gašpić
Muški skiff 49er: Pavle Kostov i Petar Cupać
Muška daska RS:X: Luka Mratović
Hrvatska jedriličarska olimpijska misija broji ukupno 22 člana: sportaši, treneri, medicinsko osoblje, logistička potpora. Zbog udaljenosti olimpijskog sela od borilišta u Marini da Gloria većina reprezentacija smještena je u apartmanima u okruženju borilišta, pa tako i Hrvati.
Format i raspored natjecanja
Olimpijska regata traje od 8. do 18. kolovoza. Sve discipline jedre deset plovova + plov za odličja, tijekom šest dana. Prvo mjesto nosi jedan bod, drugo dva, treće tri, itd. Što manje bodova to bolji plasman. Svaka posada ima pravo brisati iz ukupnog zbroja bodova svoj najlošiji plasman. Samo se plov za odličja ne može odbaciti. Taj finalni plov boduje se dvostrukim bodovima, primjerice drugo mjesto nosi četiri boda. U finale ulazi deset najboljih, bodovi se iz uvodnih jedrenja prenose, što znači da teoretski medalje mogu biti odlučene i prije samog finala, ako netko bude jako dominantan. Jedri se na šest regatnih polja u zaljevu Guanabara. Sjedište regate je u Marini Da Gloria. Startovi su svaki dan predviđeni u 13 sati po lokalnom vremenu, dakle u 18 po hrvatskom.
Daskaši i laseraši startaju 8. kolovoza, 9.08. prvi je dan natjecanja za Finn, 10.08. isplovljava i 470, prvi dan natjecanja za 49er je 12.08. Redom kako su počeli, tako i završavaju. Prva finala su na rasporedu 14.08., zadnje 18. kolovoza, s tim da je 19.08. rezervni dan u slučaju da se natjecanje zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta ne može održati dan ranije kako je predviđeno. Sva finala imaju rezervni dan.
Discipline u Riju 2016.
Muški samac Laser jedna je od najpopularnijih klasa i na svakoj regati ima najveću flotu, stoga s pravom je zastupljena s najviše jedrilica na OI, u Rio de Janeiru 46. Preko 150 Lasera poslaganih i spremnih za isplovljavanje zaista je impresivan prizor. Pomalo sirova jednostavnost ove jedrilice u prvi plan stavlja taktiku, strategiju i fizičku pripremljenost. Velika je i flota ženskog samca Laser Radiala, koji se od muškog Lasera razlikuje samo po manjem jedru. U Riu broji 37 natjecateljica. Za žene je ovo fizički vrlo zahtjevna jedrilica i više i teže jedriličarke profitiraju u uvjetima jakog vjetra. Jedriličari su uglavnom visoki oko 1.80 – 1.90 i teški 80ak kg, kod jedriličarki poželjna je visina preko 1.70 i težina oko 70 kg. Laser i Laser Radial imaju jedno jedro.
Muški i ženski dvojac 470 spada u tehničke klase, što znači da iziskuje iznimno puno rada i na kopnu i na pripremi jedrilice, možda najviše od svih klasa. 470 ima tri jedra – glavno, flok i spinaker i može postizati brzine od oko 20 čvorova. Posadu čine kormilar i flokist. Idealna posada teška je oko 130-135 kilograma. Kormilari su u pravilu niži i lakši, a flokisti viši i teži. U Rio de Janeiru nastupa 26 muških i 20 ženskih posada. Jedrilica je identična za obje konkurencije.
Katamaran Nacra 17 eksperiment je ovog olimpijskog ciklusa. Ne zbog toga što je riječ o dvotrupcu, katamarani imaju već olimpijsku tradiciju, u novije vrijeme ispali su iz programa samo u Londonu 2012., eksperiment počiva na tome da u Nacri jedri dvočlana mješovita posada, muškarac i žena. U prošlosti bilo je situacija da su neke discipline bile označene kao Open, dakle mogli su nastupati muškarci i žene ravnoravno, međutim u iznimno rijetkim slučajevima se događalo da su se jedriličarke upustile u megdan s jedriličarima. Open discipline su u međuvremenu ocijenjene u potpunosti besmislenima, pa je nova ideja upravo mješovita posada koja će debi imati u Riu. Nacra 17 vrlo je atraktivna, postiže velike brzine. Ovaj katamaran raspolaže s tri jedra – glavno, flok, genaker. Idealna težina posade je oko 130 kg.
Muški teški samac Finn fizički je vrlo zahtjevan, i ako nemate barem 1.90 m visine i oko 100 kilograma opakih mišića na ovu klasu ne trebate niti pomišljati. Finaši svoj brod popularno vole opisati kao spravu za mučenje. Za razliku od Zvijezde koja se nije uspjela prilagoditi suvremenim tekovinama sporta pa je stoga i ispala iz olimpijskog programa Finn je uspješno primijenio nove tehnologije i materijale te je konstantnim inovacijama uspio ostati dio olimpijskog programa, već preko 60 godina. Finn ima jedno jedro. Flota na OI 2016. broji 23 kormilara.
Skiff 49er suprotnost je tradicionalnim klasama. Jedna od najmlađih olimpijskih jedrilica, vrlo ekstremna, fizički na rubu akrobatike, traži maksimalno spretne jedriličare. Postiže velike brzine, i do 30 čvorova, niz vjetar s genakerom. Mnogi su mišljenja da je upravo ovakva vrsta jedrenja, stalno na rubu preživljavanja, ono što bi trebalo biti budućnost olimpijskog jedrenja. Na Olimpijskim igrama 2016. i žene će po prvi put jedriti u skiffu. Posada u 49er-u se sastoji od kormilara i flokiste, visine oko 1.80 -1.90, teški 75 – 80 kg, ženske posade naravno nešto su lakše i niže. 49er ima tri jedra – glavno, flok i genaker. Muški i ženski 49er razlikuju se u veličini jedrilja, jedra s kojima jedriličarke barataju nešto su manja. Po 20 muških i ženskih posada ima pravo nastupa na OI 2016.
Velike brzine postižu i daskaši u klasi RS:X, također disciplina koja ima i mušku i žensku konkurenciju. Analize pokazuju da daskaši spadaju u fizički najspremnije sportaše među svim olimpijskim sportovima. Bilo da je riječ o slabom ili jakom vjetru ova disciplina iziskuje puno snage i izdržljivosti. Jedino što razlikuje mušku i žensku dasku je veličina jedra. 36 surfera i 26 surferica nastupaju u Riu.
Biografije jedriličara olimpijaca 2016.
ŠIME FANTELA I IGOR MARENIĆ (470) – svjetski i europski prvaci 2009., svjetska bronca 2010., europski prvaci 2011., svjetska bronca 2011., svjetska bronca 2012., europski prvaci 2012., europska bronca 2013., svjetsko srebro 2014., europska bronca 2014., svjetsko srebro 2015., svjetski prvaci 2016., europsko srebro 2016.
30godišnjaci Šime Fantela i Igor Marenić zamisle se kad ih pitate koliko medalja imaju. Šime Fantela rođen je 19. siječnja 1986. godine u Zadru, a Igor Marenić 17 dana ranije u Malom Lošinju. Šime je u Zadru počeo jedriti sa šest godina, dok je Igor startao tri godine kasnije u Cresu. Već u klasi Optimist pokazali su da je pred njima itekako svijetla budućnost. Šime se 1998. okitio kadetskom svjetskom broncom, a 2000. uzeo je naslov svjetskog kadetskog prvaka. Prijateljstvo iz reprezentacije s Igorom, koji je 2000. bio peti na kadetskom svjetskom prvenstvu, i zajedničke ekipne kadetske svjetske medalje, rezultirali su idejom da se okušaju kao dvojac u klasi 470. Zamišljeno – učinjeno. Igor se preselio u Zadar. U šest godina juniorskog staža ovaj je dvojac tri puta osvojio naslov svjetskih juniorskih prvaka klase 470 – 2003., 2005. i 2007. , brončani su bili 2004., a srebrni 2006. S europskih juniorskih prvenstava imaju tri medalje – zlato 2005. i srebra 2002. i 2006. U seniorskoj konkurenciji prvi su veliki rezultati stigli 2006. Na seniorskom SP 2006. godine bili su peti, a 2007 šesti, što im je ujedno donijelo olimpijsku normu za Kinu 2008. Na Olimpijskim igrama 2008. su s tek 22 godine bili daleko među najmlađima. Zauzeli su deveto mjesto, što je bio najbolji hrvatski rezultat u klasi 470 na OI dotad. 2009. je apsolutno bila njihova godina. Prva medalja pala je na Europskom prvenstvu. Zlato! Nešto više od dva mjeseca kasnije ostvarili su i dotad nemoguće – naslov svjetskih prvaka, prvi u povijesti hrvatskog jedrenja. Formu su potvrdili 2010. sa svjetskom broncom, te naslovom europskih prvaka ponovno 2011. i svjetskom broncom krajem godine. U olimpijskoj 2012. četvrtu godinu zaredom popeli su se na postolje na SP, još jednom su bili brončani, a osvojili su ponovno i naslov europskih prvaka. London 2012. donio im je šesto mjesto, natjecanje su otvorili s diskvalifikacijom, koja im je tako od prvog dana bila uteg oko vrata. Ovaj olimpijski ciklus otišli su još korak dalje. Dva svjetska srebra, 2014. i 2015., u Rio de Janeiro na olimpijsku regatu dolaze kao svjetski prvaci 2016. i europski doprvaci. Šime je u međuvremenu i diplomirao na studiju ekonomije u Zagrebu, a Igor na studiju geodezije, također u Zagrebu. Kad se želi opustiti Šime će odabrati planine i penjanje, a Igor će se zaputiti u morske dubine, jer mu je hobi ronjenje, a ni udičarenje mu nije strano. Na rodnom Cresu Igor marljivo s obitelji obrađuje i masline, te proizvodi maslinovo ulje. Trener ovog trofejnog dvojca je Edo Fantela.
IVAN KLJAKOVIĆ GAŠPIĆ (klasa Finn) – europsko srebro 2007. i 2008., europski prvak 2009. i 2010., svjetska bronca 2009., europsko srebro 2011., europska bronca 2012., svjetsko srebro 2014., europski prvak 2015.
Činjenica da je za današnje jedriličarske običaje počeo jedriti nešto kasnije, „tek“ s 12 godina, nikako nije omela Ivana Kljakovića Gašpića da naniže sjajne rezultate kakvima se malo tko može pohvaliti. Njegova karijera od prvog je dana išla samo uzlaznom putanjom. Trebalo mu je samo dvije godine da dođe do prvog velikog međunarodnog uspjeha. 1998. godine osvojio je naslov kadetskog europskog prvaka u klasi Optimist, četiri godine kasnije uzeo je svjetsko juniorsko srebro u klasi Laser, 2003. bio je europski juniorski prvak u Laseru. Sljedeći korak bio je Finn. Predani rad 2005. donio mu je naslove svjetskog i europskog juniorskog prvaka. Vrlo brzo napredovao je i do visokih seniorskih rezultata. 2006. godine na Svjetskom je prvenstvu zauzeo osmo mjesto, 2007. godine bio je 11., a 2008. deseti. Tih godina pale su i prve seniorske medalje, dva europska srebra, 2007. i 2008. Na Olimpijskim igrama u Kini 2008. Ivanu je pripalo osmo mjesto, što je tada bio drugi najbolji hrvatskih rezultat na OI u ovoj klasi. Nakon dva europska srebra u ljeto 2009. Ivan Kljaković Gašpić postao je prvi hrvatski jedriličar u povijesti s odličjem sa svjetskih prvenstava olimpijskih klasa, osvojio je broncu. Početkom rujna te iste godine osvojio je i naslov europskog prvaka. Hrvatski olimpijski odbor proglasio ga je sportašem godine za 2009. 2010. obranio je europsko zlato, 2011. pripalo mu je srebro, dok je 2012. bio brončani. Na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. ostao je nadomak medalje, zauzeo je peto mjesto. U Santanderu 2014. ponovno se popeo na postolje svjetskog prvenstva, bio je drugi. Godinu kasnije u Splitu još jednom je osvojio naslov europskog prvaka. Ivan Kljaković Gašpić rođen je 24. svibnja 1984. godine, živi u Solinu, diplomirani je ekonomist, oženjen, otac dvoje djece. Omiljena razbibriga? Surfanje. Što jače puše – to bolje! Na regatama se rado opušta uz dobru knjigu, vrlo bliske su mu teme s područja filozofije. Trener mu je Tonči Antunović.
TONČI STIPANOVIĆ (LASER) – europski prvak 2010. i 2011., svjetsko srebro 2012., europski prvak 2013., europski prvak 2014., europska bronca 2015.
Tonči Stipanović se jedrenjem počeo baviti sa sedam godina u Splitu. Prvi veliki međunarodni uspjeh ostvario je 1999.g. na Svjetskom kadetskom prvenstvu osvojivši srebro u pojedinačnoj i zlato u ekipnoj konkurenciji, te drugo mjesto u team raceu. Godinu dana kasnije na Svjetskom prvenstvu ponovno se okitio s dvije medalje – prvo mjesto u ekipnoj i treće mjesto u momčadskoj konkurenciji. Za kraj kadetske karijere, u svom trećem nastupu za reprezentaciju, na Svjetskom prvenstvu 2001. godine, Tonči je osvojio broncu u ekipnoj konkurenciji. Ekipne medalje osvajao je s reprezentacijom koju su uglavnom činili Šime Fantela, Igor Marenić i Ivan Kljaković Gašpić. 2001. prelazi u klasu Laser 4.7, 2002. uvjerljivo osvaja naslov svjetskog prvaka u toj juniorskoj klasi. Ništa manje nije bio uspješan ni u Laser Radialu. Dovoljno je reći da je 2003. bio i europski i svjetski prvak. Početkom 2003. Tonči Stipanović je napravio onaj najvažniji korak u karijeri, zajedrio je u olimpijskom Laseru. Odmah u prvoj sezoni pokazao je da se od njega s pravom puno očekuje – na Svjetskom juniorskom prvenstvu Svjetskog jedriličarskog saveza bio je brončani. 2004. osvojio je srebro na tom istom natjecanju i srebro na Europskom juniorskom prvenstvu. Slijedile su godine brušenja, stjecanja iskustva. 2010. sve mu se posložilo – osvojio je europsko zlato. To je bilo prvo europsko seniorsko zlato za Hrvatsku u ovoj klasi. 2011. Tonči je obranio naslov europskog prvaka, te ispunio olimpijsku normu za OI 2012. No, to je bilo daleko od onoga što naš vrsni kormilar može, što je i pokazao na SP u svibnju 2012. kada je osvojio srebrnu medalju, prvo naše odličje na SP lakog olimpijskog muškog samca. Tončija su u Londonu na OI 2012. zaista samo metri dijelili od olimpijske medalje, bronca mu je odlepršala doslovno u zadnjih 100tinjak metara regate. Pripalo mu je četvrto mjesto, s čime se izjednačio s Karlom Kuretom u najboljem rezultatu hrvatskog jedrenja na OI. Sljedeće tri godine tješio se s dva naslova europskog prvaka i jednom europskom broncom. Tonči Stipanović rođen je 13.06.1986., student je visoke škole sportskog menadžmenta Aspira, s djevojkom vrijeme često provodi u šetnju njihovog četveronožnog ljubimca, psa Sata, a formu brusi i bicikliranjem. Trener mu je Jozo Jakelić.
TINA MIHELIĆ (LASER RADIAL) – europska prvakinja 2009. i 2010., europsko srebro 2011., svjetska prvakinja 2013., europsko srebro 2014.
Tina Mihelić rođena je 30.12.1988. Po uzoru na starijeg brata jedriti je počela s devet godina. Prvi veliki međunarodni rezultat stigao je 2002. kada je osvojila europsko kadetsko srebro. Medalje su se nakon toga samo slagale – svjetska kadetska momčadska bronca, juniorsko svjetsko zlato i srebro, te juniorsko europsko srebro. Za Tinu je 2009. godina ipak bila iznimna, ali i ne samo za nju, već i za hrvatsko žensko jedrenje uopće jer je na Europskom seniorskom prvenstvu ženskog olimpijskog samca Laser Radiala osvojila zlatnu medalju što je prva seniorska medalja uopće u povijesti hrvatskog ženskog jedrenja u olimpijskoj disciplini. Ova samozatajna i radišna jedriličarka ispisala je brojne povijesne rezultate, koje će, kako zasad stvari stoje, teško neka hrvatska jedriličarka tako skoro ponoviti. Nijedna nasljednica joj nije niti blizu. 2010. uvjerljivo je obranila naslov europske prvakinje, a 2011. je bila srebrna na EP. Na OI 2012. stvari nisu baš išle kako je htjela u svom olimpijskom debiju, zauzela je 17. mjesto. No, zato joj je 2013. donijela uspjeh karijere, i opet nešto za povijest – naslov svjetske prvakinje! Hrvatsko jedrenje ima samo tri svjetska zlata, dva su osvojili Šime Fantela i Igor Marenić, treće Tina. Godinu kasnije uzela je još jedno europsko srebro. Tina Mihelić je studentica visoke škole sportskog menadžmenta ASPIRA. Simpatična, vesela Opatijka, koja sama za sebe kaže da se nikad ne ljuti, da je ili vesela ili tužna. Trener joj je Dario Kliba.
PAVLE KOSTOV/PETAR CUPAĆ (49er)
Pavle Kostov i Petar Cupać jedrenjem su se počeli baviti sa sedam godina u rodnom Zadru. Za Cupaća će Rio de Janeiro biti čak četvrto olimpijsko iskustvo, a za Kostova treće. Uz Karla Kureta Cupać je jedini hrvatski jedriličar sa četiri nastupa na OI. Kostov je 2004. bio europski prvak u klasi 420. Petar Cupać je 2000. bio četvrti na Svjetskom prvenstvu klase Laser Radial, nakon čega je prešao u klasu 470 u kojoj je zajedno s Tomislavom Bašićem na SP 2004. stigao do osmog mjesta, te ujedno nastupio na Olimpijskim igrama u Ateni, gdje je dvojac Bašić/Cupać bio 19. Nakon OI 2004. Kostov i Cupać su počeli zajedno jedriti, najprije u 470, potom u 49er-u, u kojeg su sjeli u listopadu 2006. godine. Ispuniti olimpijsku normu u nekoj klasi nakon samo 15 mjeseci rada pravo je malo sportsko čudo. Pavle Kostov bio je najmlađi kormilar u ovoj klasi na OI u Kini, a Petar Cupać prvi hrvatski jedriličar koji je nastupio na OI u dvije različite klase. Kina im je donijela 17. mjesto, ali i nagradu za fair play Pierre de Coubertin, za plemeniti čin olimpijske solidarnosti kad su danskoj posadi koja je osvojila zlato posudili svoju jedrilicu. 2009. godine stigli su do 11. mjesta na Europskom prvenstvu i 14. na Svjetskom prvenstvu. Plasmanom među 25 najboljih posada na SP 2011. Kostov/Cupać stekli su pravo nastupa na OI 2012. i u Londonu ponovili identičan plasman kao i četiri godine ranije, 17. mjesto. Zasigurno su mogli i bolje, planove im je itekako pomutilo to što je na pripremama dva tjedna ranije Petar slomio dva rebra. U ovom olimpijskom ciklusu mahom su na regatama bili plasirani između 10. i 15. mjesta, najbolji rezultat im je četvrto mjesto na Europskom prvenstvu 2012. Pavle je rođen 28. rujna 1987., a Petar 01. veljače 1980. godine. Obojicu je u jedrenje doveo otac, i dok je Pavle bio taj koji je uvjerio obitelj da mu je mjesto u jedrenju, Petra je s druge strane trebalo uvjeravati. Nakon prvog iskustva na moru 7ogodišnji Petar je izjavio: „Tata, ja ne bi jedrio!“. Iako su bili anketirani odvojeno, na pitanje koji im je sportski moto odgovorili su identično: Što te ne ubije čini te jačim! Pavle je strastveni sportaš i uživa u brojnim aktivnostima, dok je Petar k tome i obiteljski čovjek, otac dvojice sinova. Trener im je Karlo Krpeljević.
LUKA MRATOVIĆ (RS:X)
Luka Mratović rođen je 07. travnja 1987. godine, i kao i većina reprezentativaca već sa sedam godina napravio je prve jedriličarske korake. Od njegovih važnijih rezultata u mlađim uzrastima izdvajamo 15. mjesto na Europskom kadetskom prvenstvu klase Optimist 2001. godine i četvrto mjesto na Europskom juniorskom prvenstvu klase Laser Radial 2005. godine. (nedostajala su mu dva boda do brončane medalje). U jesen 2006. godine prešao je na olimpijsku dasku, jedan je od prvih u Hrvatskoj koji je zajedrio na RS:X, klasi koja je za nas još uvijek prilična nepoznanica, bez obzira što se Luka čak tri puta plasirao na OI. U Kini 2008. bio je 32., u Londonu 2012. 21. Luka živi u rodnom Splitu, otac je kćerkice i prvostupnik brodogradnje. Trener mu je Marin Siriščević.
Nastupi hrvatskih jedriličara na OI
1936. Berlin – Olympic class monotype: 19. Karlo Bauman
1952. Helsinki – Zvijezda: 20. Mario Fafangel/Karlo Bašić
– Finn: 23. Karlo Bauman
1960. Rim – Zvijezda: 8. Mario Fafangel/Janko Kosmina (SLO)
– Finn: 10. Tonko Pivčević
1968. Mexico – Flying Dutchman: 13. Anton Grego/Simo Nikolić
1972. Munchen – Flying Dutchman: 5. Anton Grego/Simo Nikolić
– Finn: 21. Minski Fabris
1976. Montreal – Finn: 13. Minski Fabris
1980. Moskva – Flying Dutchman): 9. Danko Mandić/Željko Kalebić
– Finn: 11. Minski Fabris
1992. Barcelona – Flying Dutchman: 22. Bojan Grego/Sebastian Miknić
– Finn: 22. Karlo Kuret
1996. Atlanta – 470: 14. Ivan Kuret/Marko Mišura
– Finn: 19. Karlo Kuret
2000. Sydney – Finn: 10. Karlo Kuret
– 470: 24. Toni Bulaja/Ivan Bulaja
– Laser: 42. Mate Arapov
2004. Atena – Finn: 4. Karlo Kuret
– Laser: 14. Mate Arapov
– 470: 19. Tomislav Bašić/Petar Cupać
2008. Qingdao – Finn: 8. Ivan Kljaković Gašpić
– 470: 9. Šime Fantela/Igor Marenić
– Laser Radial: 11. Mateja Petronijević
– Laser: 12. Luka Radelić
– Zvijezda: 15. Marin Lovrović/Siniša Mikuličić
– 49er: 17. Pavle Kostov/Petar Cupać
– RS:X: 32. Luka Mratović
2012. Weymouth – Laser: 4. Tonči Stipanović
Finn: 5. Ivan Kljaković Gašpić
470: 6. Šime Fantela/Igor Marenić
Zvijezda: 16. Marin Lovrović/Dan Lovrović
Laser Radial: 17. Tina Mihelić
49er: 17. Pavle Kostov/Petar Cupać
470 žene: 17. Enia Ninčević/Romana Župan
RS:X: 21. Luka Mratović
Kratke osnove povijesti olimpijskog jedrenja
Jedrenje je jedan od najstarijih olimpijskih sportova. Prvi put su se jedriličari nadmetali za olimpijske medalje 1900. godine, a od 1908. jedrenje je stalno dio programa ljetnih Olimpijskih igara. Naravno, tada, prije više od 100 godina, jedriličarska natjecanja izgledala su skroz drugačije. Jedrilo se na velikim jedrilicama s po 10 do 12 članova posade, čak su se koristila korigirana vremena da bi se dobio pobjednik. Razvojem sporta i tehnologije olimpijske jedrilice tijekom godina postale su manje, unificirane u modelu za svaku disciplinu, s manjim brojem članova posade. Današnjih deset olimpijskih disciplina, četiri ženske, pet muških i jedna mješovita, kombinacija je starijih klasa s dugom tradicijom i novih brzih jurilica, što je sve više tenedencija olimpijskog jedrenja – brzina, adrenalin, opasnost, atrakcija.
Žene su se od samih početaka mogle natjecati, no kako su nastupale u muškoj konkurenciji bile su malobrojne. Tek 1988. godine podijelio se prvi komplet medalja za isključivo žensku disciplinu, bio je to ženski dvojac klase 470.
Olimpijske medalje u jedrenju osvojilo je dosad 40ak zemalja. Na prvom mjestu s 55 odličja je Velika Britanija. Druge su Sjedinjene Američke države s 59 medalja, ali sedam zlata manje od Britanaca, 19. Treće mjesto drže Norvežani, četvrto Španjolci, peto Danci..Najuspješnija jedriličarska nacija na OI 2012. u Londonu bila je Australija, koja se na ukupnoj tablici osvajača medalja nalazi na osmom mjestu. (Foto: Instagram)
